Veliki sjeverni rat

Veliki sjeverni rat
Datoteka:Battle of Poltava 1709.PNG Bitka kod Poltave
Vrijeme 1700. – 1721. Lokacija Europa Ishod Pobjeda ruske koalicije Moskovsko Carstvo službeno postaje Rusko Carstvo slabljenje Švedske i Poljsko-Litvanskog saveza Casus belli Rat za premoć na Baltiku Teritorijalne promjene Bremen i Verden su pripali Hanoveru, veći dio Pomorja Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji.
Sukobljeni
Švedska: Datoteka:Flag of Sweden.svg Švedska Pogreška pri izradbi sličice: Poljsko-Litvanski savez (1704.-1709.) Datoteka:Ottoman Flag.svg Osmansko Carstvo Datoteka:Flag of the Cossack Hetmanat.svg Zaporoška Republika (>1708.)	Rusija: Datoteka:Russian Empire 1914 17 (bordered).PNG Rusko Carstvo Datoteka:Flag of the Cossack Hetmanat.svg Zaporoška Republika Datoteka:Flag of Denmark.svg Danska-Norveška Pogreška pri izradbi sličice: Poljsko-Litvanski savez (1700.-1704., >1709.) Pogreška pri izradbi sličice: Saska (1700.-1704., >1709.) Datoteka:Flag of the Kingdom of Prussia (1701-1750).svg Prusija (>1715.) Hanover (>1715.)
Vođe
Pogreška pri izradbi sličice: Karlo XII. Švedski Stanislaus Leszczynski Datoteka:Ottoman Flag.svg Ahmed III. Datoteka:Flag of the Cossack Hetmanat.svg Ivan Mazepa	Datoteka:Russian Empire 1914 17 (bordered).PNG Petar Veliki Datoteka:Flag of Denmark.svg Fridrik IV. Danski Pogreška pri izradbi sličice: August II. Snažni Datoteka:Flag of the Kingdom of Prussia (1701-1750).svg Fridrik Vilim I. Đuro I.
Vojne snage
77,000-393,400 (1700.) i 77,000-135,000 (1707.) Šveđana; 100,000-200,000 Turaka (u samo jednoj bitci); 8,000-40,000 Zaporoških kozaka - Ukrajinci; 16,000 Poljaka (1708.); 1,400 Pirata	10,000-170,000 Rusa (ukljućujući postrojbe Ljivoberežnih kozaka); +40,000 Danaca i Norvežana; +100,000 Poljaka i Saksonaca; te nepoznat broj njemačkih postrojbi iz Prusije i Hannovera
Posljedice
Oko 175.000 poginulih vojnika (25.000 u borbi, a ostalo od gladi, bolesti i iscrpljenosti)	Oko 165.000 poginulih (75.000 Rusa, 14.-20.000 Poljaka i Saksonaca, te oko 60.000 Danaca i Norvežana, te desetci tisuća od gladi, bolesti i iscrpljenosti)

Veliki sjeverni rat (1700. - 1721.), poznat i kao Nordijski rat, vodio se između dvije europske velesile, Švedske (koja je još Vestfalskim ugovorom 1648. proglašena velikom kopnenom silom), i ojačane Rusije, koja je željela ostvariti premoć na Baltiku. Svaka od njih imala je na svojoj strani koalicijske partnere.

U Velikom sjevernom ratu su se sukobile Rusija, Zaporoška Republika, Danska-Norveška, Poljska-Litva i Saska s jedne strane, i Švedska uz potporu dijela Zaporoških kozaka iz središnje Ukrajine pod vodstvom hetmana Ivana Mazepe, Poljska-Litva (1704.-1709.), Osmansko carstvo i piratske postrojbe s prvenstvenim ciljem ostvarivanja dominacije na prostoru oko Baltičkog mora. Rat je završio 1721. porazom Švedske, nakon čega je Rusija postala dominantna vojna sila na prostorima uz Baltičko more, čime je u europskoj politici stekla novu dominirajuću ulogu.

Rat je započeo 1700. ruskim koalicijskim napadom na Švedsku, a završio je potpisivanjem Nystadskog i Stockhlomskog primirja. U Velikom sjevernom ratu su sudjelovali Šveđani, Norvežani, Danci, Nijemci, Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci, Litavci, Turci i drugi narodi. U ratu je poginulo oko 175.000 vojnika.

Uzroci

Uzrok rata bio je borba za prevlast na prostoru šire jugoistočne obale Baltika. Dominantna Švedska je nakon početnih pobjeda nad Poljsko-litavskom državom počela gubiti rat protiv Rusije koja je stvorila opozicijsku koaliciju.

Doba 18. stoljeća je obilježeno apsolutizmom, merkantilizmom i prosvjetiteljstvom, ali i tzv. kabinetskim ratovima. Taj naziv proizlazi iz činjenice da su se vladari dogovarali o ratu i miru u kabinetima.

Bitke

Rusija, Danska-Norveška, Poljska-Litva i Saska su ujedinile svoje snage 1700. god. i napale Švedsko carstvo. Iako je švedski kralj Karlo XII. ostvario spektakularne pobjede na početku Velikog sjevernog rata, njegov plan da napadne Moskvu i prisili Rusko Carstvo na primirje pokazao se preambicioznim. Nakon dodatne potpore Zaporoških kozaka i bitke kod Poltave (1709.) Karlo XII. je ipak konačno poražen i spasio se bijegom u Tursku.

Nakon Karlova poraza kod ukrajinskog grada Poltave (1709.), Danska se zajedno s Brandenburgom, Pruskom i Hanoverom, pridružila Rusiji u borbi za baltičke prostore.

God. 1714. švedski kralj Karlo XII. je ponovno pokušao oružanim putem istisnuti Dance, ali je ustrijeljen za vrijeme opsade utvrde Frederiksten u Norveškoj 1718. god. Do 1721. god. Danska stječe Schleswig, a Rusija postaje nadmoćnom silom u baltičkoj regiji.

Posljedice

Mirovnim sporazumima kod Nystada i Stockholma 1721., savezničke snage (kojima su se pridružili Prusija, Engleska i Hanover) su okončale švedsku prevlast. Bremen i Verden su pripali Hanoveru, veći dio Pomorja Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji. U Švedskoj je započelo razdoblje ograničene monarhije pod vlašću parlamenta.

Vanjske poveznice

• Vremenski slijed Velikog sjevernog rata
• Bitka kod Poltave: Diplomacija kako zadržati Rusiju 1709.-1714. Autor Bertil Haggman (engl.)
• Bitka kod Poltave Na enciklopediji Ukrajine (engl.)

Nedovršeni članak Veliki sjeverni rat koji govori o bitkama i ratovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.