Krug (roman)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 389452 od 11. prosinac 2021. u 13:25 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Krug
Autor Meša Selimović
Država Srbija
Jezik srpskohrvatski jezik
Vrsta djela roman
Rod
(stil, žanr)
psihološki roman
Datum (godina)
izdanja
posmrtno 1983.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Beograd
Broj stranica 213
Glavni lik(ovi) Vladimir Rađenović

Kurg je roman bosanskohercegovačkog književnika Meše Selimovića, posmrtno objavljen 1983. godine.

O djelu

Datoteka:Meša Selimović.jpg
Meša Selimović (1910.-1982.)

Roman Krug je pisan od 1973. do 1976. godine u dužim i kraćim razdobljima u kojim se Meša Selimović, već oslabljenog zdravlja, osjećao bolje. Rad na tom, posljednjem djelu obilježen je i autorovim učestalim nezadovoljstvom inačicama i konačnim redakcijama svakog poglavlja. Posmrtno izdanje Selimovićevog Kruga na srpskohrvatskom jeziku priredio je Nikola Vujčić. Rukopis je ostao sačuvan u sedam svezaka. Krug je nedovršen, ali svojom strukturom i značenjskom kompaktnošću funkcionira kao cjelovita proza.

Romanom Krug, nezavršenim ali poetički i kompozicijski kompaktnim, Meša Selimović se vraća svojoj dominantnoj egzistencijalnoj temi; je li čovjekov život sudbinski predodređen i je li čovjekova sloboda posljedica raznih društvenih ili metafizičkih međuzavisnosti. Ovo je treća knjiga u opusu ovoga pisca koja se bavi ovom temom ali bez vremenske distance koja dramu glavnog lika smješta u povijesni kontekst kao u romanima Derviš i smrt i Tvrđava. U društvenoj ekspoziciji romana Krug je razdoblje takozvanog real-socijalizma proleterskog društva i pobune idealne svijesti glavnog junaka Vladimira protiv vladajuće hijerarhije, ideološkog oportunizma i izdaje bivših revolucionara.[1]

Krug se otvara Vladimirovim saznanjem istine o Mladenu, starijem bratu, poginulom u listopadu 1944. godine. Mladen je proglašen herojem Revolucije, ali je svojim činom u smrt povukao i oca i majku. Međutim, bio je vidljiv samo Mladen. Vladimir, iako herojev brat i jedini preživjeli član obitelji, nije pozvan na svečanost otvaranja spomen-muzeja u njihovoj rodnoj kući. Iznerviran tim potezom partijskih drugova, on samovoljno napušta radnu akciju. Od tog momenta pa do (uvjetno rečeno) kraja romana pisac ostvaruje cijelu galeriju likova u pretežno kontrastnim odnosima. Ali ti, selimovićevski kontrasti određeni su nijansama autorovog pogleda na političke, socijalne i kulturne razlike svakog lika ponaosob.

Svaki lik Kruga, bio mlad ili star, nosi teret vlastite prošlosti. Vladimirov teret je najdramatičniji i najslojevitiji. Osjećanje bola i praznine prisiljava ga neprestano graditi lik poginulog brata i zamišljati slike tragedije koja je pogodila i njihove roditelje. Svečanost otvaranja spomen-muzeja neposredno utječe na jačanje njegovog kritičkog pogleda na stvarnost. U svojoj percepciji nepomirljivih razlika generacije partizana i generacije njihovih sinova on postaje svjesniji sam sebe i shvaća da niti jednoj ideologiji, pa tako ni komunističkoj, ne treba dozvoliti da ga oblikuje prema svojoj doktrini. To u njemu definitivno rađa sumnju u dotad čvrstu vjeru u neprikosnovenost Partije i Revolucije.[2]

Romanom Krug Meša Selimović se vraća svojoj dominantnoj egzistencijalnoj temi; je li čovjekov život sudbinski predodređen i je li čovjekova sloboda posljedica raznih društvenih ili metafizičkih zavisnosti.

Citati

„Zar niko ne može da pobjegne od svoje prošlosti? Zar ljudi moraju da se okreću u krugu, nesposobni da izmijene sudbinu koja im je unaprijed određena? I koliko je krvno i psihološko naslijeđe sreća ili nesreća, napredak ili zaustavljenje.”
(Krug)


Izvori

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Krug (roman) koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.