Rodamin 123
| Rodamin 123 Script error: No such module "Wikidata". | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
 Kemijska struktura rodamina 123
| ||||||
| IUPAC nomenklatura | 6-amino-9-(2- metoksikarbonilfenil)ksanten- 3-iliden]azanijev klorid | |||||
| Ostala imena | Rodamin 123 | |||||
| Identifikacijski brojevi | ||||||
| Osnovna svojstva | ||||||
| Molarna masa | 380,824 g·mol−1 | |||||
| Izgled | ||||||
| Talište | 235 °C | |||||
| Topljivost u vodi |
U etanolu 20 g/l | |||||
| Struktura | ||||||
| Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
| SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
| Portal:Kemija | ||||||
Rodamin 123 je organski spoj i bojilo. Često se koristi kao pokazno bojilo u vodi za određivanje brzine i smjera protoka i prijenosa tekućina. Rodaminska bojila fluoresciraju i na taj se način mogu lako i jeftino otkriti fluorometrima. Rodaminska bojila također se dosta koriste u biotehnološkim primjenama poput fluorescentne mikroskopije, protočne citometrije, fluorescentne korelacijske spektroskopije i enzimskog imunološkog testa. [1] Fluorescencija rodamina također se može koristiti kao mjera membranske polarizacije u testovima živih stanica kako unutar mitohondrija [2][3], tako i kod bakterija. Ova se upotreba oslanja na činjenicu da se rodamin 123 akumulira u membranama na način koji ovisi o polarizaciji membrane. [4] Apsorpcija rodamina 123 doseže maksimum oko 505 nm, a luminiscencija se može prilagoditi oko 560 nm kada se koristi kao laserska boja. [5] Njegov kvantni luminiscentni prinos je 0,90. [6]
Triarilmetanska bojila
Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji. [7]
Izvori
- ↑ "Evaluation of five fluorescent dyes and triethyl phosphate as atmospheric tracers of agricultural sprays.". Journal of Environmental Science & Health Part B. 32 (6): 969–83. studenoga 1997. doi:10.1080/03601239709373123
- ↑ L. B. Chen. "Mitochondrial membrane potential in living cells."Annu Rev Cell Biol. 4 (1988) 155–181
- ↑ Darzynkiewicz Z, Traganos F, Staiano-Coico L, Kapuscinski J, Melamed MR. (1982) Interaction of rhodamine 123 with living cells studied by flow cytometry. Cancer Res. Mar;42(3):799-806.
- ↑ M. Huang, A. K. S. Camara, D. F. Stowe, F. Qi, D. A. Beard. "Mitochondrial inner membrane electrophysiology assessed by rhodamine-123 transport and fluorescence" Annals of Biomedical Engineering. (2007) 35 (7)
- ↑ Rhodamine 123
- ↑ R. F. Kubin and A. N. Fletcher, "Fluorescence quantum yields of some rhodamine dyes." J. Luminescence 27 (1982) 455
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.