Matijaš Sandorf

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 355021 od 29. studenoga 2021. u 06:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Matijaš Sandorf
Sandorf hetzel.jpg

Prvotisak romana, 1885., Hetzel, Pariz
Naziv izvornika Mathias Sandorf
Autor Jules Verne
Ilustrator Léon Benett
Država Flag of France.svg Treća Francuska Republika
Jezik Francuski
Serijal Neobična putovanja #27
Rod
(stil, žanr) 		Pustolovni roman
Izdavač Pierre-Jules Hetzel
Datum (godina)
izdanja 		1885.
Prethodna Otočje u plamenu #26
Sljedeća Lutrijski listić #28

Matijaš Sandorf (francuski: Mathias Sandorf) 27. je roman iz serije romana Neobična putovanja (francuski: Voyages Extraordinaires) Julesa Vernea. Objavljen je 1885. godine, u Hrvatskoj prvi put je tiskan 1988. godine. U dijelu romana Jules Verne opisuje Pazinsku jamu i pazinski Kaštel.[1][2]

Kratki sadržaj

Ilustracija Leona Benetta koja prikazuje bijeg Sandorfa i Bathoryja iz Kaštela

Grof Matijaš Sandorf, Stjepan Bathory i Ladislav Zathmar u Trstu 1867. pripremaju urotu za osamostaljenje Mađarske od Austro-Ugarske. Dvojca skitnica, Zirone i Sarcany, uhvate goluba koji prenosi šifriranu zavjerničku poruku koju uz pomoć bankara Silasa Thoronthala dešifriraju te zavjernike prijavljuju policiji i za to dobivaju nagradu. Bankar Thoronthal i Sarcany s novim imetkom započinju novi život, Thoronthal u Dubrovniku, a Sarcany u kockarnicama diljem Mediterana.

Austrougarska policija uhićuje zavjernike, optužuje ih za urotu i zatvara ih u pazinski Kaštel gdje čekaju pogubljenje. Sandorf i Bathory uspijevaju pobjeći spustivši se niz liticu Pazinske jame u ponor, a Zathmara hvataju žandari. Dvojicu prijatelja na deblu nosi bujica Pazinčice i nakon šest sati izbacuje ih na površinu Limskog kanala. Uspijevaju doći do Rovinja gdje u kući ribara Andree Ferrata nalaze utočište. Ferratov neprijatelj Carpena izdaje ih žandarima koji hvataju Bathoryja, odvode ga natrag u Kaštel gdje ga sutradan s Zatharom streljaju. Sandorf skače s rovinjskih klisura u more i nestaje.

Nakon 15 godina u Dubrovniku se pojavljuje tajanstveni dr. Antekirtt koji traži Thorontala, Sarcanyja, Zironea i Carpenu jer ih smatra odgovornima za smrt Bathoryja i Zathmara. U tome mu pomaže sin Stjepana Bathonyja, Petar koji je zaljubljen u Savu Thorontal, kćer Silasa Thorontala, izdajice njegova oca. Ipak poslije će se saznati je Sava oteta kćer Matijaša Sandorfa. A Matijaš Sandorf zapravo je dr. Antekirtt, bogat, ugledan liječnik i znanstvenik. On je život posvetio zadovoljenju pravde: u posljednjim poglavljima pratimo njegovu potragu za izdajnicima po cijelom Mediteranu (Dubrovnik, Sicilija, Malta, Gibraltar, otoci libijske obale, Monte Carlo...). Zirone, Carpen, Thorontal, Scarcany pogibaju na kraju romana.

Verneovi izvori za roman

Jules Verne nikada nije bio u Pazinu i Istri. Detaljne opise Pazina, Kaštela i jame preuzeo je iz putopisa svoga sunarodnjaka Charlesa Yriartea Obale Jadranskoga mora, a fotografije je dobio od tadašnjega gradonačelnika Pazina, Giuseppea Cecha. I izvornik i hrvatsko izdanje imaju 111 ilustracija Leona Benetta[2] (koji je ilustrirao i druga Verneova djela). Pretpostavlja se da je Benett prema tim opisima i fotografijama načinio ilustracije pazinskoga Kaštela, litice i jame. Jules Verne zahvaljuje G. Cechu prvim tiskom romana s posvetom i potpisom.

Predstave i ekranizacije

Prema romanu Matijaš Sandorf izvođene su kazališne predstave u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u, a snimljene su i tri filmske adaptacije: 1920. (nijemi igrani film, režija: Henri Fescourt); 1963. (igrani film, režija: Georges Lampin); 1980. godine (TV serija u šest nastavaka, režija: Jean-Pierre Decourt). Verneovi opisi Pazinske jame potakli su francuskog speleologa Edouarda Alfreda Martela da u tri navrata od 1893. do 1897. dođe u Pazin istraživati pazinsko podzemlje.

Jules Verne i Pazin

Događaji u romanu koji opisuju avanturu Matijaša Sandorfa u Pazinu zbio se 26. lipnja 1867. U spomen na taj literarni događaj na taj je datum 1998. godine u Pazinu priređen prvi dan Julesa Vernea koji se od tada svake godine potkraj lipnja održava u Pazinu.[3] Iste je godine, u veljači, osnovan i Jules Verne Club koji okuplja ljubitelje Verneove literature, nastoji popularizirati čitanje, prevođenje i izdavanje njegovih knjiga, organizira manifestacije Dani Julesa Vernea, Festival fantastične književnosti, te druge aktivnosti kojima popularizira Verneova djela, te nastoje Pazin predstaviti kao grad Julesa Vernea.[4] U Pazinu je 1989. i 1990. godine djelovalo amatersko kazalište "Mathias Sandorf". U Pazinu, pokraj Kaštela je Ulica Julesa Vernea.

Electric

Ilustracija broda Electric, Leon Benett

Electric je naziv broda kojim dr. Antekirtt/Sandorf putuje Sredozemljem brže nego ikojim do tada poznatim pomorskim prijevoznim sredstvima. To je brod na električni pogon (radnja se događa 1882.). U svojoj floti dr. Antekirtt uz uobičajene brodove toga vremena (jedrenjake s pomoćnim parnim pogonom): Savarena i Ferrato ima još tri Electrica.

„Bio je to jedan od čudesnih Thornycrofta što su poslužili kao uzor suvremenim torpiljarkama. Izduljeno, četrdeset i jedan metar dugo čelično vreteno istisnine sedamdeset tona, bez jarbola i bez dimnjaka, a koje je izvana imalo samo ravnu palubu i metalnu krletku, s lećastim oknima sto su bila namijenjena kormilaru, a hermetično bi se zatvarala kad bi iziskivalo more, moglo je ploviti između dviju struja a da ne gubi ni vrijeme ni pravac slijedeći gibanje uzburkanih valova. Stoga, kako je sposobnošću kretanja bilo nadmoćno svim torpiljarkama Starog i Novog svijeta, lako je moglo razviti kakvih pedeset kilometara na sat. Zahvaljujući iznimnoj brzini doktor je već u brojnim prilikama uspio prevaliti izvanredne udaljenosti. Odatle je stekao moć sveprisutnosti što su mu je pripisivali kad bi u vrlo kratkim vremenskim razmacima s ruba Egejskog otočja dohrlio na najdalji kraj Sirtskog mora.
Međutim, između Thornycrofta i doktorovih naprava postojala je znatna razlika, koja se sastojala u tome da se umjesto pregrijane pare upotrebljavala električna struja što ih je pokretala uz pomoć snažnih akumulatora koje je sam izumio, a u kojima je mogao uskladištiti naboj pod tako reći beskonačno visokim naponom. Zato je brzim napravama nadjenuo ime Elektrici uz običan redni broj. Takav je bio Elektrik 2 što ga je upravo poslao u Boku Kotorsku.”
(J. Verne: Matijaš Sandorf, str. 218–219.)


Izvori

  1. ↑ www.labin.com / Knjige - Jules Verne: "Mathias Sandorf" (1885.), pristupljeno 21. travnja 2015.
  2. ↑ 2,0 2,1 Katalog Gradske knjižnice Labin: Matijaš Sandorf / Jules Verne, pristupljeno 21. travnja 2015.
  3. ↑ Dani Julesa Vernea, pristupljeno 21. travnja 2015.
  4. ↑ www.ice.hr – Jules Verne Club, Pazin, pristupljeno 21. travnja 2015.

Literatura

  • Verne, Jules: Matijaš Sandorf, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1988. ISBN 86-399-0133-3

Vanjske poveznice


v • r • u
Bibliografija Julesa Vernea
Neobična putovanja
Romani objavljeni tijekom života
Pet tjedana u balonu (1863.) • Putovanja i pustolovine kapetana Haterrasa (1866.) • Put u središte Zemlje (1864., prerađeno 1867.) • Od Zemlje do Mjeseca (1865.) • Djeca kapetana Granta (1867. – 1868.) • 20.000 milja pod morem (1869. – 1870.) • Oko Mjeseca (1870.) • Ploveći grad (1871.) • Doživljaji trojice Rusa i trojice Engleza u Južnoj Africi (1872.) • Zemlja krzna (1873.) • Put oko svijeta u osamdeset dana (1873.) • Tajanstveni otok (1874. – 1875.) • Chancellor (1875.) • Carev glasnik (1876.) • Putovanje na kometu (1877.) • Podzemni grad (1877.) • Petnaestogodišnji kapetan (1878.) • Pet stotina milijuna Rani Begum (1879.) • Nevolje jednog Kineza u Kini (1879.) • Parna kuća (1880.) • Jangada (1881.) • U školi Robinzona (1882.) • Zelena zraka (1882.) • Tvrdoglavi Keraban (1883.) • Južna zvijezda (1884.) • Otočje u plamenu (1884.) • Matijaš Sandorf (1885.) • Lutrijski listić (1886.) • Robur osvajač (1886.) • Sjever protiv juga (1887.) • Put za Francusku (1887.) • Dvogodišnji praznici (1888.) • Bezimena obitelj (1889.) • Kupovina Sjevernog pola (1889.) • Cesar Cascabel (1890.) • Gospođa Branican (1891.) • Dvorac u Karpatima (1892.) • Claudius Bombarnac (1892.) • Mali dobričina (1893.) • Čudesni doživljaji kapetana Antifera (1894.) • Ploveći otok (1895.) • Pozdrav zastavi (1896.) • Clovis Dardentor (1896.) • Ledena sfinga (1897.) • Veličanstveni Orinoco (1898.) • Oporuka jednog ekscentrika (1889.) • Druga domovina (1900.) • Selo u zraku (1901.) • Što nam priča Jean Marie Cabidoulin (1901.) • Braća Kip (1902.) • Putnička stipendija (1903.) • Drama u Livoniji (1904.) • Gospodar svijeta (1904.) • Invazija mora (1905.)
Romani objavljeni nakon života
Jules Verne by Étienne Carjat.jpg
Ostali romani
Putovanje u Englesku i Škotsku (1860., prvi put objavljeno 1989.) • Pariz u XX. stoljeću (1863., prvi put objavljeno 1994.)
Kratke priče
Objavljene tijekom života
Objavljene nakon života
Nefikcijske knjige
Géographie illustrée de la France et de ses colonies • Découverte de la Terre: Histoire générale des grands voyages et des grands voyageurs • Grands Navigateurs du XVIIIe siècle • Les voyageurs du XIXe siècle
Eseji
Portraits d'artistes. XVIII (1857.) • Salon de 1857 (1857.) • A propos du Géant (1863.) • Edgar Poe et ses œuvres (1864.) • Les méridiens et le calendrier (1873.) • 24 minutes en ballon (1873.) • Note pour l’affaire J. Verne contre Pont Jest (1876.) • Souvenirs d’enfance et de jeunesse (1890.)
Kazališni komadi
Les Pailles rompues (1850.) • Monna Lisa (1852.) • Le Colin-Maillard (1853., s Michelom Carréom i Aristideom Hignardom) • Un Fils adoptif (1853., s Charlesom Wallutom) • Les Compagnons de la Marjolaine (1855., s Carréom i Hignardom) • Monsieur de Chimpanzé (1858., s Carréom i Hignardom) • L’Auberge des Ardennes (1860., s Carréom i Hignardom) • Onze jours de siège (1861., s Wallutom i Victorienom Sardouom) • Un neveu d’Amérique (1873., s Wallutom i Édouardom Cadolom) • Le Tour du monde en 80 jours (1874., s Adolpheom d'Enneryjem) • Les Enfants du capitaine Grant (1878., s d'Enneryjem) • Michel Strogoff (1880.) • Voyage à travers l'impossible (1882.) • Kéraban-le-têtu (1883.)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Matijaš_Sandorf&oldid=355021"