Špiljski hramovi u Ajanti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 291804 od 4. studenoga 2021. u 06:07 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Špilje Ajante (marathi: अजिंठा लेणी, Ajiṇṭhā leni) čini 29 špiljskih hramova isklesanih u stijenama Ajante u dvije faze, u 2. stoljeću pr. Kr. (za dinastije Satavahana) i u 5. stoljeću (za dinastije Vakataka). Oni su isklesani u stijenama klanca "U" oblika rijeke Waguma i u njima se nalaze neke od najljepših budističkih zidnih slika u Indiji. Zato su 1992. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Ulaz u špiljski hram I.
Magnify-clip.png
Ulaz u špiljski hram I.
Tlocrt hrama I.
Hram XIX.

Povijest

Ovo područje je od 2. stoljeća pr. Kr. bilo naseljeno budističkim svećenicima koji su ga napustili u 5. stoljeću, zbog napada hinduista. Špiljski hramovi su ostali zaboravljeni i vjerojatno bi potpuno propali da nisu tako zabačeni i skriveni od pogleda.

God. 1819. Britanska vojska je, prilikom lova na tigrove, zabilježila njihovo postojanje, nakon čega je otpočelo njihovo istraživanje. Uskoro su postale slavne po svojoj egzotičnoj lokaciji, impresivnoj arhitekturi, umjentičkim slikama i davno zaboravljenoj povijesti.

Odlike

Pored raskošno isklesanih portala, svaki hram je iznutra jedinstven i originalan. Obično su malo dulji nego širi i svaki na zidu suprotnom ulazu ima nišu u kojoj se nalazi skulptura Bude.

Većinu hramova (njih 20) dali su simultano isklesati lokalni vladari oko 475. god., uključujući npr. špilju I. koja ima veliku vihara dvoranu (koja je služila za život svećenika) sa svećeničkim sobama i chaitya (hindi za "sveta") sobu sa hramom Bude u pozadini. Zidovi glavne dvorane oslikani su u tehnici freske s osnovom urađenom u gipsu. Neke od slika prikazuju epizode iz Budinih života (tzv. "Jataka priče"), dok je ulaz uokviren s dva lika bodisatve. Bodisatve su prosvijetljena bića koja odgađaju nirvanu kako bi pomogli drugima da postignu isto prosvjećenje. Bodisatve se razlikuju od bude jer imaju kraljevski nakit i bogato su opremljeni delikatnim ornamentima. Ovi prikazi su slični starijima (5. st.) iz starog grada Sigiriya na Šri Lanki.

Naturalističko slikanje je u ravnoteži s blago toniranim bojama, a obrisni crtež koji je uvijek presudni element indijskog slikarstva, jasno ocrtava oblike. Tonske gradacije boja na tijelu stvaraju iluziju trodimenzionalnosti. Ova sinteza graciozne božanstvenosti i opipljive ljudskosti je tipična za indijsku umjetnost u razdoblju Gupta (320.-600.).

  • Unutrašnjost hrama
  • Budino svetište
  • Freska Mahâjanaka Jâtaka (Legenda o Jataki)
  • Ljubavnici u hramu II.
  • Ulaz u hram IX.

Izvori

  • James Burgess & J. Fergusson, Cave Temples of India, W.H. Allen & Co., London, 1880.; Delhi: Munshiram Manoharlal Publishers Pvt Ltd., Delhi, 2005. ISBN 8121502519

Poveznice

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Indiji
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (29)
Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
Indijska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Nematerijalna
svjetska baština (8)
Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskritsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.)

1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Špiljski_hramovi_u_Ajanti&oldid=291804"