Važni Valonski rudnici

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 290392 od 4. studenoga 2021. u 01:28 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Veća rudarska mjesta Valonije (franc. sites miniers majeurs de Wallonie, nizoz. belangrijkste mijnsites van Wallonië), skupina od 4 rudnika u Valoniji, u južnoj Belgiji, koji su najočuvaniji rudnici ugljena iz 19. i 20. stoljeća u zemlji. Kako predstavljaju utopijsku arhitekturu rane industrijske ere Europe s krajnje integriranim industrijskim i urbanim kompleksima, 2014. godine upisani su na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1]. To posebice predstavljaju ugljenokop i radnički grad rudnika Grand-Hornu, koje je dizajnirao Bruno Renard u prvoj polovici 19. stoljeća, dok Bois-du-Luc, uglavnom izgrađen od 1838. do 1909., sadrži i jedan od najstarijih ugljenokopa u Europi iz 17. st.

U Valoniji je nekada bilo na stotine ugljenokopa, ali su oni uglavnom izgubili svoju infrastrukturu, osim četiri zaštićena lokaliteta koji čine 170 km dug i 3-15 km širok pojas koji presjeca Belgiju od istoka ka zapadu:

Lokacije svjetske baštine važnih valonskih rudnika u Belgiji
Unutrašnjost ugljenokopa Blegny
Broj Slika Rudnik Općina (Pokrajina) Koordinate
Br. 1 0 Hornu 050322 (7).JPG Grand-Hornu Boussu (Hainaut) 50°16′01″N 3°30′08″E / 50.267°N 3.5022°E / 50.267; 3.5022 Grand-Hornu je izgradio Henri De Gorge od 1810.-1830. god. i ima jedinstven funkcionalni plan rudarskog grada. U njegovom krugu nalaze se radionice, uredi i rezidencija "Dvorac ždrijela" u neoklasičnom stilu s lukovima, trijemovima i polukružnim prozorima. god. 2010. naselje je proslavilo svoju 200. obljetnicu[2].
Br. 2 Bois-du-Luc CM3JPG.jpg Bois-du-Luc La Louvière (Hainaut) 50°16′53″N 4°05′24″E / 50.2814°N 4.0900°E / 50.2814; 4.0900 Izgrađen od 1838.-1853., rudnik je o+bio u upotrebi sve do 1973. god., ali je radničko naselje potpuno sačuvano i još uvijek je naseljeno, dok je ugljenokop pretvoren u muzej 1983. god. Oko rudnika Saint-Emmanuel se nalaze još uvijek netaknuto selo Bois-du-Luc površine od 2 ha, šljake gomile, željeznička pruga, radionice, uredi, dvorac ravnatelja, te vile inženjera i 166 rudarskih kuća, kafić i dvorana, Crkva Sv. Barbare, škole i bolnice[3].
Br. 3 Bois du Cazier 1.jpg Bois du Cazier Marcinelle (Hainaut) 50°13′30″N 4°15′48″E / 50.2251°N 4.2634°E / 50.2251; 4.2634 Ugljenokop iz 19. st. je postao slavan po najstrašnijoj rudarskoj nesreći u povijesti Belgije koja se dogodila 8. kolovoza 1956. god. kada je stradalo 262 rudara na 975 m dubine u jami Saint-Charles. Uzroci nesreće su uglavnom bili zastarjela oprema i slabo obučeno osoblje, što je dovelo do postrožnjavanja sigurnosnih propisa za sve rudnike u Belgiji. Rudnik je zatvoren 1967. god. i sada je spomendom i rudarski muzej s ulazom u rudnik ugljena[4].
Br. 4 Blegny Mine 1.jpg Blegny-Mine Blegny (Liège) 50°24′40″N 5°25′55″E / 50.4112°N 5.4319°E / 50.4112; 5.4319 Rudnik je imao dvije osovine za ventilaciju od vanjske galerije visine do 8 katova, s najdubljom točkom od 530 m pored rudnika TERRIL Blegny. Vađenje ugljena je prekinuto 1980., a potom je rudnik otvoren za javnost kao turistička atrakcija. Obilazak rudnika moguć je s istraživanjem galerijaa do 30 i 60 metara dubine[5].

Izvori

  1. ↑ Major Mining Sites of Wallonia ma službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Posjećeno 1. srpnja 2014.
  2. ↑ Službene stranice rudnika (fr.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
  3. ↑ Službene stranice rudnika (fr.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
  4. ↑ Službene stranice rudnika (fr.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
  5. ↑ Službene stranice rudnika (fr.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
v • r • u
Svjetska baština u Belgiji
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (12)
Povijesno središte Bruggea (2000.) • Grand Place u Bruxellesu (1998.) • Građevine Victora Horte u Bruxellesu (2000.) • Palača Stoclet u Bruxellesu (2009.) • Flandrijski Béguinage (naselja beginskog sestrinstva) (1998.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Muzej Plantin-Moretus u Antwerpenu (2005.) • Neolitski rudnik kremena Spiennes (2000.) • Ustave na Središnjem valonskom kanalu (1998.) • Katedrala Notre-Dame u Tournaiju (2000.) • Važni Valonski rudnici (2012.) • Zvonici u Belgiji i Francuskoj2) (1999.)
Belgijska zastava
Prirodna dobra (1)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)
Karneval Aalst (2010.) • Karneval Binche (2008.) • Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse (2012.) • Houtem Jaarmarkt, anualni zimski sajam i stočna tržnica u selu Sint-Lievens-Houtem • Krakelingen i Tonnekensbrand, svečanost kruha i vatre o svršetku zime u Geraardsbergenu (2010.) • Leuvenski generacijski repertoar (2011.) • Lov na škampe s konjima u Oostduinkerkeu (2013.) • Pivska kultura u Belgiji (2016.) • Procesijski divovi i zmajevi u Belgiji i Francuskoj4) (2008.) • Procesija svete krvi u Bruggeu • Sokolarstvo5) (2012.)

2) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Važni_Valonski_rudnici&oldid=290392"