Unska pruga je željeznička pruga koja povezuje Split i Zagreb i koja između ovih dvaju krajnjih odredišta jednim svojim dijelom ide duž toka rijeke Une. Pri tom, između Bihaća i Knina na više mjesta prelazi iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu i obrnuto.
Povijest
Gradnju je u svibnju 1936. započela tvrtka Batignolles (Société de construction des Batignolles) koja je prije toga izgradila prugu Priština – Peć. Prema ugovoru izgradnja je trebala trajati četiri godine od 1. travnja 1936. do 1. travnja 1940. Podizvođači su bile tvrtke Dukić i drug iz Ljubljane, te Šojat i Batušić. Zbog sastava tla pruga se morala od 18,6 km do Martin-Broda prebaciti na lijevu obalu Une što je tvrtka Batignolles iskoristila za zatražiti produljenje roka gradnje za dvije godine. Od ondašnjeg ministra prometa dobila je dodatnih 18 mjeseci bez naplate kazne. Novi je rok omogućio tvrtki Batignolles otpuštati radnike od prosinca 1937. godine. Izbijanje Drugoga svjetskog rata dodatno je usporilo radove zbog odlaska francuskih inženjera.
Pred rat bilo je gotovo 4/5 pruge, kolosijek je bio položen od Bihaća do 25,8 km i od Knina prema Bihaću 24 km. Stanični kolosijeci sa skretnicama bili su položeni u stanicama Bihaću, Ripču, Loskunu, Kninu, Golubiću i Drenovcu. Za izgraditi ostalo je još 25 km tračnica i 12 km pragova.
U SFRJ ova pruga je puštena u promet 25. prosinca 1948. iako nije bila potpuno dovršena.
Elektrificirana je i osposobljena za brzinu do 120 km/h 1987., ali samo do Knina. Inače dovršena je 1946., iako su neki njeni dijelovi napravljeni i prije II. svjetskog rata. Nadnevka 11. listopada 1998. Stabilizacijske snage (SFOR) su otvorile prugu na svečanosti u Bosanskoj Otoci. Prugu su tada obnavljale Hrvatske željeznice i Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Obnovu su financirale Stabilizacijske snage.
Od ličke je pruge kraća 31,3 km.
Prikaz završetaka gradnje pojedinih dionica
- Sisak – Sunja – Dobrljin, 10. travnja 1882., 47,7 km
- Bosanski Novi – Dobrljin, 24. lipnja 1879., 14 km
- Bosanski Novi – Bosanska Krupa, 4. listopada 1920., 34 km
- Bosanska Krupa – Bihać, 17. srpnja 1924., 32,2 km
- Bihać – Knin, 29. studenoga 1948.,[1] 112 km
Duljine pojedinih dionica pruge
Građevinska duljina pruge
Poslovne duljine pruga
Željeznički kolodvori i stajališta
Pruga je jedno vrijeme bila kategorizirana kao glavna pruga Sunja – Knin. Navode se i različite udaljenosti postaja između Ličkoga Dugog Polja i Martin Broda (Osredci 173 ili 174,[5] Srb 170 ili 171,[5] Begluci 165, Una 162 ili 164,[5] te Martin Brod 154 ili 156[5] km).[6][5]
- Napomena: Podatci se odnose na putnički prijevoz. Teretni prijevoz se obavlja i na dionici pod nadzorom Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine, te na dionici pod nadzorom Željeznice Republike Srpske.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Zagreb → Sisak
0 Sunja
5 Hrastovac
8 Graboštani
12 Majur
15 Hrvatska Kostajnica
20 Volinja
(granica RH i BiH na rijeci Uni)
26 Dobrljin
Vodičevo
33 Ravnice
Poljavnice
40 Bosanski Novi
Brezičani → Prijedor → Banja Luka
rijeka Sana
43 Vidorija
49 Rudice
Rakani
57 Blatna
65 Bosanska Otoka (Otoka Bosanska)
68 Drenova Glavica
rijeka Una
Podvran
75 Bosanska Krupa
rijeka Una
86 Grmuša
96 Cazin Srbljani (Cazin-Srbljani)
102 Pokoj
106 Bihać
111 Pritoka
114 Ripač
118 Račić
rijeka Una
(bosanskohercegovačko-hrvatska granica)
125 Loskun (unutar RH)
132 Štrbački Buk (unutar RH)
135 Kestenovac (unutar RH)
(hrvatsko-bosanskohercegovačka granica)
141 Bušević (postaja u BiH, naselje u RH)
145 Kulen Vakuf
Palučci
154 Martin Brod (carinska ispostava)
rijeka Una
rijeka Krka
(granica RH i BiH)
162 postaja Una
165 Begluci
(bosanskohercegovačko-hrvatska granica)
170 Srb (Bosanski Osredci-Srb; prije Rađenović-Srb)
(hrvatsko-bosanskohercegovačka granica)
173 Osredci
178 Ličko Dugo Polje
182 Lička Kaldrma
Lička Kaldrma – Drvar – Srnetica (→ Jajce) – Prijedor
186 Lički Tiškovac
190 Ševina Poljana
194 Bosanski Drenovac (vidi Drenovac Osredački)
201 Strmica
205 Komalić
209 Golubić
218 Knin
Drniš → Perković → Split
Izvori
- Zvonimir Jelinović, Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knj. 6., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1957.
- ↑ Blagoje Bogavac, ur., Sto godina železnica Jugoslavije : (»Zbornik članaka povodom stogodišnjice železnica Jugoslavije«) : [1849. – 1949.] / redakcija Štamparskog preduzeća Jugoslovenskih železnica, Štamparsko preduzeće Jugoslovenskih železnica, Beograd, 1951., (COBISS.BH), (COBISS.SI), (COBISS.SR).
- ↑ 2,0 2,1 Zvonimir Jelinović, 1952., stranica 144.
- ↑ 3,0 3,1 Odluka o razvrstavanju željezničkih pruga, 9. siječnja 2014., (»Narodne novine«, br. 3/2014., 10. siječnja 2014., pristupljeno: 20. rujna 2014.).
- ↑ 4,0 4,1 Josip Gorničić-Brdovački, Razvitak željeznica u Hrvatskoj do 1918. godine : građenje, organizacija i financijalni odnosi, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knj. 3., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1952., Prilog 3. (Prilozi iza str. 213.)
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Antun Konrad, Vitomir Šantić, ur., Turistički red vožnje : za putnički saobraćaj SFRJ : 31. V. 1964. – 29. V. 1965., Generalturist, Zagreb, 1964., str. 130. – 135.
- ↑ xxxxxxxxx, Vozni red : 14. XII. 2003. – 11. XII. 2004., Hrvatske željeznice, Zagreb, 2003., str. 260. i 261.
Vanjske poveznice
- Railfaneurope Unska pruga
Nedovršeni članak Unska pruga koji govori o željezničkom prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.