Toggle search
Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Munakata

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Inačica 260611 od 27. listopad 2021. u 06:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir naselje

Munakata (広島市, Munakata-shi) je grad prefekture Fukuoka na sjevernoj obali otoka Kyūshūa (Kyūshū, regija). Munakata je osnovana 1. travnja 1954. spajanjem nekoliko malih sela u općini munakata (jap. 宗像町, Munakata-machi), a dobila je status grada 1. travnja 1981. No, ovo područje je još od razdoblje Asuka bilo mjesto svetišta Munakata Taisha, posvećenima trima kćerima božice Amaterasu, a koji su glavni za oko 6.000 Munataka svetišta širom Japana. Od 2017. godine UNESCO je njegova tri glavna svetišta i obližnje tumule Shimbaru-Nuyama, zajedno sa svetim otokom Okinoshimom koji također pripada općini Munakata (ali je 60 km sjevernije), upisao na popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer „pružaju dokaze o snažnoj razmjeni između Japanskog otočja, Korejskog poluotoka i Azijskog kontinenta”[1].

Obližnji otok Jinoshima s plaže Satsuki-matsubara

Povijest

Rijeka Tsurikawa s Kawabatabashi mosta

Zbog svog geografskog položaja, Munakata je bio mjesto drevne trgovine Koreje i Kine s japanskim otočjem. U razdoblju Asuka (538.-710.) Munakata se rasprostirala od Onga na zapadu, južno do Wakamiya i Miyata, te Shingūa na zapadu. Tijekom razdoblja građanskih ratova, klanski vođa (daimyō) bio je vrhovni šinto svećenik svetišta Munakata Taisha, koji je osnovao dvorac Tsutagadake na brdu Jo. Odatle su Munakata, Onga i Kurate odbili invaziju klana Ōtomo, vladara Kyushua.

Dana 1. travnja 2003., Munakati je pripao gradić Genkai, a 28. travnja 2005. i selo Ōshima na istoimenom obližnjem otoku. U potresu 20. travnja 2005. nastala je šteta u različitim dijelovima grada.

Znamenitosti

Gradska vijećnica Munakate

Akama (赤間) je povijesna četvrt i gradsko središte Munakate. Sastoji se od redova kuća i hotela Akama koji prate ulice prema ruševinama starih dvoraca Hakusan i Tsutagadake. U blizini se nalazi i željeznička postaja Akama koja se nalazi na glavnoj željeznici Kyushua, Kagoshima. U općini se nalaze još dvije željezničke postaje, Kyōikudaimae i Tōgō.

Najveće znamenitosti Munakate su šintoistička svetišta, UNESCO-va svjetska baština:

Slika Ime Posvećen Lokacija Koordinate Odlike
Hetsu-gū
Hetsumiya (辺津宮)
Ichikishima Hime-no-Kami (市杵島姫神) Munakata landmark 33°49′47″N 130°30′51″E / 33.82972°N 130.51417°E / 33.82972; 130.51417 Hram Hetsu-gū je glavni hram (honden) Munakata Taisha svetišta i u njemu se nalazi glavna dvorana za molitve (haiden) iz 1578. U riznici svetišta, Shinpō-kanu (神寶館), čuva se šest nacionalnih blaga Japana, ali i preko 120.000 artefakata koji su pronađeni na svetom otoku Okinoshimi[2].
Nakatsu-gū
Nakatsumiya (中津宮)
Tagitsu Hime-no-Kami (湍津姫神) Ōshima landmark 33°53′50″N 130°25′54″E / 33.89722°N 130.43167°E / 33.89722; 130.43167 Nacionalni povijesni lokalitet Munakata Taisha svetišta ima Ontakesan ritualne ruševine koje su služile za vjersku službu na otvorenom, a od koje vodi planinska staza do Mitake svetišta na vrhu otoka[3].
Okitsu-miya Yohaisho
Okitsu-miya Yohaisho
Tagori Hime-no-Kami (田心姫神) Ōshima landmark 33°54′32″N 130°25′41″E / 33.90889°N 130.42806°E / 33.90889; 130.42806 Ovaj hram su podigle žene u kasnom razdoblju Edo, kako bi štovali božicu jer je glavni hram božice Tagori na otoku Okinoshimi zabranjen ženama[4].
Svetište Okitsu-gu na Okinoshimi
Okitsu-miya
Tagori Hime-no-Kami (田心姫神) Okinoshima landmark 34°14′33″N 130°6′14″E / 34.2425°N 130.10389°E / 34.2425; 130.10389 Na mjestu rituala koji se nisu mijenjali od 4. do 9. stoljeća, na jugoistoku otoka, polovicom 17. stoljeća podignuto je Okitsu-gū svetište. Svetište je održavano i obnavljano nekoliko puta u izvornom obliku, sve do vladavine cara Hirohita u 20. st. Između 1954. i 1971. godine provedena su velika iskopavanja na 23 mjesta na otoku, prilikom kojih je pronađeno 80.000 artefakata.
Orihata-jinja (Munakata)
Tumuli Shimbaru-Nuyama)
Plemićke grobnice Munakata landmark 33°49′3″N 130°29′10″E / 33.8175°N 130.48611°E / 33.8175; 130.48611

Gradovi prijatelji

Izvori

  1. ↑ Eight new sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List, UNESCO 9. srpnja 2017. (engl.) Preuzeto 19. rujna 2017.
  2. ↑ 宗像神社境内 Munakata Jinja Precinct, Agency for Cultural Affairs (engl.) Preuzeto 19. rujna 2017.
  3. ↑ „Sveti otok” Okinoshima i pripadajuća mjesta u regiji Munataka na japanskoj wikipediji (jap.) Preuzeto 20. rujna 2017.
  4. ↑ Otok Oshima na japanskoj wikipediji (jap.) Preuzeto 20. rujna 2017.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Munakata&oldid=260611"