| Ovaj je članak dio niza o kajkavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
|
Osobine |
| Kajkavski dijalekti:
Sjeverozapadni dijalekti: Jugozapadni dijalekti: Istočni dijalekti: Rubni dijalekti: |
| Kajkavski književni jezik |
Križevačko-podravski dijalekt ili istočni kajkavski dijalekt je jedan od glavnih dijalekata kajkavskog narječja. Odlikuje se dalekosežnim promjenama u akcentuaciji – unakrsnom metatonijom cirkumfleksa i novog psl. akuta, s velikim razlikama među govorima. Akcenatsko mjesto ograničeno na posljednja dva sloga riječi. U nekim je govorima očuvan samostalan refleks nazalnog o i samoglasnog l (zatvoreno o), u drugima je izjednačen s u. Ako se gleda kao skupina, obično se dijeli na sljedeće (pod)dijalekte; podravski, glovničko-bilogorski, gornjolonjski, podravski i sjevernomoslavački.
U prošlosti je većinom obuhvaćao područja stare križevačke županije, te se nastavljao na šćakavsko-kajkavske govore u Podunavlju. Po Lončariću, govori koji su bili na području bivše vojne granice obuhvaćaju velik dio kajkaviziranih novoštokavaca.
Govori se na području Moslavine i Podravine od Koprivnice do novoštokavsko jekavskih (južni dijalekt) područja u zapadnoj Slavoniji. Na istoku se i prepliće s podravskim poddijalektom slavonske šćakavice (starošćakavskog zatvorenog e), s kojim je nekoć bio čvršće povezan. Neki od poddijalekata pokazuju i osobine naknadno kajkaviziranih štokavskih govora.
Dijalekt se može podijeliti na više poddijalekata (koje neki jezikoslovci, npr. Lončarić smatraju i samostalnim dijalektima); Gornjolonjski, Glovničko-bilogorski, Sjevernomoslavački i Podravski.
Izvori
- Mijo Lončarić, "Kajkavsko narječje", Školska knjiga, Zagreb, 1996., ISBN 953-0-50315-6
Nedovršeni članak Križevačko-podravski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.