Lorentzova sila
Lorentzova sila je sila koja djeluje na električni naboj [math]\displaystyle{ \ q }[/math] koji se giba brzinom [math]\displaystyle{ \mathbf{v} }[/math] u magnetskom polju [math]\displaystyle{ \mathbf{B} }[/math] zajedno sa silom koja na nj djeluje zbog električnog polja [math]\displaystyle{ \mathbf{E} }[/math]. Iznos i smjer Lorentzove sile dani su zbrojem magnetske i električne sile na električni naboj[1]
- [math]\displaystyle{ \mathbf{F}=q (\mathbf{E} + \mathbf{v} \times \mathbf{B}) }[/math]
Ovdje je [math]\displaystyle{ \mathbf{v} \times \mathbf{B} }[/math] vektorski umnožak vektora vrzine i vektora magnetskog polja.
Ponekad se pojam Lorentzove sile odnosi samo na magnetsku silu:
- [math]\displaystyle{ \mathbf{F}=q\,\mathbf{v} \times \mathbf{B} }[/math]
Električna sila djeluje u smjeru polja [math]\displaystyle{ \mathbf{E} }[/math]. Magnetska je pak sila u svakom dijelu putanje okomita i na trenutnu brzinu [math]\displaystyle{ \mathbf{v} }[/math] i na magnetsko polje [math]\displaystyle{ \mathbf{B} }[/math]. Njen se smjer za pozitivni naboj može odrediti s pomoću desne ruke: ako se otvoreni dlan postavi tako da prsti pokazuju smjer gibanja naboja, a silnice magnetskog polja izlaze iz dlana, ispruženi palac pokazuje smjer djelovanja magnetske sile.
Lorentzova je sila dobila ime po nizozemskom fizičaru Hendriku Antoonu Lorentzu.
Izvori
- ↑ "The Feynman Lectures on Physics Vol. II Ch. 1: Electromagnetism". https://www.feynmanlectures.caltech.edu/II_01.html Pristupljeno 15. listopada 2020.