Zvonimir Berković

	Zvonimir Berković
	Zvonimir Berković;
Rođenje	4. ožujka 1928. ; Beograd, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (Beograd, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca )
Smrt	9. lipnja 2009. ; Zagreb, Hrvatska (Zagreb, Hrvatska )
Pseudonim(i)	Berk
Zanimanje	dramaturg, scenarist, filmski redatelj
Godine rada	1954. – 1993.
Važniji filmovi	Moj stan ; Rondo ; Putovanje na mjesto nesreće ; Ljubavna pisma s predumišljajem ; Kontesa Dora
Nagrade
Ostale nagrade
	3 Zlatne arene ; Velika srebrna arena ; nagrada Zlatni Oktavijan
	Portal o životopisima
	Portal o filmskoj umjetnosti

Zvonimir Berković (Beograd, 21. ožujka 1928. – Zagreb, 9. lipnja 2009.) bio je hrvatski dramaturg, scenarist, filmski redatelj i publicist.

Životopis

Osnovnu školu i niže razrede gimnazije pohađao je u Zaječaru, a 1943. s obitelji je preselio u Zagreb, gdje je maturirao 1946. Učio je violinu na Konzervatoriju Hrvatskoga glazbenog zavodau klasi Stjepana Šuleka. Neko je vrijeme studirao filozofiju, a zatim režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Bio je dramaturg Zagrebačkoga dramskog kazališta (1953. – 1954.), zatim »Jadran filma«, a 1957. prelazi u slobodnu profesiju kao filmski radnik. Od 1974. nastavnik je filmskog scenarija i filmske dramaturgije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Član je Društva filmskih radnika Hrvatske, gdje je više puta bio član Upravnog odbora, a od 1968. do 1970. i predsjednik. Obavljao je dužnost potpredsjednika Saveza filmskih radnika Jugoslavije. Bavio se kao student kazališnim i glazbenim kritikama a nastavio ih je objavljivati u publikacijama: Narodni list (1952. – 1955., 1958.), Studentski list (1952., 1957.), Vjesnik u srijedu (1952., 1954., 1955., 1970.), Krugovi (1953., 1954.), Naprijed (1953., 1954.), Zagrebački tjednik (1953.), Globus (1954.), Politika (1954., 1967.), Vjesnik (1954., 1964., 1965., 1968.), Teatar (1956., 1957.), Kulturni radnik (1957.), Filmski vjesnik (1959.), Večernji vjesnik (1959.), Telegram (1966., 1969.), Književne novine (1967.), Hrvatski tjednik (1971.). Prvi scenarij napisao je – zajedno sa Slavkom Kolarom i Nikolom Tanhoferom – za igrani film Opsada (1956.) u režiji Branka Marjanovića. Za scenarij filma H-8 (zajedno s Tomislavom Butorcem, u režiji Nikole Tanhofera) dobio je »Zlatnu arenu« i nagradu »Jelen« na filmskom festivalu u Puli 1958. Napisao je scenarij za ekranizaciju Gervaisove drame Karolina Riječka (1961., režija V. Pogačić) i za treću priču Poslije predstave (režija A. Vrdoljak) u omnibus-filmu Ključ (1965.). Napisao je i desetak scenarija za dokumentarne, nastavne i crtane filmove. Prvi put je samostalno režirao dokumentarni film Moj stan (1962.), prema vlastitom scenariju, za koji je dobio nagrade na filmskim festivalima u Beogradu i Cannesu, dok je Balada o pijetlu (1964.) nagrađena na festivalu u Beogradu. Režirao je dokumentarni film Dubrovačke ljetne igre (1969.). Prvi igrani film, Rondo (1966.), koji je režirao po vlastitom scenariju, psihološka je drama iz suvremenog života. Za taj film dobio je nagrade za scenarij na filmskim festivalima u Puli (1966.) i u Atlanti (SAD, 1967.). Po vlastitom je scenariju 1971. režirao i film Putovanje na mjesto nesreće.

Filmografija

Dugometražni filmovi

Rondo (1966.)
Putovanje na mjesto nesreće (1971.)
Ljubavna pisma s predumišljajem (1985.)
Kontesa Dora (1993.)

Kratkometražni filmovi

Mala kronika (1962.), animirani film
Moj stan (1962.), kratki igrani film
Balada o pijetlu (1964.), reklamni film
Dubrovačke ljetne igre (1969.), dokumentarni film
More, grebeni, pisma – Ivo Vojvodić (1987.), dokumentarni film

Bibliografija

Berković, Zvonimir: Zvonar katedrale duha, Zagreb: Znanje, 1995. ISBN 978-9536124862
Berković, Zvonimir: Dvojni portreti, Rijeka: Otokar Keršovani, 1998. ISBN 978-953-153-043-9
Berković, Zvonimir: Pisma iz Diletantije, Zagreb: Hena com, 2004. ISBN 953-6510-77-4
Berković, Zvonimir: Vladko Maček – Tri razgovora, Zagreb: EPH / Novi Liber, 2009. ISBN 978-953-300-134-0

Nagrade i priznanja

1958. – Pula: Zlatna arena za scenarij filma H-8 ^[1]
1963. – posebna nagrada žirija na Filmskom festivalu u Cannesu za kratkometražni film Moj stan ^[1]
1966. – Pula: Zlatna arena za scenarij filma Rondo
1966. – Pula: Velika srebrna arena za najbolji film (za film Rondo)
1985. – Godišnja Nagrada Vladimir Nazor za filmsku umjetnost
1992 – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo u području filmske umjetnosti
1993. – Pula: Zlatna arena za scenarij filma Kontesa Dora
nagrada za scenarij na filmskom festivalu u Atlanti ^[2]
2009. – nagrada Zlatni Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara za životno djelo ^[3]

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 www.matica.hr – Zlatko Vidačković: »Redatelj ubojita pera«, pristupljeno 12. kolovoza 2013.
↑ Filmski.net – Napustio nas Zvonimir Berković, pristupljeno 5. rujna 2013.
↑ www.slobodnadalmacija.hr – Berković dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan za životno djelo, pristupljeno 5. rujna 2013.

	Napomena:	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona
		http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1803
		koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/
		označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[Mat-1] 1,0 ^1,1 www.matica.hr – Zlatko Vidačković: »Redatelj ubojita pera«, pristupljeno 12. kolovoza 2013.

[FN-2] Filmski.net – Napustio nas Zvonimir Berković, pristupljeno 5. rujna 2013.

[3] www.slobodnadalmacija.hr – Berković dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan za životno djelo, pristupljeno 5. rujna 2013.

[1]

[2]

[3]