Krsto Papić (Vučji do, 7. prosinca 1933. – Zagreb, 7. veljače 2013.[1]) bio je hrvatski redatelj.[2]
Životopis
Papić, scenarist i filmski redatelj, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1965. režira prvi film, zapravo epizodu omnibusa Ključ. 1967. režira i svoj prvi cjelovečernji film Iluzija.
Autor dokumentarnog opusa: Kad te moja čakija ubode, Nek se čuje i naš glas, Mala seoska priredba i dr., igrani filmovi: Lisice, Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, Izbavitelj, Tajna Nikole Tesle, Život sa stricem, Priča iz Hrvatske, Kad mrtvi zapjevaju, Infekcija i ostali.
Film Izbavitelji, 3 Grand prix ( Trst, Paris, Porto); Lisice, Velika Zlatna Arena, Chicago: Srebrni Hugo, i druge.; Život sa stricem: Velika Zlatna Arena, Montreal FIPRESCI, Nominacija za Zlatni globus.; Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj: Nominacija za Zlatnog medvjeda, Berlin.; Montreal, Grand Prix America za izuzetni doprinos filmskoj umjetnosti. I FIPRESCI . Nagrada V.Nazor za životno djelo i brojne nagrade na filmskim festivalima u zemlji i svijetu.
Izvod iz filmografije
- Ključ (1965.) - druga epizoda Čekati
- Iluzija (1967.)
- Halo München (1968.)
- Lisice (1969.)
- Kad te moja čakija ubode (1969.)
- Čvor (1969.)
- Nek se čuje i naš glas (1971.)
- Mala seoska priredba (1972.)
- Specijalni vlakovi (1972.)
- Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (1973.)
- Charter let br... (1975.)
- Izbavitelj (1976.)
- Jedno malo putovanje (1976.)
- Tajna Nikole Tesle (1980.)
- Nezaposlena žena s djecom (1986.)
- Život sa stricem (1988.)
- Priča iz Hrvatske (1991.)
- Kad mrtvi zapjevaju (1998.)
- Infekcija (2003., distribuirana 2005.)
- Cvjetni trg (2012.)