Ulbrichtova doktrina dobila je naziv po Walteru Ulbrichtu, a suština joj je da normalne diplomatske veze između Istočne Njemačke, ili bilo koje druge države istočnog bloka, i Zapadne Njemačke moguće je uspostaviti samo ako Zapadna Njemačka prvo prizna Istočnu Njemačku kao suverenu državu. Ova doktrina je bila odgovor na Hallsteinovu doktrinu koja je tvrdila da je Zapadna Nejmačka jedina legitimna njemačka država.
Doktrinu su formulirali Poljska i Istočna Njemačka a i druge države istočnog bloka Čehoslovačka, Mađarska i Bugarska i obvezale su se da neće uspostaviti diplomatske veze sa Zapadnom Njemačkom dok ne prizna Istočnu Njemačku. Izuzetak je bila Rumunjska koja je uspostavila diplomatske veze sa Zapadnom Njemačkom 31. siječnja 1967. To je dovelo do oštre verbalne razmjene između Istočne Njemačke i Rumunjske. Rumunjska je okrivila DDR da se miješa u njene unutarnje stvari i odbila je sudjeloati na sastanku ministara vanjskih poslova Varšavskog paktta sve dok se ovaj ne bi preselio na drugo mjesto osim Berlina. Da bi se zadržala fasada ujedinjenosti socijalističkih država Leonid Brežnjev premješta sastanak u Varšavu.[1]
Zapadna Njemačka je vremenom napustila Hallsteinovu doktrinu započevši aktivniju istočnu politiku koja je vodila donošenju sporazuma u prosincu 1972. između ove dvije države, koji je omogućio da se obe njemačke države prime u UN kao punopravne članice.[2]
Izvori
- ↑ Savage, Douglas: "Poland, the GDR and the Ulbricht Doctrine" i Ideology, Politics and Diplomacy in East Central Europe, ISBN 1-58046-137-9 s236
- ↑ Savage, Douglas: "Poland, the GDR and the Ulbricht Doctrine" i Ideology, Politics and Diplomacy in East Central Europe, ISBN 1-58046-137-9 s227
Vanjske poveznice
- Ministri država Varšavskog pakta raspravljaju o sankcijama protiv Zapadne Njemačk
- Sporazum iz 1972. između Istočne i Zapadne Njemačke