Istočnonjemački ustanak 1953.

Istočnonjemački ustanak 1953. godine je naziv za seriju štrajkova i prosvjeda tijekom lipnja i srpnja 1953. godine na području Istočne Njemačke.

Počeo je 16. lipnja 1953. kada je od 60-80 građevinarskih radnika iz I. Berlina stupilo u štrajk. Povod tom njihovom činu bila je odluka Centralnog komiteta SED-a da se radne kvote povećaju 10%. Plaća je povećana isto toliko, ali ovi radnici koji su počeli štrajk na to su se odlučili jer su im njihovi nadređeni najavili rezove plaća ako ne ispune radnu kvotu.

Od tih 80 ljudi u zoru 17. lipnja 1953. došlo je 100.000 ljudi koji su zahtijevali pad vlade DDR-a. Čin povećanja kvote bio je valjda posvećen 60. rođendanu Waltera Ulbrichta, političara i funkcionera SED-a. Ljudi nisu imali kruha ni roba široke potrošnje, a struja se gasila kad bi pao mrak. Žrtava ustanka je službeno bilo 55, ali procjene prema dokumentima dostupnim od 1990. godine govore o 125 žrtava a neki izvori idu toliko daleko da je broj poginulih 267.

Bilo je i uhićenja koja su zaredala. Pripadnici protestantskih crkava, pastori, vjernici, objekti u vlasništvu vjerske zajednice evangelika su zaplijenjeni.

Đaci su znali biti izbačeni iz škole, čak i pred maturu, ako bi se saznalo da idu u crkvu. Preko 20% BDP-a išlo je za povojničenje i plaćanje reparacija.

Prije ujedinjenja Njemačke 1990. godine 17. lipnja se obilježavao u SR Njemačkoj kao praznik, Dan njemačkog jedinstva (Tag der deutschen Einheit). Danas se Dan njemačkog jedinstva (Tag der Deutschen Einheit, sada riječ "Deutschen" pisana velikim slovom) obilježava na dan ujedinjenja 3. listopada, a 17. lipnja obilježava se kao nacionalni spomendan njemačkog naroda. U Berlinu postoji i Ulica 17. lipnja kao podsjetnik na taj dan.

Vanjske poveznice

17. Juni 1953 - 17. lipnja 1953. Bibliographical database of the international literature

Nedovršeni članak Istočnonjemački ustanak 1953. koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.