Fizička geografija
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Fizička geografija odnosno fizikalni zemljopis[1] je grana zemljopisa. Bavi se prirodnom osnovom: kopnom, vodama, zrakom i plodovima zemlje. [1] Fokusira se na sustavno proučavanje obrazaca i procesa unutar hidrosfere, biosfere, atmosfere i litosfere. Ona nastoji razumijeti fizičku osnovu Zemlje, njeno vrijeme i globalne obrasce flore i faune. Mnoga područja fizičke geografije koriste geologiju posebno u proučavanju trošenja i erozije. Geologija drugih planeta obrađena je na Geološkim obilježjima Sunčeva sustava.
Područja fizičke geografije
Područja fizičke geografije | Srodna područja |
---|---|
Geomorfologija | Reljef |
Hidrogeografija | Voda |
Glaciologija | Ledenjak |
Biogeografija | Vrste |
Klimatologija | Klima |
Pedologija | Tlo |
Geodezija | Gravitacija, magnetsko polje |
Paleogeografija | Kontinentsko pomicanje |
Poveznice
- Antropogeografija
- Ekologija
- Geostatistika
- Klima
- Kontinent
- Kronologija geografije
- Paleontologija
- More
- Ocean
- Oceanografija
- Otok
- Pustinja
- Regionalna geografija
- Reljef
- Rijeka
- Tlo
- Trošenje
- Zemljina atmosfera
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Zemljopisje u matematičkom, fisičkom i političkom obziru, Zagreb, 1850., Tiskom Franje Župana, Hrvatski školski muzej. Pristupljeno 4. prosinca 2016.