Jean-Michel Nicolier

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 112769 od 7. rujna 2021. u 09:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Jean-Michel Nicolier
Jean-Michel Nicolier snimljen u podrumu vukovarske bolnice nekoliko sati prije smrti.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1. srpnja 1966.
Mjesto rođenja Vesoul, Francuska
Datum smrti noć s 20. na 21. studenoga 1991.
Mjesto smrti Ovčara
Nacionalnost Francuz
Puno ime Jean-Michel Nicolier
Nadimak Francuz
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1991.
Važnije bitke Bitka za Vukovar
Vojska Hrvatske obrambene snage

Jean-Michel Nicolier "Francuz" (Vesoul, Francuska, 1. srpnja 1966.Ovčara, noć s 20. na 21. studenoga 1991.), bio je francuski dragovoljac hrvatskog Domovinskog rata, pripadnik HOS-a.

Životopis

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj 1966. godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu. Nicolier je gledao Domovinski rat na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:

"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje."[1]

U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Tamo se pridružio hrvatskim obrambenim snagama. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.[2]

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese. S njima je kasnije, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti Vukovar.[3]

Spomen-poprsje Jean Michel Nicoliera uz most s njegovim imenom

Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na vukovarskom Sajmištu gdje je ranjen 9. studenoga,[4] te je morao ostati u bolnici.[5] Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu,[3] Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima[6][7] i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ovčari.[3] Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a nakon čega je Spasoje Petković zvani "Štuka" polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom.[8]

U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati prije smrti, u kratkome intervjuu francuskim reporterima je rekao:

"Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu."[9]

Njegovi posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.[5]

Priznanja i spomen

Pješački most "Jean Michel Nicolier" sa spomen pločom

U popularnoj kulturi

  • Jean ili miris smrti (autorica: Nevenka Nekić; godina: 2015.) – roman o životu i tragičnoj smrti mladoga francuskog dragovoljca, hrvatskog branitelja Jeana-Michela Nicoliera ubijenog na Ovčari 1991. godine.[21]
  • Sve je bio dobar san (redatelj: Branko Ištvančić; trajanje: 90 minuta, godina: 2016.) – dokumentarni film o Michelovom dolasku u Hrvatsku, njegovoj borbu, obrani grada Vukovara i mučeničkoj smrt na Ovčari kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.[22]

Izvori

  1. Renata Rašović (17. studenoga 2011.). "Majka: Osjetio je Božji poziv, nisam mogla spriječiti da ode". Večernji list. http://www.vecernji.hr/vijesti/majka-osjetio-je-bozji-poziv-nisam-mogla-sprijeciti-da-ode-clanak-347189 Pristupljeno 11. veljače 2017. 
  2. (engl.) Darko Žubrinić, 481 stranih dragovoljaca iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku od 1991. do 1995. godine, croatia.org, 24. srpnja 2010., preuzeto 21. listopada 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 Davor Ivanković, Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci, vecernji.hr, 18. studenoga 2010., preuzeto 2. listopada 2011.
  4. Obitelj ubijenog Jeana-Michela Nicoliera dolazi u Vukovar, Hrvatski radio Vukovar, hrv.hr, preuzeto 16. studenoga 2011.
  5. 5,0 5,1 Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik Antun Ivanković, presjednik Nevenka Nekić, književnica (26. listopada 2011.). Ispravljena nepravda: francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier napokon upisan u Registar hrvatskih branitelja. Udruga dr. Ante Starčević Tovarnik, www.ante-starcevic-tovarnik.hr, Arhivirano iz izvornika 2. srpnja 2013., preuzeto 6. travnja 2018.
  6. Dopis Županijskog suda u Vukovaru broj K-14/04 od 15. ožujka 2006. godine s optužnicom ŽDO u Vukovaru br. DO-K-41/99 od 24. prosinca 2002. godine., preuzeto 2. listopada 2011.
  7. Sandra Sabljak Gojani, Optužnica za Vukovar postoji ali još uvijek nitko nije osuđen, vecernji.hr, 10. siječnja 2011., pristupljeno 6. travnja 2018.
  8. Status branitelja Jeanu - Michaelu Nicollieru. HRT (12. listopada 2011.), Arhivirano iz izvornika 2. kolovoza 2012., preuzeto 6. travnja 2018.
  9. Zaustavljeni glas, dokumentarni film Višnje Starešine, You Tube, www.youtube.com, preuzeto 6. travnja 2018.
  10. Udruga zagrebačkih branitelja Vukovara: Dodjela Spomen plakete ‘Vukovar 1991.’, preuzeto 28. listopada 2011.
  11. 17 11 2011 Predsjednik Josipović posmrtno odlikovao vukovarskog branitelja Jean Michela Nicolliera (HINA). Službene stranice Predsjednika Republike Hrvatske (17. studenoga 2011.), Arhivirano iz izvornika 15. rujna 2012., preuzeto 6. travnja 2018.
  12. VMF radio: Priznanja županije (Arhivirano 18. veljače 2013.), preuzeto 17. rujna 2012.
  13. Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik: Župan Božo Galić uručio počast Županije obitelji-posthumno Jean Michelu Nicoleriu (Arhivirano 24. veljače 2015.), preuzeto 17. rujna 2012.
  14. Nevenka Nekić, Jean ili miris smrti, Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik, Tovarnik, 2012., ISBN 9789535588207
  15. Panorama Vukovar: Predstavljen roman o francuskom dragovoljcu ubijenom na Ovčari, preuzeto 8. srpnja 2012.
  16. HKV: Roman "Jean ili miris smrti" predstavljen u Zagrebu, preuzeto 8. srpnja 2012.
  17. Miljenko Stojić, Jedan od njih, www.miljenko.info, pristupljeno 19. veljače 2016.
  18. Večernji list: Središnji pješački most u Vukovaru ponio ime po ubijenom francuskom dragovoljcu, preuzeto 19. rujna 2014.
  19. Robert Rac, Otkrivena bista Jean-Michel Nicoliera, Hrvatski radio Vukovar, 3. svibnja 2015., www.hrv.hr, preuzeto 6. svibnja 2015.
  20. Dokumentarac 'Sve je bio dobar san' Branka Ištvančića izazvao suze i ovacije, HRT, www.hrt.hr, pristupljeno 19. veljače 2016.
  21. Jean ili miris smrti, verbum.hr, pristupljeno 24. travnja 2016.
  22. Filmski program: Sve je bio dobar san, kinoeuropa.hr, pristupljeno 24. travnja 2016.

Vanjske poveznice