| Milka Podrug-Kokotović | |
| Rođenje | 19. rujna 1930. (Dicmo, Hrvatska) |
|---|---|
| Suprug | Miloš Kokotović ( - 2015.) |
Milka Podrug-Kokotović (Dicmo, 19. rujna 1930.) je hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.[1]
Životopis
Rodila se je u Dicmu. Roditelji su joj još prije živjeli u Splitu te je ondje provela djetinjstvo i mladost. Završila je splitsku Klasičnu gimnaziju. Na studij je otišla u Zagreb gdje je upisala glumačku školu. Dobila je stipendiju nakon prve godine pa je otišla u Sarajevo pohađati još tri godine, gdje je diplomirala. Odlučila je raditi u kazalištu u Dubrovniku u kojem je od 1954. ostala do kraja radne karijere. Povremeno je glumila, u zagrebačku Teatru &TD, splitskom HNK i u Crnoj Gori u Cetinju u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. Od 1964. nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama. Glumila u brojnim igranim i televizijskim filmovima i serijama. [1]
Bila je udana za Miloša Kokotovića, dugogodišnjeg tajnika nekadašnje Općine Dubrovnika te direktora Radio Dubrovnika 1980-ih. Umro je studenoga 2015. godine, a pokopan je u Risnu.[2][3]
Filmografija
Televizijske uloge
- "San bez granica" (1991.)
- "Tuđinac" (1990.)
- "Zagrljaj" kao Mare i Madina majka (1988.)
- "Nepokoreni grad" kao Goranova majka (1982.)
- "Dubrovačka trilogija" (1981.)
- "Ča smo na ovon svitu" kao Kata Aždaja (1973.)
- "Naše malo misto" kao Letizia (1970.)
Filmske uloge
- "Bella Biondina" kao None (2011.)
- "Dubrovački suton" (1999.)
- "Tužna Jele" kao Marija (1998.) - TV-kazališna predstava
- "Sedma kronika" kao časna Benedikta (1996.)
- "Baka Bijela" kao Baka Bijela (1992.)
- "Razbijena vaza" kao Kate (1990.)
- "Ljeto za sjećanje" kao Toncika (1990.)
- "Karneval, anđeo i prah" kao Mare (1990.)
- "Ne" kao Zdenka (1983.)
- "Terasa" kao Blanka (1983.)
- "Sustanar" (1982.)
- "Aretej" (1981.)
- "Poglavlje iz života Augusta Šenoe" (1981.)
- "Okupacija u 26 slika" kao Nina Andrejevna (1980.)
- "Nevjeste dolaze" kao Jela (1978.)
- "Mećava" kao Jolina žena Manda (1977.)
- "Klara Dombrovska" kao Amalija (1976.)
- "Prikazivanje Dubravke ljeta gospodnjega MCMLXXIII." (1975.)
- "Mirisi, zlato i tamjan" kao Draga (1971.)
- "Maškarate ispod kuplja" kao gospođa Ane (1970.)
- "Sunce tuđeg neba" kao Maksimova žena (1968.)
Nagrade i priznanja
Dobila je ove nagrade:[4]
- 1969. Nagrada Grada Dubrovnika
- 1972. Nagrada Vladimir Nazor
- 1973. Nagrada Sterijina pozorja
- 1974. Festival monodrame (Mala scena), Zemun
- 1987. Nagrada Orlando – Dubrovačke ljetne igre;
- 1988. MES (Male eksperimentalne scene), Sarajevo
- 1992. Slobodna Dalmacija – za životno djelo;
- 1994. Nagrada Vladimir Nazor – za životno djelo;
- 1994. Nagrada Marul – Marulićevi dani, Split
- 1995. Hrvatsko glumište, Zagreb
- 1997. Male scene, Rijeka
- 1997. Nagrada Veljko Maričić, Rijeka
- 1997. Nagrada Mediteran, Novi list, Rijeka
- 1998. Nagrada Grada Dubrovnika – za životno djelo
- 2001. Nagrada Dubravko Dujšin, Vjesnik, Zagreb
- 2002. Hrvatsko glumište, Zagreb – za životno djelo;
- 2003. Slobodna Dalmacija, Split – za najbolje glumačko ostvaranje na 13. Marulićevim danima
- 2019. HRT, Zagreb – Grand Prix Orlando za životno djelo i 60. godina na Dubrovačkim ljetnim igrama
- 2020. Republika Hrvatska – Odlikovanje Red Ante Starčevića za izniman doprinos hrvatskoj kulturi
- 2022. MESS, Sarajevo – Međunarodni teatarski festival – Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Milkapodrugkokotovic.com. Pristupljeno 9. lipnja 2025.
- ↑ Milkin suprug. Milkapodrugkokotovic.com. Pristupljeno 9. lipnja 2025.
- ↑ Davor Mojaš: Preminuo Miloš Kokotović nekadašnji direktor Radio Dubrovnika. HR - Radio Dubrovnik. 14. studenoga 2015. Pristupljeno 9. lipnja 2025.
- ↑ Nagrade. Milkapodrugkokotovic.com. Pristupljeno 9. lipnja 2025.
Vanjske poveznice
- Službene stranice
- Monografija o Milki Podrug-Kokotović
- Milka Podrug-Kokotović u internetskoj bazi filmova IMDb-u