Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ante Stantić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 163528 od 26. rujan 2021. u 22:04 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Alojzije Ante Stantić (Đurđin, 4. ožujka 1919. - Zagreb, 6. prosinca 2013.), hrvatski karmelićanin, crkveni povjesničar i svećenik. Bio je jedan od aktivnijih autora o povijesti Karmela i karizmi svete Terezije od Isusa.

Životopis

Rodio se u 4. ožujka 1919. Đurđinu kod Subotice. U Subotici je išao u pučku školu, a gimnaziju je pohađao u Subotici i Somboru. Školovao se zajedno s Antom Sekulićem i Matom Brčićem Kostićem. Nakon što se odlučio zarediti i postati svećenik, pridružuje se 1937. karmelićanima. U Poljskoj u Czerni je pohađao prvu godinu novicijata. Prve je zavjete položio 1938. u istoj u Czerni. U isto je vrijeme studirao filozofiju u poljskim Wadowicama. Zbog napada Njemačke i SSSR-a na Poljsku, odlazi nastaviti studij u Italiju u Trevisu i u Rim. U Rimu se je 1943. zaredio za svećenika.

Na Teresianumu je diplomirao, a 1945. magistrirao teologiju. Na Gregoriani je 1950. doktorirao crkvenu povijest. Iste godine postaje karmelićanskim poglavarom u Haifi. Nakon toga je bio vikar u glavnoj kući Reda na Gori Karmelu. 1956. godine odlazi u Rim gdje sve do 1963. obnaša službu vicerektora i rektora Međunarodnog odgojnog zavoda i predaje crkvenu povijest na Papinskome teološkom fakultetu Teresianum.

U domovinu se vratio 1963. godine, u Remete. Ondje je zajedno s o. Ivanom Keravinom, o. Ladislavom Markovićem i o. Vilkom Dorotićem podizao karmelski red u Hrvatskoj, u svetištu kojim su od Drugog svjetskog rata upravljali karmelićani i karmelićanski samostan, netom osnovan (1960. godine). Ondje je bio odgojitelj te je obnašao dužnost karmelićanskog priora, četiri puta dužnost provincijala i nekoliko puta savjetnika. Jedanaest godina je bio župnikom u Remetama i održao je mnoštvo duhovnih vježbi.

Nakon toga je 20 godina bio vicepostulator u postupku za proglašenje blaženim Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Osim toga, bio je i peritus u kauzama Slugu Božjih o. Vendelina Vošnjaka i o. Ante Antića.

Djela

Najviše je pisao o karmelićanima u Bačkoj i Sluzi Božjemu o. Gerardu Tomi Stantiću.

Napisao je sljedeća djela:

  • Umjetničke znamenitosti crkve i samostana Majke Božje Remetske (1978.) (Ante Stantić, Doris Baričević, Marija Mirković)
  • Uspon na goru Karmel (1979.)
  • Zagrliti Krista i duše. Životopis o. Gerarda Tome Stantića (1994.)
  • Karmelićani (1995., 2002.)
  • Baština za budućnost: Karmel u Somboru 1904. - 2004. (2005.)
  • Disanje duše. Nacrti o duhovnom životu (2006.)

Priredio je nekoliko knjiga zapisa i tekstova Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića.

Literatura