Socijalistička Internacionala: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
ažurirano prema hr.wikipediji
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 7: Redak 7:
SI svoje ime i porijeklo vodi iz Druge internacionale, koja je osnovana [[1889.]] godine i raspala se pred [[Prvi svjetski rat]], [[1914.]] godini. Najveći politički dosezi ''[[Druga internacionala|Druge internacionale]]'' bili su proglašenje 1. svibnja za [[Praznik rada|Međunarodni praznik rada]], [[1889.]] godine, i proglašenje 8. ožujka za [[Međunarodni dan žena]]. I pored rascjepa koji je zavladao izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], organizacijski kostur SI nastavio je djelovati putem ''[[Međunarodna socijalistička komisija]]'' (Međunarodni socijalistički odbor, Bernska internacionala). ''Socijalistička internacionala'', obnovila je rad [[1923.]] (kao ''Radnička i socijalistička internacionala''). U današnjem obliku postoji od završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], kada joj je rad ponovno obnovljen.
SI svoje ime i porijeklo vodi iz Druge internacionale, koja je osnovana [[1889.]] godine i raspala se pred [[Prvi svjetski rat]], [[1914.]] godini. Najveći politički dosezi ''[[Druga internacionala|Druge internacionale]]'' bili su proglašenje 1. svibnja za [[Praznik rada|Međunarodni praznik rada]], [[1889.]] godine, i proglašenje 8. ožujka za [[Međunarodni dan žena]]. I pored rascjepa koji je zavladao izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], organizacijski kostur SI nastavio je djelovati putem ''[[Međunarodna socijalistička komisija]]'' (Međunarodni socijalistički odbor, Bernska internacionala). ''Socijalistička internacionala'', obnovila je rad [[1923.]] (kao ''Radnička i socijalistička internacionala''). U današnjem obliku postoji od završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], kada joj je rad ponovno obnovljen.


U poslijeratnoj [[Europa|Europi]] ''SI'' je pružala pomoć pri obnavljanju socijalističkih i socijaldemokratskih partija, nakon pada diktatorskih režima u [[Portugal]]u ([[1974.]]) i [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[1975.]]). Do svog ''[[Ženeva|Ženevskog]] kongresa'', [[1976.]] godine, ''Socijalistička internacionala'' je imala je svega par članica izvan [[Europa|Europe]] i vrlo malu prisutnost u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]]. Od [[1980-ih]] to se promijenilo, te godine većina stranaka iz ''SI'' pružila je podršku [[nikaragva]]nskom ''[[Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja|Sandističkom frontu nacionalnog oslobođenja]]'' (SFNO), čije se ljevičarsko rukovodstvo našlo u konfliktu s tadašnjom službenom politikom [[SAD]]. Tada je ''SI'' primila u svoje članstvo stranku ''SFNO'' (''sandinisti''), kao i stranku lijevog centra (''Stranka nezavisnosti [[Puerto Rico|Puerto Rica]]''), kao i post - [[komunizam|komunističke]] stranke (reformirane komuniste), kao što su [[Italija|talijanska]] ''Lijevi demokrati''(Democratici di Sinistra DS) i ''[[Front oslobođenja Mozambika]]'' (FRELIMO).
U poslijeratnoj [[Europa|Europi]] ''SI'' je pružala pomoć pri obnavljanju socijalističkih i socijaldemokratskih partija, nakon pada diktatorskih režima u [[Portugal]]u ([[1974.]]) i [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[1975.]]). Do svog ''[[Ženeva|Ženevskog]] kongresa'', [[1976.]] godine, ''Socijalistička internacionala'' je imala je svega par članica izvan [[Europa|Europe]] i vrlo malu prisutnost u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]]. Od [[1980-ih]] to se promijenilo, te godine većina stranaka iz ''SI'' pružila je podršku [[nikaragva]]nskom ''[[Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja|Sandističkom frontu nacionalnog oslobođenja]]'' (SFNO), čije se ljevičarsko rukovodstvo našlo u konfliktu s tadašnjom službenom politikom [[SAD]]. Tada je ''SI'' primila u svoje članstvo stranku ''SFNO'' (''sandinisti''), kao i stranku lijevog centra (''Stranka nezavisnosti [[Puerto Rico|Puerto Rica]]''), kao i post - [[komunizam|komunističke]] stranke (reformirane komuniste), kao što su [[Italija|talijanska]] ''Lijevi demokrati''(Democratici di Sinistra DS) i ''[[Fronta oslobođenja Mozambika]]'' (FRELIMO).


*[[Socijalistička stranka Europe‎]] (krovna organizacija europskih političkih stranaka socijalističke provinjencije, aktivna u [[Europski parlament|Europskom parlamentu]]), je povezana organizacija ''Socijalističke internacionale''.
*[[Socijalistička stranka Europe‎]] (krovna organizacija europskih političkih stranaka socijalističke provinjencije, aktivna u [[Europski parlament|Europskom parlamentu]]), je povezana organizacija ''Socijalističke internacionale''.

Posljednja izmjena od 20. svibanj 2026. u 18:13

 v •  • u 
Datoteka:Countries governed by SI parties.png
Države u kojima su na vlasti stranke članice SI

Socijalistička internacionala je svjetska organizacija političkih stranaka socijalističke provinijencije; demokratskih socijalista, socijaldemokrata, i radničkih stranaka (laburista). SI je osnovana 1951.

Povijest organizacije

SI svoje ime i porijeklo vodi iz Druge internacionale, koja je osnovana 1889. godine i raspala se pred Prvi svjetski rat, 1914. godini. Najveći politički dosezi Druge internacionale bili su proglašenje 1. svibnja za Međunarodni praznik rada, 1889. godine, i proglašenje 8. ožujka za Međunarodni dan žena. I pored rascjepa koji je zavladao izbijanjem Prvog svjetskog rata, organizacijski kostur SI nastavio je djelovati putem Međunarodna socijalistička komisija (Međunarodni socijalistički odbor, Bernska internacionala). Socijalistička internacionala, obnovila je rad 1923. (kao Radnička i socijalistička internacionala). U današnjem obliku postoji od završetka Drugog svjetskog rata, kada joj je rad ponovno obnovljen.

U poslijeratnoj Europi SI je pružala pomoć pri obnavljanju socijalističkih i socijaldemokratskih partija, nakon pada diktatorskih režima u Portugalu (1974.) i Španjolskoj (1975.). Do svog Ženevskog kongresa, 1976. godine, Socijalistička internacionala je imala je svega par članica izvan Europe i vrlo malu prisutnost u Latinskoj Americi. Od 1980-ih to se promijenilo, te godine većina stranaka iz SI pružila je podršku nikaragvanskom Sandističkom frontu nacionalnog oslobođenja (SFNO), čije se ljevičarsko rukovodstvo našlo u konfliktu s tadašnjom službenom politikom SAD. Tada je SI primila u svoje članstvo stranku SFNO (sandinisti), kao i stranku lijevog centra (Stranka nezavisnosti Puerto Rica), kao i post - komunističke stranke (reformirane komuniste), kao što su talijanska Lijevi demokrati(Democratici di Sinistra DS) i Fronta oslobođenja Mozambika (FRELIMO).

Predsjednici SI

Počasni Predsjednici SI

Kongresi SI

Stranke članice SI

Vidi još

Vanjske poveznice