Jožino Selo: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
* Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., P. Skenderović: Jožino Selo s. 82-83 | * Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., P. Skenderović: Jožino Selo s. 82-83 | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
{{Gradske četvrti u Subotici}} | |||
[[Kategorija:Subotica]] | [[Kategorija:Subotica]] | ||
Posljednja izmjena od 14. siječanj 2026. u 22:43
Jožino Selo (Jozsi falu) je napušteni zaselak, prigradsko naselje Subotice, na 14,7 km Pačirskog puta na križanju s Moravičkim putem koji vodi ka Đurđinu. Ime je dobilo po Josipu Pijukoviću zvanom bać Joža, časnika austro-ugarske vojske, koji je na križanju puteva imao kuću, u sklopu koje je bio ugostiteljski objekt mijana i prodavaonica. Nalazi se zapadno od Donjeg Verušića, sjeverozapadno od Đurđina, sjeverno od Male Pešte, nedaleko od željezničke postaje Pavlovac. Selo su nastanjivali Hrvati. Nije moguće točno datirati nastanak, a kazivanja starijih svjedoče o postojanju ovog sela u 19. stoljeću. Naselje je širenjem došlo do petnaestak kuća, čiji su stanovnici bili obrtnici i stanovnici obližnjih salaša. U blizini je bio križ krajputaš iz 1912. godine. Glavni kulturni događaj u selu bilo je proštenje na Spasovo. Tad su se u središtu sela postavljali šatori s šećerošima. Jožino Selo je elektrificirano 1970-ih, no zbog izostanka asfaltne komunikacije s obližnjim Đurđinom, stanovnici su iseljavali, pa je kraj 20. stoljeća dočekalo prazno. Kuće su jedna po jedna srušene.
Izvori
- Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 11 J, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2011., P. Skenderović: Jožino Selo s. 82-83
| ||||||||