Joco Cvijanović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''Jo(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Joco Cvijanović'''-->'''Joco Cvijanović''' ([[Gornji Miholjac]], [[18. kolovoza]] [[1888.]] – [[Zagreb]], [[30. lipnja]] [[1945.]]), bio je [[Opera|operni]] [[pjevač]] i [[svećenik]] [[Hrvatska pravoslavna crkva|Hrvatske pravoslavne crkve]].<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 75.</ref>
'''Joco Cvijanović''' ([[Gornji Miholjac]], [[18. kolovoza]] [[1888.]] – [[Zagreb]], [[30. lipnja]] [[1945.]]), bio je [[Opera|operni]] [[pjevač]] i [[svećenik]] [[Hrvatska pravoslavna crkva|Hrvatske pravoslavne crkve]].<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 75.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 23. lipanj 2025. u 09:54

Joco Cvijanović (Gornji Miholjac, 18. kolovoza 1888.Zagreb, 30. lipnja 1945.), bio je operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve.[1]

Životopis

Joco Cvijanović rodio se u Gornjem Miholjcu 1888. godine.[1] Učiteljsku školu završio je u Pakracu. Pjevanje je učio od 1909. godine u školi za izobrazbu pjevača zagrebačke Opere, nakon toga postaje član opernog zbora a ubrzo odlazi u putujuće operne trupe i u novosadsko kazalište gdje je bio od 1911. do 1914. godine.[1] Godine 1915. vraća se u Zagreb u zagrebačku Operu kao član zbora a od 1918. do 1929. godine je operni solist.[1]

Zbog problema s glasom napušta pjevanje i služi kao pravoslavni svećenik u Slavoniji a za vrijeme NDH svećenik je Hrvatske pravoslavne crkve u Zagrebu[1] s činom protojereja i upravitelj njezine pisarnice.[2]

Nakon sloma NDH uhićen je te od Vojnog suda Komande grada Zagreba 29. lipnja 1945. godine osuđen na smrt strijeljanjem.[2]

Nove komunističke vlasti tada uhićuju, osuđuju i usmrćuju mnoge vjerske čelnike, kao što su Preosv. mitropolit Germogen (HPC), sarajevski episkop Spiridon Mifka (HPC), član Odbora za ustrojstvo HPC-a, eparhijski namjesnik i paroh zagrebački Serafim Kupčevski (HPC), svećenik Dimitrije Mrihin (HPC), protojerej Aleksej Borisov (HPC), predsjednik pravoslavne crkvene općine u Zagrebu Petar Lazić,[2] biskup Philipp Popp (Evangelička crkva) i drugi a Zagrebački muftija Ismet Muftić, javno je obješen ispred džamije.[3]

23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[4]

Izvori

Vanjske poveznice