Protojerej

Protojerej (grč. protos : prvi + jerej), prvi svećenik, prvi među jerejima; počasni čin duhovnika u pravoslavnoj i grkokatoličkoj crkvi.

Pravoslavni svećenik mirskoga (svjetovnog) reda do 20 godina službe može biti odlikovan činom protonamjesnika (kojemu u monaškom redu odgovara čin sinđela), a sa više od 20 godina službe činom protojereja (kojemu u nonaštvu odgovara čin protosinđela. Najistaknutiji među protojerejima mogu biti nakon dugogodišnje službe odlikovani činom protojereja stavrofora (njemu u monaštvu odgovara čin arhimandrita). I protonamjesnik, i protojerej, i protojerej stavrofor imaju pravo na crveni pojas kao ounaku čina, a protojerej stavrofor i na nošenje naprsnog križa. Sinonimi tih činova su: protopop, protoprezviter; skraćeno: proto, prota. Povijesne osobe koje su bile protojereji obično se tituliraju skraćenim oblikom "prota", npr. prota Mateja Nenadović, prota Stevan Mihaldić i sl.

Napomena: Klaićev "Rječnik stranih riječi" i "Rečnik" Matice srpske tvrde da je paroh sinonim riječi protojerej. Nije točno. Paroh (upravitelj parohije, u Katoličkoj crkvi mu odgovara župnik) može biti bilo u kojem činu, ovisno o godinama službe i drugim zaslugama: jerej, protonamjesnik, protojerej, odnosno protojerej stavrofor. U Općoj enciklopedije JLZ piše da je protojerej "starješina nad parohijskim svećenstvom" (jer parohije često imaju samo jednog svećenika).

Izvor

• Milan Vujaklija: Leksikon stranih reči i izraza, Beograd, 1991.
• Opća enciklopedija JLZ (6 Nih-Ras), Zagreb, 1980.