Duško Jelavić: razlika između inačica

Inačica od 22. svibanj 2025. u 22:38

Duško Jelavić (Veliki Prolog, medicina u 1923.) je hrvatski liječnik i ugledni iseljenički intelektualac.

Životopis

Rođen je u Velikom Prologu medicina u 1923. godine. Bijegom iz Hrvatske preko Bleiburga u svibnju medicina u 1945. pukim je slučajem spasio život. Prebacio se iz Austrije u Italiju, te neko vrijeme živio u izbjegličkom logoru Fermo. Iz Italije odlazi na studij medicine u Madrid, gdje je završio Fakultet (1947.–1952.). Specijalizirao je internu medicinu (1952.–1956.) i gastroenterologiju (1956.–1961.). Doktorirao je radom "Lipidos Plasmaticos en la Porfiria Hepatocutanea Tardia" (1976.). Postao je redoviti profesor Medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Madridu medicina u 1976. godine, a kasnije i nadstojnik odjela za gastroenterologiju. Od 1990. je prof. emeritus Sveučilišta u Madridu.

Sudjelovao je na dvadeset nacionalnih kongresa interne medicine i na istovrsnim međunarodnim znanstvenim kongresima u Terremolinosu medicina u 1975., Ateni medicina u 1977., Rimu medicina u 1978., Madridu medicina u 1982. i medicina u 1984. Znanstvene članke objavljivao je u stručnim publikacijama u Španjolskoj, Italiji, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Kad su u Madridu u ožujku 2002. bili održani dani hrvatske kulture (u prvom redu zahvaljujući upornom nastojanju atašea za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu Tugi Tarle) govorilo se i o hrvatskim emigrantima koji su zadužili španjolsku kulturu i znanost. Nije bilo problema kad su spominjani Luka Brajnović i Pavao Tijan, ali kako je rekla profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. Mirjana Polić Bobić (Vjesnik, 14. travnja 2002.), "o Dušku Jelaviću, medicinskom stručnjaku i ravnatelju velike madridske bolnice nisam imala nikakvih vijesti." To se može protumačiti specifičnošću njegova znanstvenog djelovanja, o kojem se ne govori u široj javnosti, ali i njegovom samozatajnošću, koja je posebno dolazila do izražaja kad je riječ o njegovu političkom i humanitarnom djelovanju u korist Hrvatske.

Zahvaljujući prof. Jelaviću i njegovoj supruzi Eleni, Španjolci, i to oni u visokim društvenim krugovima, saznavali su istinu o hrvatskoj borbi za slobodu za vrijeme komunizma i u Domovinskom ratu. Svojim je vezama prof. Jelavić isposlovao stručni boravak u Madridu mnogim hrvatskim studentima i liječnicima. Njeguje veze s uglednim i utjecajnim Hrvatima u inozemstvu i domovini. Priprema knjigu o međunarodnim brigadama u španjolskom građanskom ratu koja će objektivno osvijetliti to tamno poglavlje u povijesti komunizma, dosad krivotvoreno ljevičarskim legendama i izmišljotinama.

Kad je se razbolio kardinal Alojzije Stepinac, Hijacint Eterović obratio se u ime udruge "Croatia Academica Catholica" (Madrid) američkom državnom tajniku Dullesu s molbom da omogući posjet američkih liječnika kardinalu. Nakon te intervencije Stepinca je posjetio američki liječnik dr. John H. Lawrence, koji je potvrdio da se kardinalova bolest pogoršala zbog stresova pod kojima je morao živjeti u izgnanstvu u Krašiću. Liječnik dr. Duško Jelavić (Madrid) koristio se Lawrenceovim saznanjima za svoje intervencije u korist oboljeloga kardinala Stepinca.

Dobio je godišnje nagrade medicina u 1982. i medicina u 1983. udruge "Sociedad Espańola de Patologia Digestiva". Godine medicina u 1982. proglašen je počasnim profesorom Sveučilišta L'Aquila (Italija). Dobio je i odličje za humanitarnu djelatnost "Pro Ecclesia et Ponitifice" (1977). Počasnim direktorom znanstvenih tečajeva "Cursos internationales de Actualización en Cirurgia de Ap. Digestivo" proglašen je u Madridu medicina u 1993. te liječničkog društva "Colegial Honoroficio" u Madridu, 1998.

Djela

Nefropatias Medicas (1962.),
Lipidos Plasmaticos (1968.),
Porfiria Hepatocutanea Tardia (1969.),
Nefro-patias Medicas (prošireno izdanje 1972.),
Medicina interna (suradnja u prvom i trećem svesku knjige, pod vodstvom prof. Schuellera).

Izvori

Gojko Borić: Hrvati u Madridu, Hrvatska revija br. 1/2010.

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 <!--'''Duško Jelavić'''-->{{NPOV/popraviti}}
-'''Duško Jelavić''' ([[Veliki Prolog]], [[1923.]]) je hrvatski liječnik i ugledni iseljenički intelektualac.
+'''Duško Jelavić''' ([[Veliki Prolog]], [[medicina u 1923.]]) je hrvatski liječnik i ugledni iseljenički intelektualac.
 == Životopis ==
-Rođen je u Velikom Prologu [[1923.]] godine. Bijegom iz Hrvatske preko [[Bleiburg]]a u svibnju [[1945.]] pukim je slučajem spasio život. Prebacio se iz Austrije u Italiju, te neko vrijeme živio u izbjegličkom logoru Fermo. Iz Italije odlazi na studij medicine u Madrid, gdje je završio Fakultet (1947.–1952.). Specijalizirao je internu medicinu (1952.–1956.) i gastroenterologiju (1956.–1961.). Doktorirao je radom "''Lipidos Plasmaticos en la Porfiria Hepatocutanea Tardia''" (1976.). Postao je redoviti profesor Medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Madridu [[1976.]] godine, a kasnije i nadstojnik odjela za gastroenterologiju. Od 1990. je prof. emeritus Sveučilišta u Madridu.
+Rođen je u Velikom Prologu [[medicina u 1923.]] godine. Bijegom iz Hrvatske preko [[Bleiburg]]a u svibnju [[medicina u 1945.]] pukim je slučajem spasio život. Prebacio se iz Austrije u Italiju, te neko vrijeme živio u izbjegličkom logoru Fermo. Iz Italije odlazi na studij medicine u Madrid, gdje je završio Fakultet (1947.–1952.). Specijalizirao je internu medicinu (1952.–1956.) i gastroenterologiju (1956.–1961.). Doktorirao je radom "''Lipidos Plasmaticos en la Porfiria Hepatocutanea Tardia''" (1976.). Postao je redoviti profesor Medicinskog fakulteta na Sveučilištu u Madridu [[medicina u 1976.]] godine, a kasnije i nadstojnik odjela za gastroenterologiju. Od 1990. je prof. emeritus Sveučilišta u Madridu.
-Sudjelovao je na dvadeset nacionalnih kongresa interne medicine i na istovrsnim međunarodnim znanstvenim kongresima u Terremolinosu [[1975.]], Ateni [[1977.]], Rimu [[1978.]], Madridu [[1982.]] i [[1984.]] Znanstvene članke objavljivao je u stručnim publikacijama u Španjolskoj, Italiji, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Kad su u Madridu u ožujku 2002. bili održani dani hrvatske kulture (u prvom redu zahvaljujući upornom nastojanju atašea za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu Tugi Tarle) govorilo se i o hrvatskim emigrantima koji su zadužili španjolsku kulturu i znanost. Nije bilo problema kad su spominjani [[Luka Brajnović]] i [[Pavao Tijan]], ali kako je rekla profesorica s [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]] dr. Mirjana Polić Bobić (Vjesnik, 14. travnja 2002.), "''o Dušku Jelaviću, medicinskom stručnjaku i ravnatelju velike madridske bolnice nisam imala nikakvih vijesti''." To se može protumačiti specifičnošću njegova znanstvenog djelovanja, o kojem se ne govori u široj javnosti, ali i njegovom samozatajnošću, koja je posebno dolazila do izražaja kad je riječ o njegovu političkom i humanitarnom djelovanju u korist [[Hrvatska|Hrvatske]].
+Sudjelovao je na dvadeset nacionalnih kongresa interne medicine i na istovrsnim međunarodnim znanstvenim kongresima u Terremolinosu [[medicina u 1975.]], Ateni [[medicina u 1977.]], Rimu [[medicina u 1978.]], Madridu [[medicina u 1982.]] i [[medicina u 1984.]] Znanstvene članke objavljivao je u stručnim publikacijama u Španjolskoj, Italiji, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Kad su u Madridu u ožujku 2002. bili održani dani hrvatske kulture (u prvom redu zahvaljujući upornom nastojanju atašea za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu Tugi Tarle) govorilo se i o hrvatskim emigrantima koji su zadužili španjolsku kulturu i znanost. Nije bilo problema kad su spominjani [[Luka Brajnović]] i [[Pavao Tijan]], ali kako je rekla profesorica s [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]] dr. Mirjana Polić Bobić (Vjesnik, 14. travnja 2002.), "''o Dušku Jelaviću, medicinskom stručnjaku i ravnatelju velike madridske bolnice nisam imala nikakvih vijesti''." To se može protumačiti specifičnošću njegova znanstvenog djelovanja, o kojem se ne govori u široj javnosti, ali i njegovom samozatajnošću, koja je posebno dolazila do izražaja kad je riječ o njegovu političkom i humanitarnom djelovanju u korist [[Hrvatska|Hrvatske]].
 Zahvaljujući prof. Jelaviću i njegovoj supruzi Eleni, [[Španjolci]], i to oni u visokim društvenim krugovima, saznavali su istinu o hrvatskoj borbi za slobodu za vrijeme komunizma i u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]]. Svojim je vezama prof. Jelavić isposlovao stručni boravak u [[Madrid]]u mnogim hrvatskim studentima i liječnicima. Njeguje veze s uglednim i utjecajnim Hrvatima u inozemstvu i domovini. Priprema knjigu o međunarodnim brigadama u španjolskom građanskom ratu koja će objektivno osvijetliti to tamno poglavlje u povijesti komunizma, dosad krivotvoreno ljevičarskim legendama i izmišljotinama.
@@ Redak 12: / Redak 12: @@
 Kad je se razbolio kardinal [[Alojzije Stepinac]], [[Hijacint Eterović]] obratio se u ime udruge "''Croatia Academica Catholica''" (Madrid) američkom državnom tajniku [[John Foster Dulles|Dullesu]] s molbom da omogući posjet američkih liječnika kardinalu. Nakon te intervencije Stepinca je posjetio američki liječnik dr. John H. Lawrence, koji je potvrdio da se [[kardinal]]ova bolest pogoršala zbog stresova pod kojima je morao živjeti u izgnanstvu u Krašiću. Liječnik dr. Duško Jelavić (Madrid) koristio se Lawrenceovim saznanjima za svoje intervencije u korist oboljeloga kardinala Stepinca.
-Dobio je godišnje nagrade [[1982.]] i [[1983.]] udruge "''Sociedad Espańola de Patologia Digestiva''". Godine [[1982.]] proglašen je počasnim profesorom [[Sveučilište L'Aquila|Sveučilišta L'Aquila]] (Italija). Dobio je i odličje za humanitarnu djelatnost "''[[Pro Ecclesia et Ponitifice]]''" (1977). Počasnim direktorom znanstvenih tečajeva "''Cursos internationales de Actualización en Cirurgia de Ap. Digestivo''" proglašen je u Madridu [[1993.]] te liječničkog društva "''Colegial Honoroficio''" u [[Madrid]]u, 1998.
+Dobio je godišnje nagrade [[medicina u 1982.]] i [[medicina u 1983.]] udruge "''Sociedad Espańola de Patologia Digestiva''". Godine [[medicina u 1982.]] proglašen je počasnim profesorom [[Sveučilište L'Aquila|Sveučilišta L'Aquila]] (Italija). Dobio je i odličje za humanitarnu djelatnost "''[[Pro Ecclesia et Ponitifice]]''" (1977). Počasnim direktorom znanstvenih tečajeva "''Cursos internationales de Actualización en Cirurgia de Ap. Digestivo''" proglašen je u Madridu [[medicina u 1993.]] te liječničkog društva "''Colegial Honoroficio''" u [[Madrid]]u, 1998.
 == Djela ==