More actions
m Zamjena teksta - '== Sport ==' u '== Šport ==' |
m Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2' |
||
| Redak 54: | Redak 54: | ||
== Redatelj i producent == | == Redatelj i producent == | ||
Kao redatelj debitira pričom u omnibusu ''Ključ'' (Poslije predstave – sc. [[Zvonimir Berković]], [[1965.]]) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: ''Kad čuješ zvona'' ([[1969.]]) prema Ratnom dnevniku [[Ivan Šibl|Ivana Šibla]] (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici [[NOB]]-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom ''U gori raste zelen bor'' ([[1971.]], Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema [[Ivan Šibl|Šiblovu]] Ratnom dnevniku, te ''Povratak'' ([[1979.]]). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je ''Mećava'' ([[1977.]]) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi ''Kiklop'' ([[1982.]], "Jelen" u Puli) prema romanu [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] te ''[[Glembajevi]]'' ([[1988.]]) prema drami ''[[Gospoda Glembajevi]]'' (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije ''Deps'' ([[1974.]]), te 2 "regionalne" komedije – ''Ljubav i poneka psovka'' ([[1969.]]) i ''Od petka do petka'' ([[1985.]]). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – serije ''Prosjaci i sinovi'' po [[Ivan Raos|I. Raosu]] i ''Zagrljaj'' po [[Ranko Marinković|R. Marinkoviću]] (ujedno film "''Karneval''", "''Anđeo''" i "''Prah''", [[1989.]]). Dobitnik je [[Nagrada Vladimir Nazor|Nagrade "Vladimir Nazor"]] [[1968.]] Nakon desetogodišnje političke i karijere sportskog djelatnika (1990. | Kao redatelj debitira pričom u omnibusu ''Ključ'' (Poslije predstave – sc. [[Zvonimir Berković]], [[1965.]]) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: ''Kad čuješ zvona'' ([[1969.]]) prema Ratnom dnevniku [[Ivan Šibl|Ivana Šibla]] (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici [[NOB]]-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom ''U gori raste zelen bor'' ([[1971.]], Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema [[Ivan Šibl|Šiblovu]] Ratnom dnevniku, te ''Povratak'' ([[1979.]]). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je ''Mećava'' ([[1977.]]) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi ''Kiklop'' ([[1982.]], "Jelen" u Puli) prema romanu [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] te ''[[Glembajevi]]'' ([[1988.]]) prema drami ''[[Gospoda Glembajevi]]'' (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije ''Deps'' ([[1974.]]), te 2 "regionalne" komedije – ''Ljubav i poneka psovka'' ([[1969.]]) i ''Od petka do petka'' ([[1985.]]). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – serije ''Prosjaci i sinovi'' po [[Ivan Raos|I. Raosu]] i ''Zagrljaj'' po [[Ranko Marinković|R. Marinkoviću]] (ujedno film "''Karneval''", "''Anđeo''" i "''Prah''", [[1989.]]). Dobitnik je [[Nagrada Vladimir Nazor|Nagrade "Vladimir Nazor"]] [[1968.]] Nakon desetogodišnje političke i karijere sportskog djelatnika (1990. — 2000.), po gubitku izbora njegove stranke (HDZ), vraća se u kinematografiju visokobudžetnim projektom ''Duga mračna noć'', sagom iz razdoblja revolucije i [[NOB]]-a, zaokružujući opus tematikom svoje mladosti. | ||
Ove 2018. godine Vrdoljak dovršava svoj novi igrani film i televizijsku seriju ''General,'' sa Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi. | Ove 2018. godine Vrdoljak dovršava svoj novi igrani film i televizijsku seriju ''General,'' sa Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi. | ||
Inačica od 8. travanj 2025. u 02:11
| Antun Vrdoljak | |
| Rođenje | 5. lipnja 1931. (Imotski, Hrvatska) |
|---|---|
| Zanimanje | glumac, redatelj, producent, političar |
Antun Vrdoljak (Imotski, 5. lipnja 1931.) je hrvatski glumac, redatelj i producent, HDZ-ov zastupnik u drugom sazivu Hrvatskog sabora, bivši direktor HRT-a, bivši predsjednik, danas počasni predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i član Međunarodnog olimpijskog odbora.
Glumac
Završio je glumu na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Na filmu se javlja kao glumac 1957. (Nije bilo uzalud N. Tanhofera). Uloga putnika u Tanhoferovu filmu H-8 (1958.) donosi mu – zbog pučkog šarma priprostog mladića – veliku popularnost. Glumio je u oko 20 filmova i koprodukcijskih projekata. Za ulogu ratne žrtve u filmu Rat (1960.) V. Bulajića nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli.
Uloge
- "Družba Pere Kvržice" kao učitelj (1970.)
- "Kad čuješ zvona" kao zapovjednik (1969.)
- "Protest" kao policijski istražitelj Marković (1967.)
- "Letovi koji se pamte" (1967.)
- "Katakombe" (1964.)
- "Naš avto" kao novinar (1962.)
- "Sreća dolazi u 9" kao Miki (1961.)
- "Rat" kao John Johnson (1960.)
- "Vjetar je stao pred zoru" kao Mirko (1959.)
- "Pukotina raja" kao Pavle Borovac (1959.)
- "Tri četvrtine sunca" kao Charles (1959.)
- "Noći i jutra" kao Laca (1959.)
- "Cesta duga godinu dana" kao Bernard (1958.)
- "H-8" kao fotograf Vodopija (1958.)
- "Nije bilo uzalud" (1957.)
Redatelj i producent
Kao redatelj debitira pričom u omnibusu Ključ (Poslije predstave – sc. Zvonimir Berković, 1965.) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: Kad čuješ zvona (1969.) prema Ratnom dnevniku Ivana Šibla (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici NOB-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom U gori raste zelen bor (1971., Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema Šiblovu Ratnom dnevniku, te Povratak (1979.). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je Mećava (1977.) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi Kiklop (1982., "Jelen" u Puli) prema romanu R. Marinkovića te Glembajevi (1988.) prema drami Gospoda Glembajevi (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije Deps (1974.), te 2 "regionalne" komedije – Ljubav i poneka psovka (1969.) i Od petka do petka (1985.). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – serije Prosjaci i sinovi po I. Raosu i Zagrljaj po R. Marinkoviću (ujedno film "Karneval", "Anđeo" i "Prah", 1989.). Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" 1968. Nakon desetogodišnje političke i karijere sportskog djelatnika (1990. — 2000.), po gubitku izbora njegove stranke (HDZ), vraća se u kinematografiju visokobudžetnim projektom Duga mračna noć, sagom iz razdoblja revolucije i NOB-a, zaokružujući opus tematikom svoje mladosti.
Ove 2018. godine Vrdoljak dovršava svoj novi igrani film i televizijsku seriju General, sa Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi.
Filmski redatelj
- "General" (2019.)
- "Duga mračna noć" (2004.)
- "Karneval, anđeo i prah" (1990.)
- "Glembajevi" (1988.)
- "Od petka do petka" (1985.)
- "Kiklop" (1982.)
- "Povratak" (1979.)
- "Mećava" (1977.)
- "Deps" (1974.)
- "U gori raste zelen bor" (1971.)
- "Kad čuješ zvona" (1969.)
- "Ljubav i poneka psovka" (1969.)
- "Ključ" (1965.)
Filmski producent
- "Duga mračna noć" (2004.)
- "Karneval, anđeo i prah" (1990.)
- "Glembajevi" (1988.)
- "Povratak" (1979.)
- "Mećava" (1977.)
- "Deps" (1974.)
- "U gori raste zelen bor" (1971.)
- "Kad čuješ zvona" (1969.)
- "Ljubav i poneka psovka" (1969.)
- "Ključ" (1965.)
TV redatelj
Ostalo
- "Velikani hrvatskog glumišta" kao učesnik dokumentarnog serijala (2018.)
Politika
Devedesetih napušta film radi stranačke (HDZ) političke karijere tijekom koje obnaša razne državne dužnosti. Bio je zastupnik u drugom sazivu Hrvatskog sabora. Između ostalog bio je i glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije.
Šport
U mladosti se bavio gimnastikom, rukometom, tenisom i jedriličarstvom, a nakon 1960. godine je radio kao športski novinar u nekoliko zagrebačkih redakcija. Nakon izbora za za potpredsjednika Republike Hrvatske povjerena mu je organizacija Europskog atletskog prvenstva u Splitu za koju je dobio prve reference i čestitke predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha. Tada mu je istaknuo ideju osnivanja Hrvatskog olimpijskog odbora i dobio njegovu podršku. Tako je 10. rujna 1991. godine osnovan Hrvatski olimpijski odbor, a Antun Vrdoljak je izabran za njegovog prvog predsjednika. Predsjedničku dužnost obnašao je dva mandata zaredom, odnosno do 2000. godine. U siječnju 1992. godine je Hrvatski olimpijski odbor primljen u Međunarodni olimpijski odbor, Antun Vrdoljak je prvi puta pod hrvatskom zastavom vodio 1992. godine hrvatske športaše na Zimske olimpijske igre u Albertville. Slijedile su Olimpijske igre u Barceloni, Atlanti i Sydneyju.
Na prijedlog predsjednika MOO-a Juana Aantonija Samarancha, 1995. godine izabran je za člana MOO-a. Za promicanje ideje olimpizma dobio priznanje MOO-a – Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora, a za promicanje demokratske Republike Hrvatske i sedam državnih odličja, uključujući i najveće Velered Dmitra Zvonimira. U znak zahvalnosti za osobni doprinos za osnivanje, priznanje i primanje HOO-a u MOO, Opća skupština HOO-a ga je 2003. proglasila Počasnim predsjednikom HOO-a.
2004. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo.
Zanimljivosti
Antun Vrdoljak je punac poznatom hrvatskom glumcu Goranu Višnjiću, i svekar poznatoj hrvatskoj pjevačici Vanni.