Erik Erikson

Erik Homburger Erikson
Pogreška pri izradbi sličice: Erik Erikson
Rođenje	15. lipnja 1902. Frankfurt na Majni, Njemačka
Smrt	12. svibnja 1994. Harwich, Massachusetts, SAD
Polje	psihologija
Institucija	Sveučilište Harvard, Sveučilište Yale, Sveučilište Berkeley
Poznat po	razvojnoj psihologiji i psihoanalizi
Istaknute nagrade	Pulitzerova nagrada

Erik Homburger Erikson (Frankfurt na Majni, 15. lipnja 1902. - Harwich, Massachusetts, 12. svibnja 1994.) bio je njemačko-američki psiholog i psihoanalitičar. Poznat je po tome što je probleme dječje psihoanalize ubacio u kontekst socioloških istraživanja.

Usavršavao se u Beču pod vodstvom Anne Freud i Augusta Aichhorna. Emigrirao je u Sjedinjene Američke Države 1933. godine, predavao je i istraživao na nekim od najuglednijih američkih sveučilišta, poput: Harvarda, Yalea, Berkeleya i MIT-a (Massachusetts Institute of Technology).

Poznata je njegova prerada individualnih razvojnih procesa, koji polazeći od klasične psihoanalitičke matrice, evoluiraju u smjeru analize 8 faza (svaka je povezana s vrstom bipolarnog sukoba) koje karakteriziraju cijeli životni ciklus. Prijelaz u sljedeću fazu događa se svaki put kada pojedinac u interakciji s vanjskom stvarnošću uspije prevladati „evolutivnu krizu“ i ostvariti cjelovitost ega kroz te faze razvoja.

Njegove su teorije predstavljale važnu etapu u širenju psihoanalitičkog teoretiziranja, s ciljem prepoznavanja intrinzičnog dinamizma i u razdobljima odraslog i senilnog života (i koji stoga ne prestaje - kao dinamički proces - dostizanjem odrasle dobi, kao što je bilo prije smatrano u prvim psihoanalitičkim prilozima). Njegov model bio je vrlo uspješan kako u Sjedinjenim Američkim Državama tako i u ostatku svijeta.

Pozivajući se na jezik embriologije, Erikson smatra da je svaki element osobe već prisutan prije nego nastupi njegovo kritično i odlučujuće vrijeme nastanka.

Polazeći od faza psiho-seksualnog razvoja Sigmunda Freuda, Erikson identificira osam faza psihosocijalnog razvoja, a svaku karakterizira određena psihosocijalna kriza:

• Rano djetinjstvo 0-1 godina (oralno-respiratorna faza), povjerenje/nepovjerenje;
• Dojenačka dob 1-3 godine (analno-uretralna faza), autonomija/sram i sumnja;
• Genitalna dob 3-6 godina (infantilno-genitalna faza), inicijativa/osjećaj krivnje;
• Školska dob 6-12 godina (faza "latencije"), marljivost/inferiornost;
• Adolescencija 12-20 godina (pubertet), identitet i osporavanje/difuzija identiteta;
• Rana odrasla dob 20-40 godina (genitalnost), intimnost i zajedništvo/izolacija;
• Druga odrasla dob 40-65 godina, generativnost/stagnacija i zaokupljenost sobom;
• Starost 65 nadalje, ego integritet/očaj.

Iako je riječ o putovanju "u etapama", životni ciklus Erikson shvaća kao kontinuum. U razvoju je, naime, važan koncept krize shvaćen na pozitivan način; ovo je zapravo izbor da se riješi evolucijski problem. Osoba tada ponovno izranja s pojačanim osjećajem unutarnjeg jedinstva: negativni elementi nisu izbrisani, ali su uvelike nadvladani.