Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tommaso Tittoni: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Tommaso Tittoni'''-->[[File:Tommaso Tittoni 01.jpg|thumb|Tommaso Tittoni]]
<!--'''Tommaso Tittoni'''-->[[Datoteka:Tommaso Tittoni 01.jpg|thumb|Tommaso Tittoni]]
'''Tommaso Tittoni''', ([[Rim]], [[16. studenog]] [[1855.]] — Rim, [[7. veljače]] [[1931.]]), bio je [[Talijani|talijanski]] političar i [[diplomat]]. Bio je sin Vincenza Tittonija.
'''Tommaso Tittoni''', ([[Rim]], [[16. studenog]] [[1855.]] — Rim, [[7. veljače]] [[1931.]]), bio je [[Talijani|talijanski]] političar i [[diplomat]]. Bio je sin Vincenza Tittonija.



Posljednja izmjena od 13. svibanj 2022. u 02:56

Tommaso Tittoni

Tommaso Tittoni, (Rim, 16. studenog 1855. — Rim, 7. veljače 1931.), bio je talijanski političar i diplomat. Bio je sin Vincenza Tittonija.

Tittoni je studirao pravo u Rimu, Oxfordu i Liègeu. Od 1882. sudjeluje u političkom životu Rima, a bio je poslanik 1886.–1897. u talijanskom zastupničkom domu. U periodu 1897.–1900. bio je prefekt u Perugi, 1900.–1902. u Napulju. U studenom 1902. postao je senator, a u vladi Giovannija Giolittija počinje obnašati dužnost ministra vanjskih poslova 1903. Istu dužnost obnašao je i u vladi Alessandra Fortisa, pošto je vrlo kratko 1905. bio premijer tijekom duge ministarske krize, koja je prethodila formiranju Fortisove vlade. U novoj vladi u prosincu iste godine ga je naslijedio Antonino Paternò-Castello di San Giuliano, ali ponovo je bio ministar vanjskih poslova od lipnja 1906. do ožujka 1910. u Giolittijevoj vladi. Bio je kratko i talijanski veleposlanik u Londonu.

Tittoni je kao ministar vanjskih poslova imao kontakte s Trojnim savezom, imajući nekoliko sastanaka s ministrom vanjskih poslova Austro-Ugarske, Aloisom Lexom von Aehrenthalom i njemačkim kancelarom Bernhardom von Bülowom. Njegova vanjska politika je težila pak ka približavanju Francuskoj. Upravo zbog toga imenovan je veleposlanikom u Parizu, što je bila važna dužnost tijekom Prvog svjetskog rata i na toj dužnosti ostaje do 1916.