Stefan Konstantin: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Stefan Konstantin'''-->{{dodaj infookvir|monarh}} | <!--'''Stefan Konstantin'''-->{{dodaj infookvir|monarh}} | ||
[[ | [[Datoteka:Stefan Konstantin Nemanjić.png|170px|right]] | ||
'''Stefan Konstantin''' ([[Srpski jezik|srpska]] [[ćirilica]]: Стефан Константин; [[Grčki jezik|grčki]]: Στέφανος Κωνσταντίνος; prikazan desno) (o. 1282. – 1322.) bio je princ i kralj [[Srbija|Srbije]], a vladao je o. 1321. – 1322. | '''Stefan Konstantin''' ([[Srpski jezik|srpska]] [[ćirilica]]: Стефан Константин; [[Grčki jezik|grčki]]: Στέφανος Κωνσταντίνος; prikazan desno) (o. 1282. – 1322.) bio je princ i kralj [[Srbija|Srbije]], a vladao je o. 1321. – 1322. | ||
== Obitelj == | == Obitelj == | ||
Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 10:55
{{#invoke:Dodaj infookvir|main}}
Stefan Konstantin (srpska ćirilica: Стефан Константин; grčki: Στέφανος Κωνσταντίνος; prikazan desno) (o. 1282. – 1322.) bio je princ i kralj Srbije, a vladao je o. 1321. – 1322.
Obitelj[uredi]
Rođen je oko 1282., a otac mu je bio kralj Srbije Stefan Uroš II. Milutin.
Vjeruje se da je majka Stefana Konstantina bila Ana Terter (carevna Bugarske) ili Elizabeta Arpadović (kraljevna Ugarske i Hrvatske), ali je isto tako moguće da je to bila Helena Duka Anđelina.
Stefan je – dok je bio princ – bio župan Nevesinja 1303. – 1306.<ref>Ljubo Mihić (1975). Ljubinje sa okolinom. Dragan Srnic. Str. 117.</ref><ref>Obrad Mićov Samardžić; Mirjana Samardžić; Saša Samardžić; Aleksandra Samardžić (2006). Svadbe i pogrebni običaji pravoslavnih u Nevesinju. Čigoja štampa. Str. 11.</ref>
Nakon smrti njegova strica, kralja Srijema Stefana Dragutina, Konstantin je postao „mladi kralj“ te je vladao Zetom; de facto je bio budući nasljednik srpskog trona.
Njegov je mlađi polubrat Stefan Uroš III. Dečanski bio protjeran u Carigrad.
Kralj Milutin je favorizirao Stefana Konstantina te je dao načiniti srebrni oltar na kojem je bilo napisano Konstantinovo ime.<ref>Branislav Todić (1999). Serbian medieval painting: the age of King Milutin. Draganić. Str. 49.</ref>
Kralj[uredi]
Milutin je umro 29. listopada 1321. te je mladi Stefan Konstantin proglašen kraljem u Zeti. Dao je iskovati svoj novac s latinskim natpisom.<ref>Dejan Nikolić (1996). Svi vladari Srbije. Narodna biblioteka "Resavska škola". Str. 98.</ref><ref>Prema venecijanskim kronikama, Konstantin je definitivno bio kralj – u kronikama je zvan rex.</ref> Istovremeno su njegov polubrat Dečanski i bratić Stefan Vladislav smatrali da imaju pravo na tron Srbije i pravednu vlast.
Srpska pravoslavna crkva je poduprla Stefana III., koji je okrunjen za kralja 6. siječnja 1322.
Konstantin je smatrao da će pobijediti svog polubrata, ali je poražen i ubijen.
Navodno je Konstantin bio raspet od strane svojih vlastitih vojnika.<ref>Prema jednom dominikancu, koji je danas znan kao Pseudo-Brocard (1332.), Stefan Konstantin je bio razrezan. Prema Mauru Orbiniju, to je učinjeno po naredbi Vladislava, kralja Srijema te Konstantinova bratića.</ref> Postoji legenda prema kojoj je Stefan Dečanski iskoristio lubanju Konstantinovu kao kalež.
Pokop[uredi]
Konstantin je pokopan u crkvi svetog Nikole na Kosovu. Crkva je zadužbina dinastije Nemanjić.
Osobni život[uredi]
Stefan Konstantin je možda bio oženjen ili je imao konkubinu jer se zna da je bio otac jednog Stefana Vasojeta (Vaso), od kojeg su navodno potekli Vasojevići.<ref>Pogibija Pavla Orlovića i Steva Vasojevića na Kosovu</ref>