Zetska država
Zeta je srednjovjekovna crnogorska država koju je osamostalila i njome upravljala dinastija Balšića.[1]
Naziv
Naziv Zeta država je dobila po istoimenoj rijeci Zeti koja protječe kroz centralni dio suvremene Crne Gore i kod glavnog grada Podgorice se ulijeva u rijeku Moraču.
Sam naziv rijeke Zete (Zenta) nema slavensko porijeklo.
Zeta u Duklji
Prvi pomen Zete kao teritorija Dukljanskoga kraljevstva nalazimo u Ljetopisu popa Dukljanina s konca 12. stoljeća. Anonimni pop Dukljanin navodi oblast Zeta kojom je upravljao Hvalimir, sin Predimirov.
Kao župe Zete navodi pop Dukljanin: Lusku (Lješkopolje), Podlužje (okolo kasnijeg Žabljaka Crnojevića), Gorsku (oblast albanskoga plemena Hoti), Kupelnik (istočna obala Skadarskoga jezera), Oblik (ime i utvrde kod grada Skadra), Prapratnu (također i ime utvrde između Bara i Ulcinja), Crmnicu, Budvu, Čevo, i Grbalj (kod Kotora).[2]
Zeta pod Nemanjićima
Nakon što su 1185. godine pravoslavni Nemanjići pokorili i uništili katoličko Dukljansko kraljevstvo, naziv je Duklja, kao i etnonim Dukljanin, sustavno potiskivan. Taj je proces motiviran kako vjerskim tako i državnim razlozima.
"Do ove promijene administrativnoga naziva Dukljanskog kraljevstva došlo je zbog namjere Nemanjića da izbrišu svijest o državnoj tradiciji". [3]
Tijekom 13. stoljeća Zeta je obuhvaćala prostor od Boke kotorske do rijeka Bojane i Drima (suvremena Albanija). Sredinom 14. stoljeća Zeta se dijeli na Gornju (planinsko-kontinentalnu) i Donju (primorsku).
Zeta pod Balšićima
Za druge dinastije Balšića, Zeta je dobila velik stupanj autonomije oko 1360. godine.
Godine 1369. vratili su se Balšići katoličkoj vjeri.[4]
Zeta je bila u silnom gospodarskom uzletu, no on je bio ometan čestim ratovima.
Na vrhuncu je Zeta za doba vladavine Đurađa I. Balšića. Teritorij je Zete obuhvaćao dio Kosova, uključujući gradove Peć, Đakovica i Prizren, u Albaniji gradove Berat i Drač, U njenom su sastavu bili Konavli, Dračevica i Trebinje, te, izuzev Dubrovnika i Kotora, svi drugi gradovi na obali Jadranskoga mora u području, i to Ulcinj, Bar, Budva i Cavtat, te u zaleđu Skadar, Lješ, Drivast, Plav itd.
Zeta je, po ugledu na Bizant, imala organiziranu dvorsku službu sa logotetom na čelu. Državnim je financijama rukovodio je visoki činovnik. Balšići su imali talenta za gospodarstvo i surađivali su s trgovcima iz zemlje i inozemstva.
Kovali su Balšići svoju monetu - dinar.
U kontinentalnome dijelu Zete vlast su imali potčinjeni oblasni plemići, dok su primorski gradovi, po tradiciji, imali gradske knezove.
Sudska je vlast u Zeti bila dvostupna. Oblasni su plemići donosili prvostepene a vladari iz dinastije Balšića su rješavali o žalbama.
Posljednji Balšić
Balša III., posljednji vladar od Balšića, umro 1421. godine. Do 1451. je Zeta bila pod vlašću srpskih despota iz Smedereva.
No, ta je srpska vlast bila osporena, te u konačnom i potpuno zbačena od strane Crnojevića, moćne obitelji iz planinskoga djela Zete, između planine Lovćen i Skadarskoga jezera koji se nazivao Crna Gora.
Nakon što je 1451. Stefan I. Crnojević zbacio srpsku upravu trajno će se ustalit novi naziv za Zetu - Crna Gora.
Podrobniji članak o temi: Crna Gora, naziv državeVidi još
Zanimljivost
Pored rijeke Zete, naziv Zeta je ostao i za ravičarski teritorij od glavnog crnogorskog grada Podgorice do Skadarskoga jezera. To je područje, pod imenom Golubovci, danas podgorička gradska općina.
FK Zeta Golubovci je 2007. bio prvi šampion u neovisnoj Crnoj Gori.
Izvori
- ↑ O državi Zeti i Balšićima
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina
- ↑ Grupa autora: Istorijski leksikon Crne Gore, (Per-Ž), str.1212, Podgorica. 2006.g. ISBN 86-7706-169-X
- ↑ Pismo pape Urbana V. trojici Balšića
