More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branko Lukšić''' ([[Punta Arenas]], Čile, [[planinarstvo u 1927.|1927.]] – na [[Klek (planina)|Kleku]] kod Ogulina, [[11. svibnja]] [[planinarstvo u 1958.|1958.]]), hrvatski planinar i planinarski dužnosnik, legenda hrvatskog [[planinarstvo|planinarstva]] <ref name=Mlinac>Franjo Mlinac: [https://www.sutivan.hr/bastina-i-tradicije/crtice-iz-stivanske-povijesti-branko-luksic-legenda-hrvatskog-alpinizma/ '' Crtice iz stivanske povijesti – Branko Lukšić, legenda hrvatskog alpinizma''] Službene stranice općine Sutivana. 15. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 13:18
Branko Lukšić (Punta Arenas, Čile, 1927. – na Kleku kod Ogulina, 11. svibnja 1958.), hrvatski planinar i planinarski dužnosnik, legenda hrvatskog planinarstva [1]
Životopis
Rodio se je u Punta Arenasu. U Hrvatsku, domovinu svojih predaka došao je poslije Drugoga svjetskog rata. Upisao je studij u Zagrebu. Studirao je ekonomiju. Učlanio se u SPD Velebit. Uskoro je ušao u upravu i bio referentom za propagandu i član Alpinističkog odsjeka. Djelovao je i kao pročelnik Komisije za alpinizam Planinarskog saveza Hrvatske te organizirao brojne alpinističke akcije. Pripadao je povijesnoj poslijeratnoj generaciji hrvatskih alpinista. Među poznatim kolegama iz društva s kojima se je penjao po gorjima bio je Branko Lustig. Intenzivno se je Lukšić penjao na Kozjaku, u Kamniškim i Julijskim Alpama, na Velebitu, Biokovu i Prokletijama. Prvi prvenstveni smjer ispenjao je na Durmitoru je u Savinom kuku. Godine 1955. ostvario je veliki uspjeh hrvatskog planinarstva, kad se je u navezu s Ervinom Hanzerom popeo na smjeru u sjevernim Alpama Aschenbrenneru koji je u granicama ljudskih mogućnosti. 11. svibnja 1958. u navezu sa Zvonimirom Lidenbachom smrtno je stradao na svom 130. usponu na Kleku. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Sutivanu.[1]
Priznanja
- Njemu u spomen prijatelji iz kluba nazvali su Brankovim smjerom jedan zahtjevni smjer koji su ispenjali 1960. godine.[1]
- Na Kleku mu je ime upisano na spomen obilježje poginulim hrvatskim planinarima. [1]
- U Ogulinu mu je ime upisano na spomen obilježje poginulim hrvatskim planinarima. [1]
- Splitski HPD Mosor nazvao je 1958. svoju planinarsku kuću na Vidovoj gori njegovim imenom. Objekt je srušen 1972., no spomen ploča je sačuvana i uzidana u zapadni zid ugostiteljskog objekta podignuta nedaleko od te planinarske kuće.[1]