Razlika između inačica stranice »Aleksandar Belić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Aleksandar Belić.png|mini|Aleksandar Belić]] | |||
'''Aleksandar Belić''' ([[Beograd]], 15. kolovoza [[1876.]] - 26. veljače [[1960.]]) bio je [[Srbija|srpski]] [[lingvist]]<ref name="HER" /> i [[akademik]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.politika.rs/sr/clanak/371078/Kultura/Lingvista-sa-najduzim-stazom-na-celu-SANU|title=Lingvista sa najdužim stažom na čelu SANU|author=Tanasić|first=Dr Sreto|work=Politika Online|accessdate=2019-08-02}}</ref> | '''Aleksandar Belić''' ([[Beograd]], 15. kolovoza [[1876.]] - 26. veljače [[1960.]]) bio je [[Srbija|srpski]] [[lingvist]]<ref name="HER" /> i [[akademik]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.politika.rs/sr/clanak/371078/Kultura/Lingvista-sa-najduzim-stazom-na-celu-SANU|title=Lingvista sa najdužim stažom na čelu SANU|author=Tanasić|first=Dr Sreto|work=Politika Online|accessdate=2019-08-02}}</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 13:10, 29. travnja 2022.
Aleksandar Belić (Beograd, 15. kolovoza 1876. - 26. veljače 1960.) bio je srpski lingvist[1] i akademik.[2]
Biografija
Belić je rođen u Beogradu. Nakon studija slavenskih jezika u Beogradu, Odesi i Moskvi, doktorirao je na Sveučilištu u Leipzigu 1900. godine. Tijekom akademske karijere radio je na Sveučilištu u Beogradu. Bio je član i dugogodišnji predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti.[1] Belić se smatra vodećim srpskim jezikoslovcem prve polovice dvadesetog stoljeća. Istraživao je komparativnu slavistiku, opću lingvistiku, srpskohrvatsku dijalektologiju i sintaksu. Napisao je Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika (1923.) koji se temeljio na fonološkom pravopisnom načelu. Cijeli život bio je dosljedni zagovornik ujedinjenog srpskohrvatskog jezika. [1]
Belićeva prikupljena djela objavljena su u 14 svezaka 1999. godine. Umro je u Beogradu.
Istraživanje hrvatskih govora
Istraživao je čakavsko i kajkavsko narječje i dao značajan doprinos slavenskoj akcentologiji svojim otkrićem slavenskog neoakuta u čakavskom narječju.
Belić je prvi podijelio kajkavsko narječje na dijalekte. Njegova podjela temelji se na konsonantizmu, odnosno refleksima praslavenskih glasova * tj i * dj. Ova podjela je prvi put objavljena u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj[3], a kasnije je opovrgnuta.[4]
Izabrana djela
- Dijalekti istočne i južne Srbije
- Dijalektološka karta srpskog jezika
- Akcentske studije
- O dvojini u slovenskim jezicima
- Galički dijalekt
- O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku (1941.)
- Pravopis srpsko-hrvatskog književnog jezika (1923.)
Reference
- ↑ 1,0 1,1 1,2 "Belić, Aleksandar", Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6723 pristupljeno 9. srpnja 2020.
- ↑ Tanasić, Dr Sreto. "Lingvista sa najdužim stažom na čelu SANU". Politika Online. http://www.politika.rs/sr/clanak/371078/Kultura/Lingvista-sa-najduzim-stazom-na-celu-SANU Pristupljeno 2. kolovoza 2019.
- ↑ Aleksandar Belić. "Kajkavsko narječje". Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka (knjiga 2. ed.). Zagreb
- ↑ Mijo Lončarić. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga