m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje) |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje u CG | |||
|ime = Dobrota | |ime = Dobrota | ||
|regija = [[Boka kotorska]] | |regija = [[Boka kotorska]] | ||
Inačica od 14. travanj 2022. u 00:00
| Dobrota | |
|---|---|
| Položaj | |
  Dobrota | |
| Regija | Boka kotorska |
| Općina/Grad | Kotor |
| Mikroregija | Kotoski zaljev |
| Najbliži (veći) grad | Kotor |
| Zemljopisni podaci | |
| Površina | km2 |
| Nadmorska visina | 0 m |
| Koordinate | 42°27′14″N 18°46′05″E / 42.454°N 18.768°E |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika (2003.) | 8.169 |
| Ostalo | |
| Pošta | |
| Pozivni broj | 82 |
| Autooznaka | KO |
_(9687373142).jpg) | |
Dobrota je mjesto u Boki Kotorskoj, Crna Gora.
Zemljopisni položaj
Upravna organizacija
Povijest
Za doba mletačke vlasti, nalazila se u komuni, zajedno sa Kotorom, Prčnjem i Perastom. Istaknute obitelji iz Dobrote koje su obilježile društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja su Dabčevići, Dabinovići, Ivanovići, Kamenarovići, Radimiri, Tripkovići i druge.[1] Vrhunac dobrotskog brodarstva bio je početkom 19. stoljeća, kada je Dobrota bila vodeća u Boki, imala 35 brodova ukupne nosivosti 5172 tone te imala 443 prijavljenih članova posada i bila među vodećima brodarskim središtima istočnojadranske obale. Dobrotske obitelji postigle su toliku moć da su zamijenile kotorsku vlastelu u svim sastavnicama društvenog i kulturnog života. Nositelji pomorskog gospodarstva i trgovačke djelatnosti u vremenima uzleta dobrotskog gospodarstva krajem 18. i početkom 19. stoljeća bili su predstavnici 26 starih dobrotskih rodova (bratstava): Andrić, Dabčević, Dabinović, Dobrilović, Ilić, Ivanović, Ivanović-Moro, Janošević, Kamenarović, Klačević, Kosović, Marović, Matović, Mijaljević, Milošević, Milović, Oparenović, Pasinović, Petričević, Petrović, Radimiri, Radoničić, Tomić, Tripković, Vicković i Vulović. Kriza brodarstva uslijedila je napoleonskim osvajanjima, pomorskom blokadom, plijenjenjima brodova koje su sprovodili i Francuzi i Englezi, prekidanje starih trgovačkih veza. Ni za austrijske se vlasti nije mnogo popravilo, a prvi pokušaji oporavke zbili su se te poslije 1850. godine.[2]
Kultura
Crkve u Dobroti
- Crkva Sv. Mateja nalazi se na mjestu srednjovjekovne crkvice istoga imena, koja je razrušena do temelja tijekom velikog potresa 1667. godine. Izgradnju nove crkve financirali su pomorski kapetani Pavo Đurov Kamenarović i Antun Božov Radimir, tako da je glavni brod nove crkve podignut 1670. godine. Današnji izgled, s tri kapele i dvije kupole, crkva dobiva nakon 1770. godine.
- Crkva Svetog Eustahija
- Crkva Sv. Ilije
- Crkva Gospe od milosrđa
- Crkva sv Petra i Pavla
- Crkva sv Mihaila
Barokne palače u Dobroti
U Dobroti su barokne palače:[3]
- "Krivi palac"
- Kuća Vida Lušina (zgrada Centralne komisije)
- Palača Dabinović (Kokotova kula)
- Palača Dabinović (lokalitet Plagenti)
- Palača Ivanović (lokalitet Marović)
- Palača Ivanović (kod crkve sv. Eustahija)
- Palača Kamenarović
- Palača Milošević
- Palača Radoničić-Milošević
- Palača Radoničić
- Palača Tripković
U Dobroti je još kulturnih dobara II. i III. kategorije.[4][5]
Ostalo
Gospodarstvo
Glavne gospodarske aktivnosti u Dobroti, od osnivanja mjesta pa do početka 18. stoljeća, vezane su za more i zemlju, odnosno za ribarstvo i zemljoradnju. Izlovljenu ribu i plodove škrte zemlje mještani bi uglavnom plasirali na kotorskoj tržnici, no to je bila trgovina manjeg obujma i sa zarađenim su ondašnji težaci i ribari mogli pokrivati tek najnužnije potrebe, poglavito kad imamo na umu da su bili obvezni plaćati određenu vrstu poreza vlastelinima iz Kotora. Do preokreta dolazi nakon ratova s Turcima u Južnom Jadranu, tijekom kojih su se Dobroćani istaknuli kao vješti pomorci i neustrašivi ratnici. Pokazano junaštvo nagrađeno je promjenom statusa naselja u okviru administrativnog ustroja Mletačke Republike, tj. samostalnošću u odnosu na grad. Procvat, vezan u prvom redu za trgovanje na relaciji albanske luke - Venecija[9], traje sve do pada Venecije i u tom je razdoblju Dobrota poprimila obrise urbane cjeline [10].
Stanovništvo
Djelomično napuštanje tradicionalnih zanimanja (ribarstva i zemljoradnje) i intenzivnije bavljenje pomorstvom, te dobivanje statusa samostalne općine u osamnaestom stoljeću, u izvjesnoj je mjeri promijenilo i demografsku sliku Dobrote. Tako je tijekom popisa 1726. evidentirano 715 stanovnika, da bi ih 1748. bilo 1665.
Na ovakav porast stanovništva svakako su utjecale promijenjene okolnosti, jer je stanovnicima pružena šansa za dobru zaradu i poboljšanje kvalitete života. Predvodnici ekonomskog razvitka u to doba bili su uglavnom pripadnici starih dobrotskih bratstava: Andrića, Dabčevića, Dabinovića, Dobrilovića, Ilića, Ivanovića, Ivanovića-Moro, Janoševića, Kamenarovića, Klačevića, Kosovića, Marovića, Matovića, Mijaljevića, Miloševića, Milovića, Oparenovića, Pasinovića, Petričevića, Petrovića, Radimira, Radoničića, Tomića, Tripkovića, Vickovića i Vulovića [11].
Aktualni demografski pokazatelji (popis iz 2003. godine) svjedoče o zanimljivoj promjeni strukture stanovništva Dobrote.
Šport
Poznati Dobroćani
- obitelj (po ocu) poznate čelnice hrvatskog proljeća, "prve ruže Hrvatske", Savke Dabčević-Kučar, su poznati brodovlasnici i kapetani iz Dobrote.
- Gracija Ivanović, kotorski apostolski administrator
- don Branko Sbutega - katolički svećenik iz Boke kotorske, župnik župe svetog Eustahija u Dobroti
- Ćiro Kamenarović, političar i gospodarstvenik
- Irena Kamenarović, hrv. dirigentica
- Ivan Kamenarović, hrv. matematičar
- Ivan P. Kamenarović, fra. sinolog na Sorbonni
- Jozo Nikov Kamenarović, načelnik Dobrote, poginuo je u sukobu s ulcinjskim gusarima, opjevao ga A. K. Miošić
- Pavao Božov Kamenarović (1820. – 1908.) brodovlasnik, rodoljub, pjesnik
- Pavao Đurov (Jurjev) Kamenarović (1696.-1787.) mecena
- Vid Božov Kamenarović, hrvatski pomorski poduzetnik
- Anton Božov Radimir, (1766. – 1833.) kapetan, trgovac, brodovlasnik, mecena
- Božo Antonov Radimir, (1738. – 1766.), vitez sv. Marka
- Ana Marija Marović (1815. – 1887.), pjesnikinja, talijansko-hrvatska redovnica i utemeljiteljica redovničke družbe
- Dragutin Radimir, (1899. – 1983.) šumarski inženjer, direktor, viši državni savjetnik, znanstveni suradnik, šumarski stručnjak
- Đuro Vjekoslava Radimir (1892. – 1977.) Vitez Sv. Grgura Velikoga , Sancti Georgi Magni, Vatican 1969 Paolo VI, Pomorski Kapetan, dugogodišnji voditelj Pomorske Putničke agencije u Splitu , Voditelje Podružnice Bokeljske Mornarice Split, Major Bratovštine Boklejske Mornarice, Istoričar, knjževni suradnik časopisa Naše More i Pomorstvo, Publicista člancima Godišnjak Pomorskog Muzeja Kotor.
- Marko Ivanović Moro, hrv. književnik[12]
Vrela
- ↑ Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311
- ↑ Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000. Lovorka Čoralić, Iz prošlosti Boke: Dobrotski rodovi i hrvatska Bratovština sv. Jurja i Tripuna u Mlecima, str. 222
- ↑ (crnogorski) Palate u Boki Kotorskoj - Dobrota, bokabay.info, pristupljeno 26. kolovoza 2016.
- ↑ (crnogorski) Općina Kotor DUP Dobrota, str. 38 (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ (crnogorski) MANS — Mreža za afirmaciju nevladinog sektora GUP Dobrota (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Kotorska biskupija Don Ante Dragobratović: Dobrota – Sv. Matej (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Glas Koncila Branimir Stanić: Formula koja obnavlja čovjeka i kulturu: pastoral ljepote, 30. rujna 2012. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Radio Dux Radio Dux: Otvorena etno zbirka obitelji Radimir u Dobroti, 6. srpnja 2013. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ M. Milošević: Nosioci pomorske privrede Dobrote prve polovine XVIII vijeka, GPMK, sv. 8/1959
- ↑ M. Milošević: Neki aspekti pomorske privrede Boke Kotorske u doba mletačke vladavine (1420-1797), Pomorski zbornik, sv. II, Zagreb 1962
- ↑ A. Tomić: Stara dobrotska bratstva i njihov doprinos pomorstvu od početka XVIII stoljeća do danas, GPMK, sv. 23/1975
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
Vanjske poveznice
| |||||