Praslavenski naglasni tipovi: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Praslavenski naglasni tipovi'''-->'''Praslavenski naglasni tipovi''' ili '''praslavenske naglasne paradigme''' su [[rekonstrukcija (jezikoslovlje)|rekonstruirane]] kategorije mjesta [[naglasak]]a u [[praslavenski jezik|praslavenskom jeziku]]. U [[slavistika|slavistiku]] ih je uveo [[Christian Stang]] [[1957.]] godine.<ref>Stang, Christian (1957), "Slavonic accentuation", Oslo (eng.)</ref> Tradicijski se označavaju malim slovima ''a'', ''b'' i ''c''. Njihovi [[ostvaraj]]i u pojedinim [[Slavistika|slavenskim jezicima]] označavaju se velikim slovima ''A'', ''B'', ''C''. Stang je temeljio svoju rekonstrukciju na [[imenica|imenicama]] i [[pridjev]]ima, a [[Vladimir Dybo|Dybo]] je poslije proširio rekonstrukciju na [[praslavenski glagol|praslavenske]] [[glagol]]e.<ref>Dybo, V.A. (2002) "Balto-Slavic accentology and Winter's Law" (eng.)</ref>
Praslavenski naglasni tipovi''' ili '''praslavenske naglasne paradigme''' su [[rekonstrukcija (jezikoslovlje)|rekonstruirane]] kategorije mjesta [[naglasak]]a u [[praslavenski jezik|praslavenskom jeziku]]. U [[slavistika|slavistiku]] ih je uveo [[Christian Stang]] [[1957.]] godine.<ref>Stang, Christian (1957), "Slavonic accentuation", Oslo (eng.)</ref> Tradicijski se označavaju malim slovima ''a'', ''b'' i ''c''. Njihovi [[ostvaraj]]i u pojedinim [[Slavistika|slavenskim jezicima]] označavaju se velikim slovima ''A'', ''B'', ''C''. Stang je temeljio svoju rekonstrukciju na [[imenica|imenicama]] i [[pridjev]]ima, a [[Vladimir Dybo|Dybo]] je poslije proširio rekonstrukciju na [[praslavenski glagol|praslavenske]] [[glagol]]e.<ref>Dybo, V.A. (2002) "Balto-Slavic accentology and Winter's Law" (eng.)</ref>


== Naglasni tipovi ==
== Naglasni tipovi ==

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 04:03

Praslavenski naglasni tipovi ili praslavenske naglasne paradigme su rekonstruirane kategorije mjesta naglasaka u praslavenskom jeziku. U slavistiku ih je uveo Christian Stang 1957. godine.[1] Tradicijski se označavaju malim slovima a, b i c. Njihovi ostvaraji u pojedinim slavenskim jezicima označavaju se velikim slovima A, B, C. Stang je temeljio svoju rekonstrukciju na imenicama i pridjevima, a Dybo je poslije proširio rekonstrukciju na praslavenske glagole.[2]

Naglasni tipovi[uredi | uredi kôd]

Naglasni tip a u kojem riječi imaju nepomičan naglasak na jednom od slogova korijena riječi. Ako je korijen jednosložan, slog će biti naglašen akutom. Ako je korijen višesložan, može biti naglašen akutom ili kratkim naglaskom na e ili o ( iz Dybovog zakona) ili neoakutom (iz Dybovog zakona kojeg slijedi Ivšićev zakon). Primjeri: *bàba, akuzativ *bàbǫ; *gàdъ, genitiv *gàda; *kopỳto, genitiv *kopỳta

Naglasni tip b u kojem riječi imaju ili neoakut na zadnjem slogu korijena, npr. *bòbъ, *võrtīte ili bilo koji naglasak na prvom slogu nastavnka, npr. *trāva̍, *nosi̋ti.

Naglasni tip c u kojem riječi imaju pomičan, slobodan naglasak. Npr. *rǭka̍, akuzativ *rǫ̑kǫ, instrumental "*rǫka̋mi"

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Stang, Christian (1957), "Slavonic accentuation", Oslo (eng.)
  2. ↑ Dybo, V.A. (2002) "Balto-Slavic accentology and Winter's Law" (eng.)

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Matasović, Ranko (2008.), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika , Zagreb: Matica hrvatska
  • Ivšić, Stjepan (1911.), "Prilog za slavenski akcenat" , Rad JAZU (187): 133–208
  • Stang, Christian (1957.), Slavonic accentuation, Oslo (eng.)
  • Kapović, Mate (2008.), "Razvoj hrvatske akcentuacije", Filologija, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 51: 1–39
  • Dybo, V.A. (2002.) "Balto-Slavic accentology and Winter's Law" (eng.)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Praslavenski_naglasni_tipovi&oldid=445220"