Mlađa Edda: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Mlađa Edda''' (Prozna ili Snorrijeva Edda) Edda je [[Snorri Sturluson|Snorrija Sturlusona]] ([[1179.]] – [[1241.]]) nastala oko [[1220.]] na [[Island]]u, a može se reći da je svojevrsni priručnik za pjesnike. Sastoji se od prologa i tri dijela. | |||
U prologu općenito govori o mitološkom materijalu što će ga obraditi poslije. Na ovom mjestu Sturluson daje svoje euhemerističko objašnjenje [[Nordijska mitologija|nordijske mitologije]], tj. nastanak bogova iz štovanja znamenitih ljudi. Prema Sturlusonu, Asi (˝ljudi iz [[Azija|Azije]]˝) su grčki junaci iz [[Troja|Troje]] koji nakon njene propasti kreću na sjever [[Europa|Europe]]. Značajan je i odlomak o slici svijeta, točnije o zemljopisnoj slici [[Zemlja (planet)|Zemlje]], koji je vrlo sličan opisu istoga na početku Sage o Inglinzima. | U prologu općenito govori o mitološkom materijalu što će ga obraditi poslije. Na ovom mjestu Sturluson daje svoje euhemerističko objašnjenje [[Nordijska mitologija|nordijske mitologije]], tj. nastanak bogova iz štovanja znamenitih ljudi. Prema Sturlusonu, Asi (˝ljudi iz [[Azija|Azije]]˝) su grčki junaci iz [[Troja|Troje]] koji nakon njene propasti kreću na sjever [[Europa|Europe]]. Značajan je i odlomak o slici svijeta, točnije o zemljopisnoj slici [[Zemlja (planet)|Zemlje]], koji je vrlo sličan opisu istoga na početku Sage o Inglinzima. | ||
Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 08:50
Mlađa Edda (Prozna ili Snorrijeva Edda) Edda je Snorrija Sturlusona (1179. – 1241.) nastala oko 1220. na Islandu, a može se reći da je svojevrsni priručnik za pjesnike. Sastoji se od prologa i tri dijela.
U prologu općenito govori o mitološkom materijalu što će ga obraditi poslije. Na ovom mjestu Sturluson daje svoje euhemerističko objašnjenje nordijske mitologije, tj. nastanak bogova iz štovanja znamenitih ljudi. Prema Sturlusonu, Asi (˝ljudi iz Azije˝) su grčki junaci iz Troje koji nakon njene propasti kreću na sjever Europe. Značajan je i odlomak o slici svijeta, točnije o zemljopisnoj slici Zemlje, koji je vrlo sličan opisu istoga na početku Sage o Inglinzima.
Slijedi Gylfaginning (Obmanjivanje Gylfija), u kojem daje pregled germanske mitologije.
U drugom dijelu, Skáldskaparmálu (Riječ o pjesništvu) objašnjava i ilustrira složene metafore skaldske poezije, tzv. kenninge i heitije utemeljene na mitološkim likovima i događajima.
Posljednji dio je Háttatal (Popis stihova), Sturlusonova pjesma koja donosi stotinjak vrsta skaldskih stihova, a ujedno je i panegirik jarlu Skuliju i kralju Hakonu.
Vidi još
| |||||||||||||||||||||
