Didahe: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m zamjena teksta
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Didahe'''-->'''Didahe''' ([[Grčki jezik|grčki]]: '''Διδαχή''', ''Didakhḗ'', "Nauk"; punim imenom: '''Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων''', ''Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn'', [[latinski jezik|latinski]]: ''Doctrina duodecim apostolorum'', "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.<ref name = "Draper">Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178</ref> Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga [[crkveni oci]] smatrali dijelom [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]]<ref>Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church</ref>, dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski<ref>Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria</ref>, pa na kraju nije ušao u [[Novozavjetni kanon]], osim u [[Etiopska crkva|Etiopskoj crkvi]] čiji kanon sadrži spis [[Didascalia]] koji se temelji na spisu ''Didahe''. [[Katolička crkva]] je ''Didahe'' prihvatila kao dio zbirke [[Apostolski oci|apostolskih otaca]].
Didahe''' ([[Grčki jezik|grčki]]: '''Διδαχή''', ''Didakhḗ'', "Nauk"; punim imenom: '''Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων''', ''Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn'', [[latinski jezik|latinski]]: ''Doctrina duodecim apostolorum'', "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.<ref name = "Draper">Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178</ref> Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga [[crkveni oci]] smatrali dijelom [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]]<ref>Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church</ref>, dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski<ref>Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria</ref>, pa na kraju nije ušao u [[Novozavjetni kanon]], osim u [[Etiopska crkva|Etiopskoj crkvi]] čiji kanon sadrži spis [[Didascalia]] koji se temelji na spisu ''Didahe''. [[Katolička crkva]] je ''Didahe'' prihvatila kao dio zbirke [[Apostolski oci|apostolskih otaca]].


==Izvori==
==Izvori==

Posljednja izmjena od 16. ožujak 2022. u 10:38

Didahe (grčki: Διδαχή, Didakhḗ, "Nauk"; punim imenom: Διδαχὴ Κυρίου διὰ τῶν δώδεκα ἀποστόλων, Didakhḕ Kyríou dià tōn dṓdeka apostólōn, latinski: Doctrina duodecim apostolorum, "Nauk Gospodnji dvanaestorice apostola") ranokršćanski je spis. Većina stručnjaka kao vrijeme njegova nastanka navodi kraj prvog ili početak drugog stoljeća.[1] Anonimno je to djelo više autora, jedna vrsta pastoralnog priručnika. Spis se sastoji od tri glavna dijela: moralnog, disciplinskog i liturgijskog. Neki su ga crkveni oci smatrali dijelom Novoga zavjeta[2], dok su ga drugi odbacivali kao neautentičan ili nekanonski[3], pa na kraju nije ušao u Novozavjetni kanon, osim u Etiopskoj crkvi čiji kanon sadrži spis Didascalia koji se temelji na spisu Didahe. Katolička crkva je Didahe prihvatila kao dio zbirke apostolskih otaca.

Izvori[uredi]

  1. ↑ Draper, JA (2006), The Apostolic Fathers: the Didache, Expository Times, Vol.117, No.5, p.178
  2. ↑ Apostolic Constitutions "Canon 85" (approved at the Orthodox Synod of Trullo in 692); Rufinus, Commentary on Apostles Creed 37 (as Deuterocanonical) c. 380; John of Damascus Exact Exposition of Orthodox Faith 4.17; and the 81-book canon of the Ethiopian Orthodox Church
  3. ↑ Athanasius, Festal Letter 39 (excludes them from the canon, but recommends them for reading) in 367; Rejected by 60 Books Canon and by Nicephorus in Stichometria
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Didahe&oldid=430344"