Razlika između inačica stranice »Hematein«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hematein'''-->{{Infookvir kemijski spoj
{{Infookvir kemijski spoj
| formula                = <chem> C16H12O6 </chem>
| formula                = <chem> C16H12O6 </chem>
| slika                  = Haematein.png
| slika                  = Haematein.png

Trenutačna izmjena od 03:12, 7. ožujka 2022.

Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Hematein
Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found.
Kemijska struktura hemateina
Kemijska struktura hemateina
IUPAC nomenklatura 3,4,6, 10-tetrahidroksi-6,7-dihidroindeno
[2,1-c] kromen-9-on [2,1-c]
kromen-3,6a, 9,10-tetrol
Ostala imena Hematein
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 300,266 g·mol−1
Izgled Crvene kristalne iglice
Struktura
Sigurnosne upute
NFPA 704.svg
 
 
 
 
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Hematein je prirodno bojilo, C16H1206 (C.I. 75290), tvori crvene iglice koje se raspadaju na temperaturi višoj od 200 °C. Malo je topljiv u etanolu i eteru (žuta boja), te u vodi (crvena boja). Dobro je topljiv u alkalijama (modroljubičasta boja) i mineralnim kiselinama (crvena boja). Hematein čini sa solima teških metala složene spojeve, i to od modroljubičastih s bakrenim i kositrenim solima do crnih sa željeznim solima. Hematein nastaje oksidacijom hematoksilina koji se nalazi u plavom drvetu kampečevini (lat. Lignum campechianum, L. haematoxyli). Upotrebljava se za bojenje i tiskanje pamuka, svile, poliamida, vune, krzna i kože. Dobiva se vrlo postojana plavocrna boja, te kao pigment za izradu crne tinte, tiskarskih i slikarskih uljenih boja. Hematoksilinski preparati mogu se upotrebljavati kao antioksidacijska sredstva za nezasićene masne kiseline, kao reagens za dokazivanje truljenja hrane, te za bojenje histoloških preparata. [1]

Prirodna bojila

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prirodna bojila

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Heterociklička prirodna bojila

Prema kemijskoj konstituciji heterociklička prirodna bojila mogu se svrstati u dvije skupine: bojila s kisikovim atomima i bojila s dušikovim atomima u prstenima. Od bojila koja danas imaju neko praktično značenje u prvoj su skupini: brazilein, hematein, oenin i santalin, dok su u drugoj skupini: antikni purpur, indigo i klorofil.

Slike

Haematoxylum campechianum wood chips.jpg Haematoxylin powder.jpg H&E Eby Loyola University Chicago.tif Haematoxylon campechianum soup.jpg
Drvna sječka stabla Haematoxylum campechianum. Hematoksilin u prahu. Koža miša, obojena s hematoksilinom (ljubičasta) i oeninom (ružičasta). Otopina hematoksilina.

Izvori

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.