Razlika između inačica stranice »Jugoslavenska muslimanska organizacija«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
| Redak 69: | Redak 69: | ||
== Vanjske povezice == | == Vanjske povezice == | ||
* {{ | * {{Citiranje knjige|title=Mehmed Spaho (1883-1939): Politička biografija |first=Husnija |last=Kamberović|publisher=Sarajevo: VKBI, 2009. |year=|language=|isbn=9789958471094 |ref=harv}} | ||
[[Kategorija:Bosanskohercegovačke političke stranke]] | [[Kategorija:Bosanskohercegovačke političke stranke]] | ||
Trenutačna izmjena od 14:22, 2. siječnja 2022.
| Jugoslavenska muslimanska organizacija | |
|---|---|
| Predsjednik | Ibrahim Maglajlić
|
| Osnivač | Ibrahim Maglajlić |
| Osnovana | 1919. |
| Raspuštena | 1941. |
| Sjedište | Sarajevo |
| Država djelovanja | Kraljevina Jugoslavija |
| Glasilo | Pravda |
| Broj članova | 6.000 |
| Ideologija | Islamizam, konzervatizam |
| Politički položaj | Desnica |
| Službene boje | |
Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO), bosanskohercegovačka politička stranka nakon Prvog svjetskog rata, a okupljala je uglavnom Bošnjake.[1]
Povijest
Period prije osnivanja
Potreba o osnivanju posebne muslimanske političke stranke javlja se još nakon odlaska Osmanskog Carstva i dolaska Austro-Ugarske na prostore Bosne i Hercegovine. Ova potreba je kulminirala nakon završetka Prvog svjetskog rata i općenito teškog stanja u kojem su se našli muslimani a pogotovo zemljoposjednici. U to vrijeme, političko okupljanje muslimana, kao i ostalih zajednica u Bosni i Hercegovini, se uglavnom odvijalo se oko političkih listova koji se tada osnivaju.
U slučaju bosanskih muslimana ti listovi su bili Vrijeme i Jednakost, koji su počeli izlaziti krajem prosinca 1918. i siječnja 1919. godine.[1] Političku skupinu oko lista Vrijeme, činili su Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Sakib Korkut i drugi a nazivali su se Muslimanska organizacija. Svoj program su istakli u prvom broju lista, 8. siječnja 1919. godine. Zalagali su se za demokraciju i ustavnost, pravdu i slogu. Bili su stanovišta kako se muslimani nisu nikada otuđili ni svojoj domovini ni jeziku....[1] U isto vrijeme, u Tuzli je 29. prosinca 1918. održan sastanak skupine muslimana s ciljem stvaranja jedinstvene muslimanske političke organizacije. Glavna ličnost ove skupine bio je tadašnji tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajlić. Izloženi program i ciljevi su bili skoro identični onima iz Muslimanske organizacije. Vremenom dolazi do objedinjavanja ove dvije političke grupe muslimana u Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO).
Osnivanje
Dana 16. veljače 1919. godine održan je sastanak na kojem je donesena odluka o osnivanju stranke pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija. Tom prilikom izabran je i Središnji odbor stranke koji se sastojao od 31 člana. Za predsjednika je izabran Ibrahim ef. Maglajlić, a za potpredsjednike dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Hamdija Karamehmedović. Na istom sastanku je odlučeno da prestane izlaziti dotadašnji list Vrijeme, a da se pokrene novi list što se i desilo kada je 22. veljaće 1919. godine izašao iz tiska 1. broj lista Pravda - novog stranačkog glasila.[1]
Izbori za Ustavotvornu skupštinu
Na izborima za ustavotvornu skupštinu održanim 28. studenoga 1920. godine, JMO je ostvarila neočekivano veliki uspjeh dobivši oko 110.000 glasova, odnosno 24 mandata u skupštini. Politički uspjeh JMO je bio iznenađenje za sve tadašnje političke stranke. To se posebno odnosilo na tadašnje političke krugove u Beogradu, jer im nikako nije odgovarala činjenica da su se bosanskohercegovački muslimani politički organizirali i da žele ostvariti političku dominaciju na prostoru Bosne i Hercegovine.[2] Pri formiranju ustavotvorne skupštine Kraljevine SHS, u njen sastav su na osnovu izbornih rezultata ušla 24 poslanika JMO među kojima je bio i Mehmed Spaho koji je u to vrijeme bio najistaknutiji član stranke. U martu 1921. godine, JMO je formirala delegacija za pregovore s Vladom, koju su sačinjavali: dr. Mehmed Spaho, dr. Hamdija Karamehmedović i Osman Vilović. Ista delegacija je 15. ožujka 1921. sklopila sporazum sa mandatarom Vlade Nikolom Pašićem. Ovim sporazumom Pašić se, pored očuvanja teritorijalne kompaktnosti Bosne i Hercegovine, obavezao i na osiguranje vjersko-prosvjetne autonomije, i još nekih stvari koje su bile ciljevi JMO. Pored toga, Mehmed Spaho je potvrdio da je postignut sporazum i za sastav Vlade Bosne i Hercegovine. U toj novoj vladi JMO bi trebala dobiti tri resora: unutrašnje poslove, prosvjetu "i još jedan resor".[1] Ustavotvorna skupština donijela je Vidovdanski ustav 28. lipnja 1921. nakon niza problema i političkih dogovora. JMO je glasala za ovaj ustav pod uslovom da se prilikom organizacije državne uprave u Bosni i Hercegovini poštovati njene historijske granice, odnosno da će se očuvati teritorijalna kompaktnost Bosne i Hercegovine.[1] JMO je ovim sporazumom izborila član 135. u Ustavu Kraljevine SHS, koji je u povijesti prepoznat kao "turski paragraf", a kojim se, zapravo, određuje da Bosna i Hercegovina tada "ostaje u postojećim granicama".
Raskol u JMO
Zbog neispunjenja većine dogovorenih stvari, veliki broj poslanika JMO u skupštini Kraljevine SHS je zbog toga zagovarao ideju da se prekine saradnja sa vladinom koalicijom. Oko ove ideje pojavila se podijeljenost u redovima stranke. Skupina na čelu sa prvim predsjednikom JMO Ibrahim ef. Maglajlićem, je bila za ostanak u koaliciji, dok je skupina koju je predvodio Mehmed Spaho bila protiv svake suradnje sa koalicijom. Skupina koja je bila za nastavak koalicije je imala 13 od ukupno 24 poslanika u skupštini. Zbog svega toga 1. velječe 1922. godine Mehmed Spaho podnio ostavku na ministarsku dužnost, čime prelazi u opoziciju iako njegova stranka, zahvaljujući odnosu snaga u Poslaničkom klubu u Skupštini, ostaje u vlasti.[1] Sukob ove dvije skupine će kulminirati na zasjedanju Središnjeg odbora JMO održanom 14-16. travnja 1922. godine. Najvažniji zaključak sa ove sjednice Središnjeg odbora je odluka da se za sredinu lipnja 1922. sazove Zemaljska skupština stranke, koja treba arbitrirati u sukobu između dviju nastale frakcija.[1]> Na Zemaljskoj skupštini održanoj 15. lipnja 1922. godine, skupina koju je predvodio Mehmed Spaho odnijela je definitivnu pobjedu, što će njemu osobno pomoći da se profilira kao nesporni lider ne samo stranke nego i većine muslimana.[1] Poražena stranačka frakcija obrazuje Privremeni odbor nove organizacije u koji su ušli muftija Ibrahim ef. Maglajlić kao predsjednik, Osman Vilović kao potpredsjednik, i Ahmet Šerić kao tajnik.
Osim toga definirano je i to da će nova stranka pokrenuti svoj list pod nazivom "Istina", koji će izlaziti dva puta sedmično, a uređivat će ga Sakib Korkut. Nova stranka nazvana je JMNO (Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Hamza Ridžal (19.2.2019.). 100 godina od osnivanja JMO: Stranka koja je obilježila historiju Bošnjaka između svjetskih ratova. La Benevolencija, preuzeto 23.2.2020.
- ↑ "Arhivirana kopija". Inačica izvorne stranice arhivirana 20. 8. 2013. http://www.preporod.com/index.php/magazin/bosnjacki-pogledi/865-kako-se-spaho-borio-za-opstanak-bosne-i-hercegovine.html Pristupljeno 27. 10. 2013
Vanjske povezice
- Kamberović, Husnija. Mehmed Spaho (1883-1939): Politička biografija. Sarajevo: VKBI, 2009.. ISBN 9789958471094