m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 30: | Redak 30: | ||
==Povijest== | ==Povijest== | ||
{{glavni|Židovi u Hrvatskoj}} | {{glavni|Židovi u Hrvatskoj}} | ||
Ohrabreni [[edikt]]om o [[religija|religiji]] cara [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] iz 1782., Židovi se trajno nastanjuju u Hrvatskoj u kasnom 18. stoljeću, a židovsku općinu osnivaju 1806. godine.<ref name="Knezevic_en">{{ | Ohrabreni [[edikt]]om o [[religija|religiji]] cara [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] iz 1782., Židovi se trajno nastanjuju u Hrvatskoj u kasnom 18. stoljeću, a židovsku općinu osnivaju 1806. godine.<ref name="Knezevic_en">{{Citiranje weba | url=http://www1.yadvashem.org/yv/en/education/lesson_plans/pdf/zagreb1.pdf | title=The Synagogue of Zagreb, 1867-1942 | work=The Synagogue and Zagreb | year=2001 | first=Snješka | last=Knežević | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=42–46 | format=PDF | accessdate=26. veljače 2010.}}</ref> | ||
[[Judaizam|Židovska zajednica]] u Zagrebu je 1809. imala jednog [[rabin]]a, a 1811. i svoje vlastito groblje.<ref name="Knezevic_en"/> Zajednici je 1833. omogućena kupnja zemljišta za gradnju sinagoge, no za njezinu izgradnju u to vrijeme nije imala dovoljno [[novac|novca]].<ref name="Ha-kol 96">{{cite journal | url=http://www.zoz.hr/files/HAKOL%2096.pdf | title=Uz 200 godišnjicu Židovske općine u Zagrebu | first=Melita | last=Švob | authorlink=Melita Švob | work=Ha-kol | issn=1332-5892 | issue=96 |date=rujan 2006. | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=23–29 | language=Croatian | format=PDF | accessdate=26. travnja 2009}}</ref><ref name="Ha-kol 101">{{cite journal | url=http://www.zoz.hr/files/HAKOL%20101_za%20web.pdf | title=140. godina posvećenja zagrebačke sinagoge | work=Ha-kol | issn=1332-5892 | issue=101 |date=srpanj 2007. | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=22–25 | format=PDF | accessdate=20. svibnja 2009}}</ref> | [[Judaizam|Židovska zajednica]] u Zagrebu je 1809. imala jednog [[rabin]]a, a 1811. i svoje vlastito groblje.<ref name="Knezevic_en"/> Zajednici je 1833. omogućena kupnja zemljišta za gradnju sinagoge, no za njezinu izgradnju u to vrijeme nije imala dovoljno [[novac|novca]].<ref name="Ha-kol 96">{{cite journal | url=http://www.zoz.hr/files/HAKOL%2096.pdf | title=Uz 200 godišnjicu Židovske općine u Zagrebu | first=Melita | last=Švob | authorlink=Melita Švob | work=Ha-kol | issn=1332-5892 | issue=96 |date=rujan 2006. | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=23–29 | language=Croatian | format=PDF | accessdate=26. travnja 2009}}</ref><ref name="Ha-kol 101">{{cite journal | url=http://www.zoz.hr/files/HAKOL%20101_za%20web.pdf | title=140. godina posvećenja zagrebačke sinagoge | work=Ha-kol | issn=1332-5892 | issue=101 |date=srpanj 2007. | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=22–25 | format=PDF | accessdate=20. svibnja 2009}}</ref> | ||
Već 1855. zajednica je narasla na 700 članova<ref name="Knezevic_en" /> i 30. listopada te godine donešena je odluka o gradnji sinagoge.<ref name="Ha-kol 101" /><ref name="JCZ history">{{ | Već 1855. zajednica je narasla na 700 članova<ref name="Knezevic_en" /> i 30. listopada te godine donešena je odluka o gradnji sinagoge.<ref name="Ha-kol 101" /><ref name="JCZ history">{{Citiranje weba | url=http://www.zoz.hr/home.php?content=content&term=10&key=3&key1=10 | title=Historical background of the Jewish community of Zagreb | publisher=Jewish Community of Zagreb | accessdate=29. siječnja 2008.}}</ref> Odbor za izgradnju imenovan je 1861.,<ref name="Knezevic_en" /> izabrano je i kupljeno zemljište na uglu ulice Marie Valerie (današnja Praška) i [[Trg bana Jelačića (Zagreb)|trga bana Jelačića]]. Međutim, novi je urbanistički plan promijenjen 1864. smanjujući raspoloživi prostor za gradnju, tako da zajednica odlučuje kupiti drugo zemljište veličine 1540 m<sup>2</sup> udaljeno oko 80 metara od prvotno planirane lokacije. | ||
===Dizajn i izgradnja=== | ===Dizajn i izgradnja=== | ||
| Redak 52: | Redak 52: | ||
[[Datoteka:Maketa Sinagoga Zagreb MGZ.jpg|thumb|left|160px|Maketa sinagoge izložena u [[Muzej grada Zagreba|Muzeju grada Zagreba]]]] | [[Datoteka:Maketa Sinagoga Zagreb MGZ.jpg|thumb|left|160px|Maketa sinagoge izložena u [[Muzej grada Zagreba|Muzeju grada Zagreba]]]] | ||
[[Datoteka:Spomen ploca iz sinagoge Praska MGZ 080209.jpg|thumb|right|160px|Sačuvana spomen ploča izložena u Muzeju grada Zagreba, na kojoj je obilježeno posvećenje poslije radova 1881.]] | [[Datoteka:Spomen ploca iz sinagoge Praska MGZ 080209.jpg|thumb|right|160px|Sačuvana spomen ploča izložena u Muzeju grada Zagreba, na kojoj je obilježeno posvećenje poslije radova 1881.]] | ||
Za religijske su potrebe u sinagogi sagrađene i [[orgulje]],<ref name="Jewish Encyclopedia">{{ | Za religijske su potrebe u sinagogi sagrađene i [[orgulje]],<ref name="Jewish Encyclopedia">{{Citiranje weba | url=http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?letter=A&artid=903 | title=Agram (Zagreb) | work=[[Jewish Encyclopedia]] | publisher=Funk & Wagnalls | first=Gabriel | last=Schwarz | year=1901–1906 | pages=239–240 | accessdate=5. travnja 2009.}}</ref> što je malobrojna zajednica ortodoksnih Židova smatrala neprihvatljivim pa su stoga oni svoja bogoslužja održavali odvojeno, u iznajmljenim prostorijama. | ||
U [[Potres u Zagrebu 1880.|potresu]] [[1880.]] sinagoga je pretrpjela manja oštećenja koja su sanirana sljedeće godine.<ref name="Vjesnik 20011209">{{ | U [[Potres u Zagrebu 1880.|potresu]] [[1880.]] sinagoga je pretrpjela manja oštećenja koja su sanirana sljedeće godine.<ref name="Vjesnik 20011209">{{Citiranje weba|url=http://www.vjesnik.hr/pdf/2001%5C12%5C09%5C25A25.PDF |title=U ozračju svjetla hanukije |first=Vesna |last=Kusin |date=9. prosinca 2001. |work=[[Vjesnik]] |format=PDF |accessdate=14. svibnja 2009. |deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20011214005333/http://www.vjesnik.hr/pdf/2001/12/09/25A25.PDF |archivedate=14. prosinca 2001.}}</ref> | ||
Uslijed doseljavnja iz [[Mađarska|Mađarske]], [[Češka (povijesna pokrajina)|Češke]] i [[Moravska|Moravske]]<ref name="Jewish Encyclopedia" /> židovska je populacija brzo rasla: sa 1285 članova 1887. na 3237 članova 1900. i potom na 5970 članova 1921. godine.<ref name="JCZ history" /> Sinagoga je postala premala da bi udovoljila potrebama stalno rastuće zajednice pa je zato 1921. pokrenuta njezina obnova s ciljem povećanja broja raspoloživih sjedala. Godine 1931. planiralo se povećati broj sjedala na 944, no od toga se kasnije odustalo.<ref name="Vjesnik 20011209" /> [[Centralno grijanje]] u sinagogi uvedeno je 1933.<ref name="Knezevic_en" /> | Uslijed doseljavnja iz [[Mađarska|Mađarske]], [[Češka (povijesna pokrajina)|Češke]] i [[Moravska|Moravske]]<ref name="Jewish Encyclopedia" /> židovska je populacija brzo rasla: sa 1285 članova 1887. na 3237 članova 1900. i potom na 5970 članova 1921. godine.<ref name="JCZ history" /> Sinagoga je postala premala da bi udovoljila potrebama stalno rastuće zajednice pa je zato 1921. pokrenuta njezina obnova s ciljem povećanja broja raspoloživih sjedala. Godine 1931. planiralo se povećati broj sjedala na 944, no od toga se kasnije odustalo.<ref name="Vjesnik 20011209" /> [[Centralno grijanje]] u sinagogi uvedeno je 1933.<ref name="Knezevic_en" /> | ||
| Redak 62: | Redak 62: | ||
Tijekom 1941., kada su [[Sile osovine]] u [[Travanjski rat|Travanjskom ratu]] okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, dolazi do raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i do stvaranja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) kojom je upravljao nacionalistički [[Ustaše|ustaški režim]]. Ubrzo po osnivanju NDH započinje sustavni progon Židova, modeliran prema [[Nacizam|nacističkom]] uzoru, a katkada i brutalniji: uvedeni su rasni zakoni, židovska imovina je zaplijenjena, a sami Židovi bili su uhićeni i deportirani u [[koncentracijski logor|koncentracijske logore]] u Hrvatskoj i u drugim zemljama.<ref name="Goldstein" /> | Tijekom 1941., kada su [[Sile osovine]] u [[Travanjski rat|Travanjskom ratu]] okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, dolazi do raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i do stvaranja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) kojom je upravljao nacionalistički [[Ustaše|ustaški režim]]. Ubrzo po osnivanju NDH započinje sustavni progon Židova, modeliran prema [[Nacizam|nacističkom]] uzoru, a katkada i brutalniji: uvedeni su rasni zakoni, židovska imovina je zaplijenjena, a sami Židovi bili su uhićeni i deportirani u [[koncentracijski logor|koncentracijske logore]] u Hrvatskoj i u drugim zemljama.<ref name="Goldstein" /> | ||
U listopadu 1941. novoinaugurirani gradonačelnik Zagreba, [[Ivan Werner]], objavio je dekret za rušenje sinagoge, navodno zato što se sinagoga nije uklapala u glavni gradski urbanistički plan.<ref name="Knezevic_en" /><ref name="Vjesnik 20011209" /> Devastacija sinagoge, započeta 10. listopada 1941.,<ref name="JCZ history" /> napredovala je sporo da se ne bi oštetile susjedne zgrade i završena je u travnju 1942.<ref name="Knezevic_en" /> Cijeli je proces fotografiran u propagandne svrhe, a fotografije su javno izložene na Antisemitskoj izložbi u Zagrebu. Fotografije su također izložene i u [[Dubrovnik]]u, [[Karlovac|Karlovcu]], [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Vukovar|Vukovaru]] i [[Zemun]]u kao ilustracija "rješavanja židovskog pitanja u NDH".<ref name="Knezevic_hr">{{ | U listopadu 1941. novoinaugurirani gradonačelnik Zagreba, [[Ivan Werner]], objavio je dekret za rušenje sinagoge, navodno zato što se sinagoga nije uklapala u glavni gradski urbanistički plan.<ref name="Knezevic_en" /><ref name="Vjesnik 20011209" /> Devastacija sinagoge, započeta 10. listopada 1941.,<ref name="JCZ history" /> napredovala je sporo da se ne bi oštetile susjedne zgrade i završena je u travnju 1942.<ref name="Knezevic_en" /> Cijeli je proces fotografiran u propagandne svrhe, a fotografije su javno izložene na Antisemitskoj izložbi u Zagrebu. Fotografije su također izložene i u [[Dubrovnik]]u, [[Karlovac|Karlovcu]], [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Vukovar|Vukovaru]] i [[Zemun]]u kao ilustracija "rješavanja židovskog pitanja u NDH".<ref name="Knezevic_hr">{{Citiranje weba | url=http://www1.yadvashem.org/yv/en/education/languages/croatian/lesson_plans/pdf/zagreb1.pdf | title=Sinagoga — simbol sudbine zagrebačkih Židova | first=Snješka | last=Knežević | format=PDF | accessdate=29. siječnja 2008.}}</ref> | ||
Ulomke [[film]]a o rušenju sinagoge otkrio je pet desetljeća kasnije, 1993., filmski redatelj [[Lordan Zafranović]] tijekom istrage za [[dokumentarni film]] ''Zalazak stoljeća/Testament L. Z.''; 41 sekunda filma je spašena.<ref name="Vjesnik 20011209" /><ref>{{Citiranje novina | url=http://news.google.com/newspapers?id=1hYxAAAAIBAJ&sjid=LOEFAAAAIBAJ&pg=2705,4683994 | title=Movie takes an honest look at war-torn Balkans | date=19. prosinca 1993. | work=The Daily Gazette | first=Alison | last=Smale | agency=[[Associated Press]] }}</ref> Ti su ulomci također korišteni u dokumentarnom filmu [[Mira Wolf|Mire Wolf]] ''Zagrebačka sinagoga 1867. – 1942.'' (1996.), koji je producirala [[Hrvatska radiotelevizija]].<ref name="Heritage Abroad" /> | Ulomke [[film]]a o rušenju sinagoge otkrio je pet desetljeća kasnije, 1993., filmski redatelj [[Lordan Zafranović]] tijekom istrage za [[dokumentarni film]] ''Zalazak stoljeća/Testament L. Z.''; 41 sekunda filma je spašena.<ref name="Vjesnik 20011209" /><ref>{{Citiranje novina | url=http://news.google.com/newspapers?id=1hYxAAAAIBAJ&sjid=LOEFAAAAIBAJ&pg=2705,4683994 | title=Movie takes an honest look at war-torn Balkans | date=19. prosinca 1993. | work=The Daily Gazette | first=Alison | last=Smale | agency=[[Associated Press]] }}</ref> Ti su ulomci također korišteni u dokumentarnom filmu [[Mira Wolf|Mire Wolf]] ''Zagrebačka sinagoga 1867. – 1942.'' (1996.), koji je producirala [[Hrvatska radiotelevizija]].<ref name="Heritage Abroad" /> | ||
| Redak 75: | Redak 75: | ||
==Pokušaji obnove== | ==Pokušaji obnove== | ||
===1945. – 1990.=== | ===1945. – 1990.=== | ||
Svaki peti hrvatski Židov je u Drugome svjetskome ratu preživio [[holokaust]].<ref name="Goldstein">{{ | Svaki peti hrvatski Židov je u Drugome svjetskome ratu preživio [[holokaust]].<ref name="Goldstein">{{Citiranje weba | url=http://www1.yadvashem.org/yv/en/education/lesson_plans/pdf/zagreb2.pdf | title=The Genocide against the Jews in the Independent State of Croatia | work=The Synagogue and Zagreb | year=2001 | first=Ivo | last=Goldstein | authorlink=Ivo Goldstein | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=20–23 | format=PDF | accessdate=26. veljače 2010.}}</ref> Između 1948. i 1953. se oko polovica svih članova zagrebačke Židovske općine odlučila za [[Alija (Izrael)|Aliju]], preseljenje Židova u [[Izrael]],<ref name="JCZ history" /><ref name="EJC">{{Citiranje weba | url=http://www.eurojewcong.org/ejc/news.php?id_article=67 | title=European Jewish Congress — Croatia | publisher=[[European Jewish Congress]] | accessdate=5. travnja 2009.}}</ref> tako da je broj njezinih članova pao na desetinu od prije rata.<ref name="EJC" /> [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavenski]] komunistički režim [[nacionalizacija|nacionalizirao]] je cjelokupnu imovinu Židovske zajednice u Zagrebu, između ostaloga i zemljište u Praškoj ulici.<ref name="ynetnews">{{Citiranje novina | url=http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3310912,00.html | title=Zagreb Jews seek new synagogue | date=10. travnja 2006.| work=[[Ynetnews]] | publisher=[[Yedioth Ahronoth]] | agency=[[Reuters]] | accessdate=13. travnja 2009.}}</ref> Sve to, kombinirano s generalnim neprijateljstvom novoga režima prema [[religija|religiji]], učinilo je rekonstrukciju sinagoge skoro nemogućom. | ||
Poslije Drugoga svjetskoga rata mjesto negdašnje sinagoge koristilo se kao [[odbojka|odbojkaško]] igralište.<ref name="Knezevic_hr" /> Na tom je mjestu kasnije izgrađena robna kuća, koja je do temelja izgorjela u [[požar]]u [[31. prosinca]] [[1980.]]<ref name="Knezevic_hr" /><ref>http://www.vecernji.hr/zg-zivot/na-mjestu-srusene-sinagoge-tajnovito-je-izgorjela-modna-kuca-1079810</ref> Ostatci te robne kuće poslije su uklonjeni. Unatoč nekim ranijim idejama o gradnji robne kuće na istome mjestu i natječaju iz 1977. za arhitektonski [[dizajn]] [[zgrada|zgrade]], radovi na obnovi robne kuće nisu nikada započeli.<ref name="Knezevic_hr" /> Umjesto toga, zemljište je korišteno za parking, a u tu svrhu služi i danas.<ref name="Heritage Abroad">{{ | Poslije Drugoga svjetskoga rata mjesto negdašnje sinagoge koristilo se kao [[odbojka|odbojkaško]] igralište.<ref name="Knezevic_hr" /> Na tom je mjestu kasnije izgrađena robna kuća, koja je do temelja izgorjela u [[požar]]u [[31. prosinca]] [[1980.]]<ref name="Knezevic_hr" /><ref>http://www.vecernji.hr/zg-zivot/na-mjestu-srusene-sinagoge-tajnovito-je-izgorjela-modna-kuca-1079810</ref> Ostatci te robne kuće poslije su uklonjeni. Unatoč nekim ranijim idejama o gradnji robne kuće na istome mjestu i natječaju iz 1977. za arhitektonski [[dizajn]] [[zgrada|zgrade]], radovi na obnovi robne kuće nisu nikada započeli.<ref name="Knezevic_hr" /> Umjesto toga, zemljište je korišteno za parking, a u tu svrhu služi i danas.<ref name="Heritage Abroad">{{Citiranje weba | url=http://www.heritageabroad.gov/reports/doc/CROATIA_Report_2006.pdf | title=Jewish Heritage Sites in Croatia: Preliminary Report | year=2005 | publisher=United States Commission for the Preservation of America's Heritage Abroad | page=6 | format=PDF | accessdate=19. travnja 2009.}}</ref><ref name="Komunalni vjesnik 337">{{cite journal|title=Sinagoga da, ali po čijoj mjeri |url=http://193.198.60.202/komunalni/arhiva/337/str10.pdf |journal=Zagrebački komunalni vjesnik |issn=1845-822X |volume=XXII. |issue=337 |page=10 |last=Kos Bučar |first=Dajana |date=20. studenoga 2006.|publisher=City of Zagreb |language=Croatian |format=PDF |accessdate=30. prosinca 2010.|deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110529141308/http://193.198.60.202/komunalni/arhiva/337/str10.pdf |archivedate=May 29, 2011 }}</ref> | ||
Poslije 1986. zagrebačka Židovska općina započinje raspravu o židovskome kulturnome središtu i memorijalnoj sinagogi.<ref name="Knezevic_hr" /> Dvojica arhitekata, [[Branko Silađin]] i [[Boris Morsa]], istupaju javno s idejom o novome židovskome centru u Praškoj ulici.<ref name="Knezevic_hr" /> Silađinovu viziju židovska zajednica prvotno nije prihvaćala: umjesto toga napravljeni su planovi za gradnju kulturnoga centra i sinagoge nakon provedenoga međunarodnoga natječaja.<ref name="Knezevic_hr" /> Međutim, unatoč podršci projektu unutar Jugoslavije i izvan nje, zagrebačke su gradske vlasti stalno usporavale ili odbijale potrebnu dokumentaciju pa ni taj projekt nije nikada ostvaren.<ref name="Knezevic_hr" /> | Poslije 1986. zagrebačka Židovska općina započinje raspravu o židovskome kulturnome središtu i memorijalnoj sinagogi.<ref name="Knezevic_hr" /> Dvojica arhitekata, [[Branko Silađin]] i [[Boris Morsa]], istupaju javno s idejom o novome židovskome centru u Praškoj ulici.<ref name="Knezevic_hr" /> Silađinovu viziju židovska zajednica prvotno nije prihvaćala: umjesto toga napravljeni su planovi za gradnju kulturnoga centra i sinagoge nakon provedenoga međunarodnoga natječaja.<ref name="Knezevic_hr" /> Međutim, unatoč podršci projektu unutar Jugoslavije i izvan nje, zagrebačke su gradske vlasti stalno usporavale ili odbijale potrebnu dokumentaciju pa ni taj projekt nije nikada ostvaren.<ref name="Knezevic_hr" /> | ||
| Redak 87: | Redak 87: | ||
Dne [[15. listopada]] [[1991.]] velikosrpski agresori su u sklopu [[Operacija Labrador|Operacije Labrador]] pokušali [[Operacija pod lažnom zastavom|podvaliti Hrvatskoj]] miniranjem zagrebačke sinagoge, no hrvatske su ih službe otkrile pa su akteri morali pobjeći u Srbiju.<ref name="Buljan">Buljan, Joško; ''Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti''. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 19</ref> | Dne [[15. listopada]] [[1991.]] velikosrpski agresori su u sklopu [[Operacija Labrador|Operacije Labrador]] pokušali [[Operacija pod lažnom zastavom|podvaliti Hrvatskoj]] miniranjem zagrebačke sinagoge, no hrvatske su ih službe otkrile pa su akteri morali pobjeći u Srbiju.<ref name="Buljan">Buljan, Joško; ''Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti''. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 19</ref> | ||
Hrvatski [[zakon]] o [[denacionalizacija|denacionalizaciji]] stupio je na snagu 1996.,<ref name="Vjesnik 20010112" /><ref name="Nacional2007" /> a zemljište u Praškoj ulici vraćeno je židovskoj zajednici 31. prosinca 1999.<ref name="Knezevic_hr" /> U 2002. planovi obnove sinagoge ponovno su bili aktualizirani poslije uknjiženja zemljišta.<ref name="Metro">{{ | Hrvatski [[zakon]] o [[denacionalizacija|denacionalizaciji]] stupio je na snagu 1996.,<ref name="Vjesnik 20010112" /><ref name="Nacional2007" /> a zemljište u Praškoj ulici vraćeno je židovskoj zajednici 31. prosinca 1999.<ref name="Knezevic_hr" /> U 2002. planovi obnove sinagoge ponovno su bili aktualizirani poslije uknjiženja zemljišta.<ref name="Metro">{{Citiranje weba | url=http://metro-portal.hr/vijesti/zagreb/kasni-gradnja-sinagoge | title=Kasni gradnja sinagoge | date=10. ožujka 2008. | work=Metro.portal.hr | accessdate=31. listopada 2010.}}</ref> Izvještaj o troškovima gradnje uručen je Vladi RH i Gradu Zagrebu u srpnju 2004. a revidiran je u listopadu 2004. godine.<ref name="Metro" /> Natječaj za izvođača radova bio je planiran 2005.,<ref name="Ha-kol 103">{{cite journal | url=http://www.zoz.hr/files/hakol_103.pdf | title=Anatomija jedne prevare | first=Snješka | last=Knežević | work=Ha-kol | issn=1332-5892 | issue=103 |date=siječanj 2008. | publisher=Jewish Community of Zagreb | pages=7–10 | language=Croatian | format=PDF | accessdate=18. svibnja 2009.}}</ref> no iste je godine došlo do raskola u zagrebačkoj Židovskoj općini, što je rezultiralo formiranjem disidentske zajednice ''Bet Israel'' na čijem su čelu bili [[Ivo Goldstein|Ivo]] i [[Slavko Goldstein]].<ref name="Jutarnji 20150201">{{Citiranje weba | url=http://www.jutarnji.hr/milanovic-i-svaljek-podrzali-gradnju-sinagoge-u-praskoj/1287257/ | title=Vlada i grad uz projekt: Zagrebačka sinagoga imat će 9 katova iznad zemlje i 3 ispod | work=[[Jutarnji list]] | date=1. veljače 2015. | last=Bajruši | first=Robert | language=hr | accessdate=6. veljače 2016.}}</ref> | ||
U rujnu 2006. Vlada Republike Hrvatske osnovala je radnu skupinu.<ref name="Ha-kol 103" /> Odlučeno je da će projekt vrijedan 173 [[milijun]]a [[Hrvatska kuna|kuna]] dijelom financirati Vlada i Grad Zagreb,<ref name="ynetnews" /><ref name="Komunalni vjesnik 337" /> a da obje židovske organizacije trebaju imati svoje predstavnike u radnoj skupini.<ref name="Metro" /><ref name="Ha-kol 103" /><ref name="Jutarnji 20090923">{{ | U rujnu 2006. Vlada Republike Hrvatske osnovala je radnu skupinu.<ref name="Ha-kol 103" /> Odlučeno je da će projekt vrijedan 173 [[milijun]]a [[Hrvatska kuna|kuna]] dijelom financirati Vlada i Grad Zagreb,<ref name="ynetnews" /><ref name="Komunalni vjesnik 337" /> a da obje židovske organizacije trebaju imati svoje predstavnike u radnoj skupini.<ref name="Metro" /><ref name="Ha-kol 103" /><ref name="Jutarnji 20090923">{{Citiranje weba | url=http://www.jutarnji.hr/komentari/komentari/clanak/art-2009,9,23,,177285.jl | title=Mi smo za suradnju, a prof. Kraus to odbija | work=[[Jutarnji list]] | date=23. rujna 2009. | first=Ivo | last=Goldstein | authorlink=Ivo Goldstein | accessdate=23. rujna 2009.}}</ref> Međutim, zagrebačka Židovska općina – koja je bila vlasnik nekretnine i sebe smatrala jedinim legalnim predstavnikom zagrebačke Židovske općine<ref name="Ha-kol 103" /> – smatrala je neprihvatljivim da i ''Bet Israel'' sudjeluje u radu radne skupine:<ref name="Komunalni vjesnik 337" /><ref name="Jutarnji 20090923" /> zbog takvih je uvjeta predsjednik Židovske općine [[Ognjen Kraus]] odbio daljnje sudjelovanje u projektu obnove sinagoge.<ref name="Jutarnji 20090923" /> | ||
Bilo je i novih neslaganja o dizajnu i namjeni nove zgrade, no postojala je i opća suglasnost da bi nova zgrada trebala imati kulturnu i komercijalnu svrhu.<ref name="Ha-kol 103" /> Židovska je općina naginjala modernijem dizajnu izvorne sinagoge, a ''Bet Israel'' zagovarao je repliku izvornog pročelja smatrajući da bi takav izgled sinagoge zračio snažnom simbolikom.<ref name="Ha-kol 103" /> Mišljenja arhitekata, gradskih [[Urbanističko planiranje|urbanista]] i povjesničara umjetnosti također su bila podijeljena. | Bilo je i novih neslaganja o dizajnu i namjeni nove zgrade, no postojala je i opća suglasnost da bi nova zgrada trebala imati kulturnu i komercijalnu svrhu.<ref name="Ha-kol 103" /> Židovska je općina naginjala modernijem dizajnu izvorne sinagoge, a ''Bet Israel'' zagovarao je repliku izvornog pročelja smatrajući da bi takav izgled sinagoge zračio snažnom simbolikom.<ref name="Ha-kol 103" /> Mišljenja arhitekata, gradskih [[Urbanističko planiranje|urbanista]] i povjesničara umjetnosti također su bila podijeljena. | ||
Inačica od 9. prosinac 2021. u 21:00
|
Zagrebačka sinagoga
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Zagreb, Hrvatska |
| Koordinate | 45°48′42.5″N 15°58′41″E / 45.811806°N 15.97806°E |
| Arhitekt | Franjo Klein |
| Godine izgradnje | 1866. |
| Godina završetka | 1867. |
| Srušen | 1941. – 1942. |
| Religija | judaizam |
| Arhitektonski stil | pseudomaurski |
| Dimenzije | 30 m x 19,7 m |
Zagrebačka sinagoga bila je glavno mjesto bogoslužja zagrebačke židovske zajednice u modernoj Hrvatskoj. Sinagoga je izgrađena 1867. u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji unutar Austro-Ugarske i korištena je do 1941. kad ju je marionetska država Sila Osovine, negdašnja Nezavisna Država Hrvatska dala srušiti.
Sinagoga je izgrađena u pseudomaurskom stilu, dizajnirana prema hramu u gradskoj četvrti Leopoldstädter u Beču i nalazila se u današnjoj Praškoj ulici. To je bio jedini namjenski židovski objekt korišten za bogoslužje u povijesti grada Zagreba. Zgrada sinagoge bila je jedna od najistaknutijih javnih zgrada u Zagrebu i jedna od poznatijih sinagoga u okolici.[1]
Od 1980-ih postoje planovi ponovne gradnje sinagoge na izvornoj lokaciji, no zbog spleta različitih političkih okolnosti, do danas je u tom smislu ostvaren vrlo malen napredak. Glavne nesuglasice postoje između hrvatske vlade i židovskih organizacija, koliko bi ove organizacije bile uključene u cijeli projekt, uključujući i dizajn i svrhu nove građevine.
Povijest
Ohrabreni ediktom o religiji cara Josipa II. iz 1782., Židovi se trajno nastanjuju u Hrvatskoj u kasnom 18. stoljeću, a židovsku općinu osnivaju 1806. godine.[2]
Židovska zajednica u Zagrebu je 1809. imala jednog rabina, a 1811. i svoje vlastito groblje.[2] Zajednici je 1833. omogućena kupnja zemljišta za gradnju sinagoge, no za njezinu izgradnju u to vrijeme nije imala dovoljno novca.[3][4]
Već 1855. zajednica je narasla na 700 članova[2] i 30. listopada te godine donešena je odluka o gradnji sinagoge.[4][5] Odbor za izgradnju imenovan je 1861.,[2] izabrano je i kupljeno zemljište na uglu ulice Marie Valerie (današnja Praška) i trga bana Jelačića. Međutim, novi je urbanistički plan promijenjen 1864. smanjujući raspoloživi prostor za gradnju, tako da zajednica odlučuje kupiti drugo zemljište veličine 1540 m2 udaljeno oko 80 metara od prvotno planirane lokacije.
Dizajn i izgradnja
Franjo Klein, Zagrepčanin rođen u Beču, imenovan je za glavnog arhitekta izgradnje sinagoge. Klein je, kao predstavnik historicizma, modelirao zgradu prema pseudomaurskom bečkom Leopoldstädter hramu, koji je projektirao Ludwig Förster. Taj objekt postao je prototip za gradnju sinagoga u Središnjoj Europi. Za Zagrebačku je sinagogu korišten već razvijen oblik zaobljenog luka (Rundbogenstil), no nisu preuzeti Fösterovi rani orijentalni motivi.[2]
Sastav glavnog pročelja, s dominantnim izvučenim i povišenim planom i donja strana s dva simetrična dijela, odražava unutarnju podjelu na tri broda. U prizemlju na prednjoj strani bio je sagrađen trolučni ulaz i bifora, dok je na prvom katu bio izgrađen visoki triforium s povišenim lukom i četverolistnim rozetama na stubištu.[2]
Sinagoga je zauzimala veći dio zemljišta: bila je okrenuta prema zapadu, a sâm hram bio je uvučen u odnosu na ulicu. Naime, prema austrougarskim propisima, morao je postojati predprostor, odnosno dvorište ispred same sinagoge koji onemogućava nekatoličkim crkvama javni ulaz s ulice (kao i tornjeve i zvona): imala je širok i nešto viši središnji brod i dva niža broda te, za razliku od Försterove sinagoge u Beču, nije imala oblik bazilike.[2]
Radovi su počeli 1866., a sinagoga je završena sljedeće godine. Sinagoga je službeno posvećena 27. rujna 1867., a toj su svečanosti nazočili predstavnici gradskih i regionalnih vlasti, javne osobe Zagreba i mnoštvo građana. Sinagoga je bila prva istaknuta zgrada u zagrebačkom donjem gradu, a njena arhitektura i veličina izazivali su opće divljenje i pohvale.[2]
19. i rano 20. stoljeće
Za religijske su potrebe u sinagogi sagrađene i orgulje,[6] što je malobrojna zajednica ortodoksnih Židova smatrala neprihvatljivim pa su stoga oni svoja bogoslužja održavali odvojeno, u iznajmljenim prostorijama.
U potresu 1880. sinagoga je pretrpjela manja oštećenja koja su sanirana sljedeće godine.[7]
Uslijed doseljavnja iz Mađarske, Češke i Moravske[6] židovska je populacija brzo rasla: sa 1285 članova 1887. na 3237 članova 1900. i potom na 5970 članova 1921. godine.[5] Sinagoga je postala premala da bi udovoljila potrebama stalno rastuće zajednice pa je zato 1921. pokrenuta njezina obnova s ciljem povećanja broja raspoloživih sjedala. Godine 1931. planiralo se povećati broj sjedala na 944, no od toga se kasnije odustalo.[7] Centralno grijanje u sinagogi uvedeno je 1933.[2]
Uništenje tijekom Drugog svjetskog rata
Tijekom 1941., kada su Sile osovine u Travanjskom ratu okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, dolazi do raspada Kraljevine Jugoslavije i do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) kojom je upravljao nacionalistički ustaški režim. Ubrzo po osnivanju NDH započinje sustavni progon Židova, modeliran prema nacističkom uzoru, a katkada i brutalniji: uvedeni su rasni zakoni, židovska imovina je zaplijenjena, a sami Židovi bili su uhićeni i deportirani u koncentracijske logore u Hrvatskoj i u drugim zemljama.[8]
U listopadu 1941. novoinaugurirani gradonačelnik Zagreba, Ivan Werner, objavio je dekret za rušenje sinagoge, navodno zato što se sinagoga nije uklapala u glavni gradski urbanistički plan.[2][7] Devastacija sinagoge, započeta 10. listopada 1941.,[5] napredovala je sporo da se ne bi oštetile susjedne zgrade i završena je u travnju 1942.[2] Cijeli je proces fotografiran u propagandne svrhe, a fotografije su javno izložene na Antisemitskoj izložbi u Zagrebu. Fotografije su također izložene i u Dubrovniku, Karlovcu, Sarajevu, Vukovaru i Zemunu kao ilustracija "rješavanja židovskog pitanja u NDH".[9]
Ulomke filma o rušenju sinagoge otkrio je pet desetljeća kasnije, 1993., filmski redatelj Lordan Zafranović tijekom istrage za dokumentarni film Zalazak stoljeća/Testament L. Z.; 41 sekunda filma je spašena.[7][10] Ti su ulomci također korišteni u dokumentarnom filmu Mire Wolf Zagrebačka sinagoga 1867. – 1942. (1996.), koji je producirala Hrvatska radiotelevizija.[11]
Osam vrijednih svitaka Tore spašeni su nakon intervencije Leonarda Grivičića, poduzetnika i industrijalca koji je bio susjed Mile Budaka, ministra u vladi NDH. Grivičić je također bio blizak poglavniku Anti Paveliću i veleposlaniku Trećeg Reicha u NDH, Edmundu Glaise-Horstenau. Mada Grivičić nije imao velik politički utjecaj u NDH, smatran je osobom od povjerenja. Kada je 9. listopada 1941. saznao za planove vlade o početku rušenja sinagoge, tu je informaciju iste večeri tajno proslijedio Bernardu Grüneru, glavnome kantoru zagrebačke sinagoge pa su svitci Tore tijekom noći sklonjeni na sigurno mjesto.[12]
Ubrzo po uništenju sinagoge, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac rekao je u propovijedi: "Kuća Božja bilo koje vjere je sveta stvar i tko u to dira, taj će životom platiti. I na ovom i na onom svijetu bit će proganjan."[13] Stepinac je još pridodao da su to počinili "ustaše i njihove vođe".[14]
Jedini sačuvani dijelovi sinagoge su zidni umivaonik, korišten za ritualno pranje ruku, i dvije spomen ploče iz predvorja te nekoliko dijelova stupa, koje je spasio Ivo Kraus. Ubrzo po završetku Drugoga svjetskoga rata Kraus ih je izvukao iz ruševina.[2][9][15] Zidni umivaonik i spomen ploče čuvaju se u Muzeju grada Zagreba, a dijelovi stupa kod židovske zajednice u Zagrebu.[2]
Pokušaji obnove
1945. – 1990.
Svaki peti hrvatski Židov je u Drugome svjetskome ratu preživio holokaust.[8] Između 1948. i 1953. se oko polovica svih članova zagrebačke Židovske općine odlučila za Aliju, preseljenje Židova u Izrael,[5][16] tako da je broj njezinih članova pao na desetinu od prije rata.[16] Jugoslavenski komunistički režim nacionalizirao je cjelokupnu imovinu Židovske zajednice u Zagrebu, između ostaloga i zemljište u Praškoj ulici.[17] Sve to, kombinirano s generalnim neprijateljstvom novoga režima prema religiji, učinilo je rekonstrukciju sinagoge skoro nemogućom.
Poslije Drugoga svjetskoga rata mjesto negdašnje sinagoge koristilo se kao odbojkaško igralište.[9] Na tom je mjestu kasnije izgrađena robna kuća, koja je do temelja izgorjela u požaru 31. prosinca 1980.[9][18] Ostatci te robne kuće poslije su uklonjeni. Unatoč nekim ranijim idejama o gradnji robne kuće na istome mjestu i natječaju iz 1977. za arhitektonski dizajn zgrade, radovi na obnovi robne kuće nisu nikada započeli.[9] Umjesto toga, zemljište je korišteno za parking, a u tu svrhu služi i danas.[11][19]
Poslije 1986. zagrebačka Židovska općina započinje raspravu o židovskome kulturnome središtu i memorijalnoj sinagogi.[9] Dvojica arhitekata, Branko Silađin i Boris Morsa, istupaju javno s idejom o novome židovskome centru u Praškoj ulici.[9] Silađinovu viziju židovska zajednica prvotno nije prihvaćala: umjesto toga napravljeni su planovi za gradnju kulturnoga centra i sinagoge nakon provedenoga međunarodnoga natječaja.[9] Međutim, unatoč podršci projektu unutar Jugoslavije i izvan nje, zagrebačke su gradske vlasti stalno usporavale ili odbijale potrebnu dokumentaciju pa ni taj projekt nije nikada ostvaren.[9]
1990. – danas
U jesen 1990., poslije prvih demokratskih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, gradska je vlast napokon odobrila projekt. Natječaj za najbolji arhitektonski projekt bio je planiran za siječanj 1991. Politički metež u državi, koji je nastao poslije raspada Jugoslavije i tijekom Domovinskoga rata, prouzročio je ponovno zaustavljanje projekta. Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, rekao je 1994. Jakovu Bienenfeldu, članu vijeća zagrebačke židovske zajednice, da bi trebali napraviti novu sinagogu na mjestu negdašnje i da bi to financirala Vlada Republike Hrvatske. Bienenfeld je odbio ponudu, jer je smatrao nepristojnim graditi velebnu sinagogu kad je širom Hrvatske tijekom Domovinskoga rata srušeno 1800 crkvi i 2000 škola.[20]
Dne 15. listopada 1991. velikosrpski agresori su u sklopu Operacije Labrador pokušali podvaliti Hrvatskoj miniranjem zagrebačke sinagoge, no hrvatske su ih službe otkrile pa su akteri morali pobjeći u Srbiju.[21]
Hrvatski zakon o denacionalizaciji stupio je na snagu 1996.,[1][12] a zemljište u Praškoj ulici vraćeno je židovskoj zajednici 31. prosinca 1999.[9] U 2002. planovi obnove sinagoge ponovno su bili aktualizirani poslije uknjiženja zemljišta.[22] Izvještaj o troškovima gradnje uručen je Vladi RH i Gradu Zagrebu u srpnju 2004. a revidiran je u listopadu 2004. godine.[22] Natječaj za izvođača radova bio je planiran 2005.,[23] no iste je godine došlo do raskola u zagrebačkoj Židovskoj općini, što je rezultiralo formiranjem disidentske zajednice Bet Israel na čijem su čelu bili Ivo i Slavko Goldstein.[24]
U rujnu 2006. Vlada Republike Hrvatske osnovala je radnu skupinu.[23] Odlučeno je da će projekt vrijedan 173 milijuna kuna dijelom financirati Vlada i Grad Zagreb,[17][19] a da obje židovske organizacije trebaju imati svoje predstavnike u radnoj skupini.[22][23][25] Međutim, zagrebačka Židovska općina – koja je bila vlasnik nekretnine i sebe smatrala jedinim legalnim predstavnikom zagrebačke Židovske općine[23] – smatrala je neprihvatljivim da i Bet Israel sudjeluje u radu radne skupine:[19][25] zbog takvih je uvjeta predsjednik Židovske općine Ognjen Kraus odbio daljnje sudjelovanje u projektu obnove sinagoge.[25]
Bilo je i novih neslaganja o dizajnu i namjeni nove zgrade, no postojala je i opća suglasnost da bi nova zgrada trebala imati kulturnu i komercijalnu svrhu.[23] Židovska je općina naginjala modernijem dizajnu izvorne sinagoge, a Bet Israel zagovarao je repliku izvornog pročelja smatrajući da bi takav izgled sinagoge zračio snažnom simbolikom.[23] Mišljenja arhitekata, gradskih urbanista i povjesničara umjetnosti također su bila podijeljena.
U 2001. i 2015. godini zagrebačka je Židovska općina predstavila nove planove za izgradnju višenamjenskoga židovskoga kulturnoga centra veličine 10.600 m2 i sinagoge u Praškoj ulici.
Literatura
- Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- Knežević, Snješka (1999). "Zagrebačka sinagoga" (PDF). Radovi Instituta za povijest umjetnosti (Zagreb: Institute of Art History) (23): 121–148. ISSN 0350-3437. http://www.ipu.hr/uploads/documents/188.pdf Pristupljeno 16. lipnja 2015
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 "Vraćen i prostor u Praškoj ulici gdje je nekad bila zagrebačka sinagoga". Vjesnik. 12. siječnja 2001.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 Knežević, Snješka (2001). "The Synagogue of Zagreb, 1867-1942" (PDF). The Synagogue and Zagreb. Jewish Community of Zagreb. str. 42–46. http://www1.yadvashem.org/yv/en/education/lesson_plans/pdf/zagreb1.pdf Pristupljeno 26. veljače 2010.
- ↑ Švob, Melita (rujan 2006.). "Uz 200 godišnjicu Židovske općine u Zagrebu" (PDF). Ha-kol (Jewish Community of Zagreb) (96): 23–29. ISSN 1332-5892. http://www.zoz.hr/files/HAKOL%2096.pdf Pristupljeno 26. travnja 2009
- ↑ 4,0 4,1 "140. godina posvećenja zagrebačke sinagoge" (PDF). Ha-kol (Jewish Community of Zagreb) (101): 22–25. srpanj 2007.. ISSN 1332-5892. http://www.zoz.hr/files/HAKOL%20101_za%20web.pdf Pristupljeno 20. svibnja 2009
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 "Historical background of the Jewish community of Zagreb". Jewish Community of Zagreb. http://www.zoz.hr/home.php?content=content&term=10&key=3&key1=10 Pristupljeno 29. siječnja 2008.
- ↑ 6,0 6,1 Schwarz, Gabriel (1901–1906). "Agram (Zagreb)". Jewish Encyclopedia. Funk & Wagnalls. str. 239–240. http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?letter=A&artid=903 Pristupljeno 5. travnja 2009.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Kusin, Vesna (9. prosinca 2001.). "U ozračju svjetla hanukije" (PDF). Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2001.. http://www.vjesnik.hr/pdf/2001%5C12%5C09%5C25A25.PDF Pristupljeno 14. svibnja 2009.
- ↑ 8,0 8,1 Goldstein, Ivo (2001). "The Genocide against the Jews in the Independent State of Croatia" (PDF). The Synagogue and Zagreb. Jewish Community of Zagreb. str. 20–23. http://www1.yadvashem.org/yv/en/education/lesson_plans/pdf/zagreb2.pdf Pristupljeno 26. veljače 2010.
- ↑ 9,00 9,01 9,02 9,03 9,04 9,05 9,06 9,07 9,08 9,09 Knežević, Snješka. "Sinagoga — simbol sudbine zagrebačkih Židova" (PDF). http://www1.yadvashem.org/yv/en/education/languages/croatian/lesson_plans/pdf/zagreb1.pdf Pristupljeno 29. siječnja 2008.
- ↑ Smale, Alison (19. prosinca 1993.). "Movie takes an honest look at war-torn Balkans". The Daily Gazette. Associated Press. http://news.google.com/newspapers?id=1hYxAAAAIBAJ&sjid=LOEFAAAAIBAJ&pg=2705,4683994
- ↑ 11,0 11,1 "Jewish Heritage Sites in Croatia: Preliminary Report" (PDF). United States Commission for the Preservation of America's Heritage Abroad. 2005. str. 6. http://www.heritageabroad.gov/reports/doc/CROATIA_Report_2006.pdf Pristupljeno 19. travnja 2009.
- ↑ 12,0 12,1 Cvitić, Plamenko (19. studenoga 2007.). "Zagorčeva milijunska prijevara [Zagorac committed a fraud worth millions]". Nacional (627). Inačica arhivirana 11. srpnja 2012.. http://arhiva.nacional.hr/clanak/40098/zagorceva-milijunska-prijevara Pristupljeno 2. travnja 2009
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ Kamenjar.com – Josip Pečarić: »Dr. Stanko Sielski – Pravednik među narodima« ("Spašavanje grupe zagrebačkih liječnika"), objavljeno 22. travnja 2015., pristupljeno 2. listopada 2016.
- ↑ Bajruši, Robert; Biluš, Marina; Zahtila, Viktor (15. veljače 2005.). "Židovi koji su izgradili moderni Zagreb [Jews who built modern Zagreb]". Nacional (483). Inačica arhivirana 4. srpnja 2012.. http://arhiva.nacional.hr/clanak/14093/zidovi-koji-su-izgradili-moderni-zagreb Pristupljeno 4. srpnja 2012.
- ↑ 16,0 16,1 "European Jewish Congress — Croatia". European Jewish Congress. http://www.eurojewcong.org/ejc/news.php?id_article=67 Pristupljeno 5. travnja 2009.
- ↑ 17,0 17,1 "Zagreb Jews seek new synagogue". Ynetnews. Reuters (Yedioth Ahronoth). 10. travnja 2006.. http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3310912,00.html Pristupljeno 13. travnja 2009.
- ↑ http://www.vecernji.hr/zg-zivot/na-mjestu-srusene-sinagoge-tajnovito-je-izgorjela-modna-kuca-1079810
- ↑ 19,0 19,1 19,2 Kos Bučar, Dajana (20. studenoga 2006.). "Sinagoga da, ali po čijoj mjeri" (PDF). Zagrebački komunalni vjesnik (City of Zagreb) XXII. (337): 10. ISSN 1845-822X. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibanj 2011.. http://193.198.60.202/komunalni/arhiva/337/str10.pdf Pristupljeno 30. prosinca 2010.
- ↑ "'GRADNJA SINAGOGE U ZAGREBU JE PROMAŠAJ!' Najuspješniji židovski poduzetnik u Hrvatskoj Jakov Bienenfeld". www.jutarnji.hr (Jutarnji list). http://www.jutarnji.hr/izgradnja-sinagoge-u-zagrebu-je-promasaj/1116155/
- ↑ Buljan, Joško; Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 19
- ↑ 22,0 22,1 22,2 "Kasni gradnja sinagoge". Metro.portal.hr. 10. ožujka 2008.. http://metro-portal.hr/vijesti/zagreb/kasni-gradnja-sinagoge Pristupljeno 31. listopada 2010.
- ↑ 23,0 23,1 23,2 23,3 23,4 23,5 Knežević, Snješka (siječanj 2008.). "Anatomija jedne prevare" (PDF). Ha-kol (Jewish Community of Zagreb) (103): 7–10. ISSN 1332-5892. http://www.zoz.hr/files/hakol_103.pdf Pristupljeno 18. svibnja 2009.
- ↑ Bajruši, Robert (1. veljače 2015.). "Vlada i grad uz projekt: Zagrebačka sinagoga imat će 9 katova iznad zemlje i 3 ispod". Jutarnji list. http://www.jutarnji.hr/milanovic-i-svaljek-podrzali-gradnju-sinagoge-u-praskoj/1287257/ Pristupljeno 6. veljače 2016.
- ↑ 25,0 25,1 25,2 Goldstein, Ivo (23. rujna 2009.). "Mi smo za suradnju, a prof. Kraus to odbija". Jutarnji list. http://www.jutarnji.hr/komentari/komentari/clanak/art-2009,9,23,,177285.jl Pristupljeno 23. rujna 2009.
| |||||||
