Drago Hedl: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
 
Redak 72: Redak 72:
== Izvori ==
== Izvori ==
{{Izvori}}
{{Izvori}}
{{Commonscat}}
 
== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
* [https://web.archive.org/web/20120405072148/http://www.icfj.org/node/38194  "Drago Hedl"]
* [https://web.archive.org/web/20120405072148/http://www.icfj.org/node/38194  "Drago Hedl"]

Posljednja izmjena od 18. studeni 2021. u 04:27

{{#invoke:Category handler|main|draft={{SAFESUBST:#invoke:Unsubst||$B=

{{#invoke:Category handler|main}}

}}}}

Drago Hedl

Rođenje 24. siječnja 1950.
Osijek, Hrvatska
Zanimanje Pisac, književni kritičar, istraživački novinar, reporter, kolumnist
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1969. -
Književne vrste književna kritika, biografija
Portal o životopisima

Drago Hedl (Osijek, 24. siječnja 1950. – ), istraživački novinar, reporter, scenarist, romanopisac i književni kritičar.

Životopis[uredi]

Počeci[uredi]

Završio studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao književne kritike i eseje od 1969. Od 1980. profesionalni novinar. Dobitnik nagrade Knight International Journalism Award.<ref>http://www.youtube.com/watch?v=7f6AyehCFJQ</ref>

Novinarski rad[uredi]

U doba komunističkog režima između ostaloga je nazivao je blaženog Alojzija Stepinca "krvnikom među svecima". U takav kontekst stavljao je i blaženog Ivana Merza. Prema priopćenju Iustitia et pax Hedl je pozivao “na represiju prema onima koji drukčije misle i tako ugrožavao živote nevinih ljudi".<ref name="vjesnik.hr">http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=765DAA27-B8CA-45AE-9171-98F5017ED71B</ref>

U osječkome Glasu Slavonije bio je zaposlen od 1980. Glavni urednik tog lista je bio od 1986. do 1991. Istjeran je s tog mjesta oružanom akcijom HDZ pod zapovjedništvom Branimira Glavaša.<ref>http://www.hnd.hr/hr/novine/show/50237/</ref><ref>http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=994&NrSection=1&NrArticle=8786</ref>

Od 1991. do 1994. bio je osječki dopisnik i ratni reporter splitske Slobodne Dalmacije. Nakon toga se pridružio londonskome IWPR (Institutu za ratno i mirnodopsko izvještavanje) za koji je nekoliko godina vodio programe poučavanja mladih novinara s Balkana. Istodobno je i kasnije pisao za splitski Feral Tribune, i riječki Novi list. Bio je dugogodišnji suradnik američkoga Radija ‘’Slobodna Europa’’. Njegove članke su objavljivali mnogi istaknuti dnevnici i tjednici, među njima londonski The Guardian, The Times i züriški Die Wochenzeitung. Od 2008. do umirovljenja 2015. bio je uposlen u zagrebačkome Jutarnjem listu kao šef osječkog dopisništva i kao glavni "istraživački novinar" u listu. Od tada je vodeći istraživački novinar informativnog portala Telegram.hr.

Hedl je poznat po svome istraživačkome novinarskom radu u otkrivanju ratnih zločina u Domovinskom ratu, pretežno u Feral Tribuneu. Za to je nagrađen, među ostalim, i Knightovom međunarodnom novinarskom nagradom koju dodjeljuje International Center for Journalists. U obrazloženju je navedeno: „Drago Hedl je pretrpio prijetnje smrću, vladine prijetnje, prebijanja sa strane lokalnih političara i vojnika, među ostalim, i verbalne uvrede zbog svog izvještavanja o ratnim zločinima u Jugoslaviji devedesetih“.<ref>"Drago Hedl". International Center for Journalists. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2012.. http://www.icfj.org/node/38194 Pristupljeno 12. listopada 2011  </ref>

U Jutarnjem listu pa u Telegramu.hr Hedl se izrazito angažirao u otkrivanju zatajene imovine i privrednih prijestupa mjesnih i nacionalnih političara. Njegova istraživanja su, na primjer, prisilila Tomislava Tolušića da 2019. odstupi s dužnosti ministra u vladi Andreja Plenkovića.

Sudski procesi[uredi]

Pravomoćno je proglašen krivim i presuđen za klevetu zbog svoga pisanja zbog

  • slučaja maloljetničke prostitucije u osječkom “sivom domu”.<ref name="vjesnik.hr"/>
  • zbog klevete načelnika Osječke policijske, Tomislava Bilandžića.<ref name="vjesnik.hr"/>


Knjige i scenariji[uredi]

Autor je više knjiga, te filmskih scenarija, među kojima je i Vukovar – posljednji rez<ref>http://www.b92.net/specijal/vukovar/</ref>, u režiji Janka Baljka u srpsko-hrvatskoj koprodukciji 2006.

Bibliografija[uredi]

  • Smijeh na kiši (1969.)
  • Osječka slikovnica (1984.)
  • Naši obračuni s Krležom (1987.)
  • Žifci u škripcu (1988.)
  • Ratne reportaže (1993.)
  • Glavaš : kronika jedne destrukcije (2010.)
  • Skriveno lice : biografija trećeg hrvatskog predsjednika (2010.)
  • Donjodravska obala (2014.)

Nagrade i priznanja[uredi]

Izvori[uredi]

<references group=""></references>

Vanjske poveznice[uredi]