Razlika između inačica stranice »Čerin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Čerin'''-->{{dz|[[Čerin (otok)]]|otok u [[Lastovski kanal|Lastovskom kanalu]], uz južnu obalu [[Korčula|Korčule]]}} | <!--'''Čerin'''-->{{dz|[[Čerin (otok)]]|otok u [[Lastovski kanal|Lastovskom kanalu]], uz južnu obalu [[Korčula|Korčule]]}} | ||
{{ | {{Infookvir naselje u BiH | ||
|ime = Čerin | |ime = Čerin | ||
|slika = Cerin.jpg | |slika = Cerin.jpg |
Trenutačna izmjena od 04:01, 15. studenoga 2021.
Čerin | |
---|---|
Čerin na zemljovidu Bosne i Hercegovine
| |
Regija BiH | Zapadna Hercegovina |
Entitet | Federacija BiH |
Županija | Hercegovačko-neretvanska županija |
Općina/Grad | Čitluk |
Zemljopisne koordinate | 43°17′N 17°37′E / 43.29.°N 17.61.°E |
Nadmorska visina | 240 m |
Stanovništvo (2013.) | |
- ukupno | 293 |
Pošta | 88265 |
Panorama Čerina
|
Čerin je naseljeno mjesto u općini Čitluk, Federacija BiH, BiH.[1].
Čerin je danas vjersko, prosvjetno, gospodarsko i geografsko središte Gornjeg Brotnja. Ima najljepši dio polja, glasovito vrelo Čerinac, potok Lukoć i nekoliko zdenaca žive vode. Područje, kojemu je on središte, naziva se Grmadija.
Zemljopis
- PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada
Čerin je malo pitomo mjesto prepuno prekrasnih krajolika zimi,ljeti,a još više na jesen i proljeće. Smješteno je u zapadnome djelu polja općine Čitluk te je taj kraj pogodan za nadaleko poznate sorte vinove loze,hercegovačku žilavku i blatinu. Također još uspijevaju mnoge mediteranske i kontinentalne vrste voća i povrća pogotovo smokva i mogranj. Klima je većinom mediteranska sa vrućim ljetima i blagim zimama. Od poljoprivrednih kultura uspijeva pšenica, žito, krumpir, rajčica. Čitluk, središte općine udaljeno je oko 5 kilometara, a Međugorje je udaljeno 7 kilometara. Središte Hercegovine, Mostar udaljeno je 28 km. Od najbliže točke na moru Ploča udaljeno je oko 50 kilometara.
Povijest
Čerin se prvi put spominje 16. srpnja 1397. godine u analima Dubrovačke republike kada je Veselko Milosavić odlukom Malog vijeća grada Dubrovnika primljen u dubrovačko građanstvo. Na prvoj stranici matice krštenih, svezak 1., iz 1846. stoji napisano da je odlukom franjevačkog starješinštva na Širokom Brijegu odvajanjem od župe Brotnjo 25.travnja 1846. osnovana samostalna kapelanija Čerin. Čerin je se nalazio u distriktu srednjovjekovne hrvatske župe Večenike u Humskom kneštvu. Gusto je napučeno od prapovijesti do danas. U predrimsko i antičko doba po svoj ga je prilici nastavalo stanovnišvo ujedinjeno u delmatski plemenski savez. Rimljani su i u Brotnjo dospjeli potkraj pretkršćanske ere. Kršćanstvo je u ovaj kraj doprlo dolinom rijeke Neretva posredstvom ranokršćanske općine u Naroni. Tijekomm kasnog srednjeg vijeka, do osmanlijske okupacije oko 1470. bilo je u vlasti kneževskog roda Komlinovića. Rimljani su pod svoju vlast stavili Brotnjo (samim time i Čerin) kada su ugušili veliki ilirsko-panonski, odnosno Batonov ustanak (6.-9.) koji je zahvatio krajeve od Jadrana do Drave i Dunava. Čini se da je plodno Čerinsko polje privuklo pozornost rimskih kolonista ubrzo nakon sloma spomenutoga ustanka. O ranoj prisutnosti Rimljana u Čerinu svjedoči i ulomak rimske cigle sa pečatom Pansiana pronađen 60.-ih godina 19. stoljeća u antičkoj grobnici u tadašnjem starom,danas opet aktivnom katoličkom groblju ispod ceste jugoistočno od župske crkve u Čerinu. Na ranu prisutnost Rimljana u Čerinu ukazuje i žrtvenik Dijane i Silvana na kojemu je natpis : Dian(ae) Aug(ustae) sacr(um)/Silvan(o) Aug(usto) sacr(um, pronađen u ruševinama nekog antičkog objekta koji se nalazio negdje istočno od vrela Čerinca. Ova božanstva štovana u svetištu koje se vjerojatno nalazilo pod stijenom iznad samog vrela Čerinca gdje je podignut spomenik poginulim Brotnjacima. U Čerinu se još nalazi nadgrobni spomenik koji sa je oklesan sa svih strana te tako prikazuje muško tijelo, motiv nage Andromede ruku i nogu svezanih lancima i okovima pričvršćenima za stijenu te motiv njezinoga izbavitelja Perzeja sa harpunom u lijevoj i odsječenom Meduzinom glavom u desnoj ruci te još sa likom konjanika zaogrnutoga u togu. Tu se još nalaze miljokaz iz rimskoga doba te sarkofag sa znakom cruxa na sebi sličnog staroegipatskom ankhu. U Čerinu se nalaze 3 nekropole stećaka. Najmanja ima 4 neukrašena stećka, srednja ima 10-ak stećaka gdje je jedan ukrašen sa križom te najveća sa oko tridesetak stećaka od kojih je više od pola njih ukrašeno. Jedan veliki stećak u dvorištu Crkve nosi natpis na sebi: Asci leži Radovan Raković, proklet tkoće tuđin leć veće njegovo pleme!
O mjestu
Čerin je sjedište Zapadnog Brotnja te sjedište župe Čerin koja ima oko 4800 stanovnika. Prije je to mjesto bilo sjedište općine, ali je poslije sjedište premješteno u Čitluk. Zaštitnik župe je sveti Stjepan Prvomučenik koji se slavi 3. kolovoza na čijem se slavlju okupi i do oko 1000 ljudi. Za vrijeme svetkovine ovo mjesto posjete mnoge slavne ličnosti kako vjerske tako sportske, a i one iz javnoga života. Iz Čerina je pokrenuta velika humanitarna akcija Hercegovina Posavini s ciljem pomoći hrvatskom katoličkom pučanstvu u Bosanskoj Posavini. U selu je napravljen velebni spomenik u sjećanje na poginule branitelje:
-Prvi svjetski rat: 288 poginulih
-Drugi svjetski rat: 479 poginulih
-Domovinski rat: 21 poginulih
Stanovništvo
1991.
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[2]:
ukupno: 267
- Hrvati - 266
- ostali, nepoznati i neopredjeljeni - 1
2013.
Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:
ukupno: 296
- Hrvati - 293
- ostali, nepoznati i neopredjeljeni - 3
Obrazovanje,kultura i šport
O aktivnostima mjesta
U mjestu postoji osnovna škola koja je izgrađena 1905. godine i koja danas ima oko 500-tinjak djece. U mjestu postoji i športska sala u kojo se nekada događaju predstave. U već navedenoj športskoj dvorani i trenira karate klub Hercegovina (osnovan 1979. kao KK Brotnjo) nasljednik KK Mladost čiji su članovi vrlo uspješni kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. 2011. je član ovoga kluba bio juniorski europski viceprvak te osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Maleziji. U prošlosti je član ovoga kluba, Mario Pinjuh, ostvario zapažene rezultate. 1989. bio je juniorski prvak BiH ([3]), viceprvak Jugoslavije, trostruki prvak RH , pobjednik svjetskog kupa Zadar . 1997. je bio pobjednik međunarodnog turnira u Italiji. Čerin je poznat kao vrlo dobar tim u malom nogometu u Općinskoj ligi Brotnja gdje ima dva 2. mjesta i dva 3. mjesta. U selu još djeluje HKUD Sveti Stjepan koji upotpunjuje svadbe i fešte diljem općine. U mjestu djeluje i Frama Čerin te 4 svećenika i 3 časne sestre.
Poznate osobe
U selu je živio i poznati jugoslavenski atletičar, učitelj i sportaš Mate Petrušić koji je zaslužan za dovođenje mnogih športova u ovaj kraj. Iz ovog mjesta je poznati pjesnik Božidar Kaćunko te ubijeni franjevac fra Paško Martinac kojega su partizani objesili 1945. u Ljubuškom. U Čerinu je se rodio i proveo školovanje jedan od vodećih ljudi hrvatske dijaspore Ante Beljo.
Priče i legende
O imenu mjesta Čerin se pretpostavlja da je dobilo ime po istoimenom izvoru. Drugi navode da je mjesto dobilo ime po imenu Čerjenko. Treći tvrde da je mjesto dobilo ime jer je tu u rimsko vrijeme bilo proročište božice Cerere.
O crkvi
O gradnji crkve veže se legenda, a ona glasi: "Uprava kustodije je dala zadatak fra Marijanu Miletiću da sagradi crkvu. On se 1863. odvažio da obiđe teren i pokuša naći pogodno mjesto za novu kapelu. Najveći je problem bio pronaći zemljište kojemu vlasnik nije bio Turčin jer oni nisu htjeli čuti da prodaju ni za bilo kakav novac zemlju fratrima. Obilazeći područje i raspitujući se za vlasnike posjeda, pronašao je blizu izvora Čerinca jedan brežuljak koji nije ničiji. Kada se počeo savjetovati s iskusnijima što učiniti, doznao je da Turci tvrde kako je i takvo zemljište onoga uz čije se i nalazi. Tada se fra Marijan, kako piše fra Andrija Nikić prema bilješkama fra Duje Ostojića, "Nastani kod obitelji Ivana Martinca. Poslije toga fra Marijan zovne nekoliko povjerljivih ljudi. Priprave oni kamen, drvo i slame. Kad se smrklo ozidaju oni kućerak suvozidom i pokriju ga slamom. Tu nabiju ognjište od gnjile i nalože vatru, kako bi što prije pocrnio krov i zidovi (...). Turski gospodar koji je svojatao ovaj brežuljak, kad je opazio vatru na brežuljku dođe do tek sagrađene kuće. Vidi kućerak i fratra sa ljudima. Sutradan ode i prijavi slučaj na sud. Sud pošalje svoje vještake na lice mjesta. Vještaci su vidjeli kuću napola staru, jer joj je krov pocrnio, a ognjište zastarilo. Tada rekoše da se to po turskom zakonu ne može srušiti. Aga je ponovno prosvjedovao, no kada su ga tražili da pokaže papire o vlasništvu, kako ih on nije imao vještaci proglase brežuljak crkvenim.
O potoku
Još jedna legenda vezana uz Turke glasi: "Potočić Lukoć je nekada bio mnogo snažniji te su se Turci oko takvih izvora uvijek naseljavali. Lokalni su se ljudi dogovorili te su više od pola izvora pregradili sa 5 pregrada i bikovljih koža. Naime, u isto vrijeme je izbilo vrelo u Peć-Mlinima tj. rijeka Vrioštica.
Kip sv.Ante
Kada su partizani došli u mjesto, zatekli su u mjestu više kapelica koje je narod podigao sv. Anti u zahvalu i čast. Kako su partizani, koji su došli, većinom bili ateisti i Srbi namjere se na te kipove. U središtu mjesta bila je kapelica sa kipom sv.Ante visokim 1,50 m. Trojica partizana uzmu puške i počnu se natjecati tko će ga bolje pogoditi. Prvi ga pogodi u vrat, drugi u blizinu srca, a treći u stopalo. Zatim uzmu kip i ubace ga u bunar blizu potoka Lukoća. Poslije toga ta ista trojica partizana nastave dalje svoj ratni put. Prvi pogine od metka u vrat, drugi od prostrijelne rane srca, a treći dobije živu ranu na stopalu koja ga je mučila čitav život te je poslije umro od zatrovanja. Mještani poslije 1945. izvade kip iz bunara, obnove ga i postave nazad na njegovo mjesto gdje je i danas.
Galerija
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 23. lipnja 2019.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- ↑ I. Ćubela: Karate klub Hercegovina - rasadnik europskih i svjetskih prvaka Hercegeovina.info. 8. veljače 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
- "Zbornik župe Čerin", 2008., Matica Hrvatska, Čitluk
|