Xinjiang

Xinjiang شىنجاڭ 新疆 Xīnjiāng
Položaj Xinjianga u Kini
Kineske pokrajine
Vrsta uprave	Autonomna regija
Sjedište	Ürümqi
• najveći grad	Ürümqi
• Partijski sekretar	Zhang Chunxian
• Guverner	Nur Bekri
Površina	1 664 897.17 km² (na 1. mjestu)
Stanovništvo
• ukupno (2010.)	21.813.334 (na 25. mjestu)
• gustoća	13 st./km² (na 29. mjestu)
Službeni jezici i dijalekti	Uglavnom mandarinski kineski i ujgurski, ali i mongolski i 41 drugi jezik
HDI (2008.)	0,803 (13.)
Etničke grupe	Ujguri (43,3%) Han Kinezi (41%) Kazasi (8,3%) Huej (5%)Kirgizi (0,9%) Mongoli (0,8%) Dongxiang (0,3%) Pamiri (0,2%) Xibe (0,2%)
Prefekture	14
Županije	99
Gradovi	1.005
ISO 3166-2	CN-65
Web stranica	www.xinjiang.gov.cn/
Politička podjela Xinjianga

Xinjiang (ujgurski: شىنجاڭ‎, kineski: 新疆; pinyin: Xīnjiāng; transliteracija: Sinkjang) je zapadna pokrajina Kine, u regiji Vanjska Kina, smještena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Džungariju i Tarimsku zavalu.

Vrh Pobjede, najviši vrh Tanšana Xinjianga

Naziv

Pustinja Taklamakan u Tarimskoj zavali

Xinjiang su Kinezi stoljećima zvali Xiyu („Zapadne teritorije”), a tek od 18. stoljeća i dinastije Qing, kad su stekli kontrolu nad tom regijom zovu je Xinjiang, što na kineskom znači „Nova granica”. Europljani su s druge strane isti taj kraj zvali Kineski Turkestan, kako bi ga razlikovali od Turkestana. . Xinjiang je povijesna domovina mnogih turkijskih naroda, od kojih su najbrojniji Ujguri.

Zemljopis

Jezero Tianchi („Nebesko jezero”) na gorju Bogda

Ujgurska džamija u Kašgaru

Xinjiang graniči s Autonomnom regijom Tibet i Indijom na jugu, Mongolijom na istoku, Rusijom na sjeveru i Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom, Afganistanom i Pakistanom na zapadu.

Xinjiang je veliko i slabo naseljeno područje, otprilike veličine Irana. Najveća je kineska pokrajina koja svojom površinom od 1.660.001 km² zauzima 1/6 zemlje. God. 2004. gustoća naseljenosti je bila oko 11,8 stanovika/km², a prema popisu iz 2010. god. bila je 13 stanovnika/km², što ju čini tek 29. u Kini. Pokrajina je 2004. imala 19.630.000 stanovnika, a najveće gradsko naselje i glavni grad pokrajine je Urumqi (2,68 mil. stanovnika, 2005.).

Od istoka ka zapadu, gorje Tanšan (kineski: 天山, Tiān Shān; kirgijski: Теңир тоо, što znači „Nebeske planine” ili „Božanske planine”) dijeli Džungariju na sjeveru od Tarimske zavale na jugu. Džungarija je suha stepa, dok je Tarimska zavala pustinja okružena oazama. Na istoku pokrajine je Turpanska depresija, a na zapadu Tanšanski prolaz tvori dolinu rijeke Ili.

Povijest

U Xinjiangu su pronađeni deseci dobro očuvanih mumija koje bi mogle biti stare oko 4.000 godina. One su vjerojatno mumificirane na prirodan način, za razliku od mumificiranja u Drevnom Egiptu. One su izložene u Zavičajnom muzeju grada Urumqija, zajedno s arheološkim nalazima koja imaju veze s Putom svile.

Ovo područje je od davnina je odigrao ulogu u razmjeni između srednje i južne Azije i Europe, vjerskoj i kulturnoj (budizam, islam, kršćanstvo i kasnije nestorijanstvo) i komercijalnoj (čuveni Put svile). Ti kontakti su u velikoj mjeri ostvareni kroz niz oaza-država, koje su s vremena na vrijeme nastajale i nestajale.

Južni Xinjiang je bio kineski protektorat za dinastije Han (206. pr. Kr.-220.), a na kraju dinastije Tang (618.-907.) nekoliko puta su ga osvojila razna turkijska plemena koja su osnavala samostalne kanate (Orhunski kanat od 745.-840.; ujgurski İdikut kanat od 850. do 1275. u većini Xinjianga; Kansua kanat od 870.-1036. (sada u kineskoj pokrajini Gansu); te Karačanski kanat od 870. do 1212. god.).

U 13. stoljeću ovo područje osvajaju snage mongolskog vođe Džingis-kana, a do 15. stoljeća, islam je postao glavna religija. U 18. stoljeću osvajaju ga Mongoli iz Rusije, Kalmici, ali se polovicom istog stoljeća Xinjiang vratio pod kinesku vlast za vrijeme dinastije Qing (1644.-1911.). Budući da je područje bilo daleko od glavnog grada Pekinga, uprava je bila ograničena i često je stvarna moć ležala na lokalnim gospodarima rata. Tako su Xinjiangom vladali su Ujguri iz Kašgara i Turpana, Kraljevstvo Kašgarija od 1866.-1877. god. Od. 1875.-1880. god. područje je tijekom islamske Durganske pobune privremeno povučeno iz kineske vlasti. Konačno je Xinjiang, u današnjim granicama, postao kineskom pokrajinom 1884. god.

Od 12. studenoga 1933. do 1934. god., zbog narodnog ustanka protiv kineske vlade, na istoku Xinjianga je postojala Prva Istočna Republika Turkestan, a od studenog 1944. do listopada 1949. god. Druga Istočna Republika Turkestan, na sjeveru Xinjianga, koju je podržao Sovjetski Savez.

Dana 20. listopada 1949. Istočni Turkestan je uključen u NR Kinu, opet pod nazivom Xinjiang. Godine 1955., postao je autonomna regija sa statusom pokrajine, a manje upravne jedinice su stvorene za manjinske Kirgize, Kazase, Mongole i druge narode. Od tada dolazi do velike migracija Kineza u Xinjiang. Nastaju sukobi nomadskog načina života graničnog stanovništva i kineskog prisiljavanja na sjedilački život, ali s Rusima s obje strane granice, što je dovelo do oružanih sukoba 1969. god., posebice u području Tacheng. Osim toga tu su bile i redovite pobune protiv kineske vlasti koje su se temeljile na etničkim i vjerskim razlikama. Zbog toga je kineska vlada poticala politiku sinizacije, posebice miješanim brakovima, otežavanjem razvoda i novčanom podrškom doseljenicima s istoka.

Od 2002. god. Ujguri, usprkos ustavnim odredbama, nemaju obrazovanje na svom jeziku, a islamske četvrti i vjerski objekti se uklanjaju zbog izgradnje cesta i stanova. Pored toga, Ujguri su doživljavali i represiju loših i neredovitih plaća, te prisile rada u udaljenim područjima. Zbog toga su nastali prosvjedi Ujgura u Xinjiangu, što je dovelo do oštrog odgovora kineskih vlasti 2007. god. u kojemu je poginulo 19 osoba, te neuspjelog bombaškog napada na letu kineske tvrtke China Southern Airlines i Kašgarskog terorističkog napada 4. kolovoza 2008. god., u kojemu je poginulo 16 osoba.

Zbog glasina o silovanju ujgurske djevojke koje su navodno izveli kineski radnici, ujgurski emigranti su u lipnju 2009. napali tvornicu igračaka u Guangzhou. U masakru koji je uslijedio ubijeno je dvoje, a ranjeno 118 ljudi.. Uslijedili su petodnevni prosvjedi u Ürümqiju u srpnju 2009., pri čemu je poginulo pet osoba i pretučeno je nekoliko hongkoških novinara, ali i Bombaški napad u Aksuu 19. kolovoza 2010. god., u kojemu je ubijeno 7 ljudi, a za koji je suđeno 376 ljudi.

Znamenitosti

Kod autoputa za Karakorum u Xinjiangu

Glavni grad i industrijsko središte, Ürümqi

Rijeka Irtysh u Burqinu

„Plamteće planine” istočno od Turpana

Mauzolej Apag Hodže u Kašgaru

Tanšan Xinjianga je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2013. godine kao „jedinstveno zemljopisno područje slikovite ljepote sa spektakularnim snježnim vrhovima, ledenjacima, nedirnutim šumama i livadama, bistrim rijekama i jezerima, te dubokim klancima”.

Upravna podjela

Xinjiang je podijeljen na dvije gradske prefekture, 7 prefektura i 5 autonomnih prefektura za manjinske narode: Mongoli, Kirgizi, Kazasi i Huej. Prefekture su nadalje podijeljene na 11 distrikta, 21 gradska okruga, 62 okruga i 6 autonomnih okruga. Šest gradskih okruga ne pripada ni jednoj prefekturi i de facto im izravno upravlja Vlada Xinjianga:

Upravna podjela Autonomne ujgurske regije Xinjiang

Zemljovid #	Naziv (romanizacija)	Upravno sjedište	Ujgurski Ujgurska romanizacija	Kinesko pismo Pinyin	Stanovništvo (2010.)
Podpokrajinski grad
11.	Ili (za Kazase)	Yining	ئىلى قازاق ئاپتونوم ئوبلاستى Ili Qazaq Aptonom Oblasti	伊犁哈萨克自治州 Yīlí Hāsàkè Zìzhìzhōu	2.482.627
Gradske prefekture
4.	Karamay	Karamay (distrikt)	قاراماي شەھرى Qaramay Shehri	克拉玛依市 Kèlāmǎyī Shì	391.008
8.	Ürümqi	Tianshan (distrikt)	ئۈرۈمچى شەھرى Ürümchi Shehri	乌鲁木齐市 Wūlǔmùqí Shì	3.110.280
— Prefekture —
1.	Altay podređena Iliju (za Kazase)	Altay	ئالتاي ۋىلايىتى Altay Wilayiti	阿勒泰地区 Ālètài Dìqū	526.980
3.	Tacheng podređena Iliju (za Kazase)	Qoqek	تارباغاتاي ۋىلايىتى Tarbaghatay Wilayiti	塔城地区 Tǎchéng Dìqū	1.219.212
9.	Turpan	Turpan	تۇرپان ۋىلايىتى Turpan Wilayiti	吐鲁番地区 Tǔlǔfān Dìqū	622.679
10.	Kumul	Kumul	قۇمۇل ۋىلايىتى Qumul Wilayiti	哈密地区 Hāmì Dìqū	572.400
13.	Kashgar	Kaxgar	قەشقەر ۋىلايىتى Qeshqer Wilayiti	喀什地区 Kāshí Dìqū	3.979.362
15.	Aksu	Aksu	ئاقسۇ ۋىلايىتى Aqsu Wilayiti	阿克苏地区 Ākèsū Dìqū	2.370.887
17.	Hotan	Hotan	خوتەن ۋىلايىتى Xoten Wilayiti	和田地区 Hétián Dìqū	2.014.365
— Autonomne prefekture —
2.	Bortala (za Mongole)	Bole	بۆرتالا موڭغۇل ئاپتونوم ئوبلاستى Börtala Mongghul Aptonom Oblasti	博尔塔拉蒙古自治州 Bó'ěrtǎlā Měnggǔ Zìzhìzhōu	443.680
6.	Changji (za Hueje)	Changji	سانجى خۇيزۇ ئاپتونوم ئوبلاستى Sanji Xuyzu Aptonom Oblasti	昌吉回族自治州 Chāngjí Huízú Zìzhìzhōu	1.428.592
12.	Kizilsu (za Kirgize)	Artux	قىزىلسۇ قىرغىز ئاپتونوم ئوبلاستى Qizilsu Qirghiz Aptonom Oblasti	克孜勒苏柯尔克孜自治州 Kèzīlèsū Kē'ěrkèzī Zìzhìzhōu	525.599
18.	Bayin'gholin (za Mongole)	Korla	بايىنغولىن موڭغۇل ئاپتونوم ئوبلاستى Bayingholin Mongghul Aptonom Oblasti	巴音郭楞蒙古自治州 Bāyīnguōlèng Měnggǔ Zìzhìzhōu	1.078.492
— Okružni grad —
5.	Shihezi	Shihezi	شىخەنزە شەھرى Shixenze Shehri	石河子市 Shíhézǐ Shì	635.582
7.	Wujiaqu	Wujiaqu	ئۇجاچۇ شەھرى Wujachu Shehri	五家渠市 Wǔjiāqú Shì	72.613
14.	Tumshuke	Tumxuk	تۇمشۇق شەھرى Tumshuq Shehri	图木舒克市 Túmùshūkè Shì	147.465
16.	Aral	Aral	ئارال شەھرى Aral Shehri	阿拉尔市 Ālā'ěr Shì	166.205
19.	Beitun	Beitun	بەيتۈن شەھىرى Beatün Shehiri	北屯市 Běitún Shì	76.300
20.	Tiemenguan	Tiemenguan	باشئەگىم شەھىرى Bashegym Shehiri	铁门关市 Tiĕménguān Shì	200,.000

Gospodarstvo

Glavna gospodarska djelatnost je nomadskim stočarstvo i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazišta zlata i fosilnih goriva. Najveće gradsko naselje i glavni grad pokrajine, Urumqi, ima razvijenu petrokemijsku industriju i proizvodnju tepiha.

Vanjske poveznice

• Službene stranice vlade Xinjianga

1. PREUSMJERI Predložak:Zho oznaka (engl.)

• Gospodarski profil Xinjianga na Hong Kong Trade Development Council
• (engl.)

1. PREUSMJERI Predložak:Zho oznaka Opći atlas Xinjianga