More actions
nije uvezlo s hr.wikipedije |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
Giulio Cesare Russo je rođen u Brindisiju u [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskom Kraljevstvu]], u [[obitelj]]i mletačkih trgovaca. Školovao se u učilištu svetog Marka u [[Venecija|Veneciji]] i pridružio kapucinima u [[Verona|Veroni]] kao brat Lovro. Dalje se školovao na [[Sveučilište u Padovi|Sveučilištu u Padovi]]. Lovro je govorio tečno većinu europskih i semitskih [[jezik]]a. Imenovan je kapucinskim generalom definitorom u [[Rim]]u [[1596.]] [[Papa]] [[Klement VIII.]] dodijelio mu je zadatak rada sa [[Židovi]]ma u Rimu. Počevši od [[1599.]], Lovro je osnivao kapucinske samostane u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Austrija|Austriji]], unaprijedio [[Protureformacija|protureformacijski pokret]] i uspješno djelovao na povratku [[Protestantizam|protestanata]] na katoličku vjeru. | Giulio Cesare Russo je rođen u Brindisiju u [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskom Kraljevstvu]], u [[obitelj]]i mletačkih trgovaca. Školovao se u učilištu svetog Marka u [[Venecija|Veneciji]] i pridružio kapucinima u [[Verona|Veroni]] kao brat Lovro. Dalje se školovao na [[Sveučilište u Padovi|Sveučilištu u Padovi]]. Lovro je govorio tečno većinu europskih i semitskih [[jezik]]a. Imenovan je kapucinskim generalom definitorom u [[Rim]]u [[1596.]] [[Papa]] [[Klement VIII.]] dodijelio mu je zadatak rada sa [[Židovi]]ma u Rimu. Počevši od [[1599.]], Lovro je osnivao kapucinske samostane u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Austrija|Austriji]], unaprijedio [[Protureformacija|protureformacijski pokret]] i uspješno djelovao na povratku [[Protestantizam|protestanata]] na katoličku vjeru. | ||
Godine [[1601.]], služio je kao carski kapelan u vojsci [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolfa II., cara Svetog Rimskog Carstva]]. Uspješno je regrutirao [[Philippe Emmanuel, vojvoda od Mercœura| | Godine [[1601.]], služio je kao carski kapelan u vojsci [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolfa II., cara Svetog Rimskog Carstva]]. Uspješno je regrutirao [[Philippe Emmanuel, vojvoda od Mercœura|Filip Emanuel, vojvodu od Mercœura]] za pomoć u borbi protiv [[Osmanlije|Turaka]]. Vodio je vojsku tijekom oslobođenja [[Stolni Biograd|Stolnog Biograda]] u [[Mađarska|Mađarskoj]] od Osmanskog Carstva, naoružan samo [[raspelo]]m. Godine [[1602.]], izabran je za generalnoga vikara kapucinskog reda. Izabran je ponovno [[1605.]], ali je odbio. Stupio je u službu [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] i postao [[papinski nuncij]] u [[Bavarska|Bavarskoj]]. Nakon što je bio i papinski nuncij u [[Španjolska|Španjolskoj]], povukao se u samostan [[1618.]] Bio je još posebni izaslanik kralja Španjolske u [[Napulj]]u [[1619.]] Umro je na svoj [[rođendan]] u Lisabonu. [[Papa]] [[Pio VI.]] proglasio ga je [[blažen]]im [[1783.]] Papa [[Lav XIII.]] proglasio ga je svetim [[1881.]] godine. Papa [[Ivan XXIII.]] proglasio ga je [[crkveni naučitelj|crkvenim naučiteljem]] [[1959.]] godine. Njegov blagdan slavi se [[21. srpnja]]. | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
Inačica od 14. prosinac 2025. u 02:09
| Sveti Lovro Brindiški | |
|---|---|
| |
| Rođen | 22. srpnja 1559. Brindisi |
| Preminuo | 22. srpnja 1619. Lisabon |
| Beatificiran | 23. svibnja 1783. |
| Kanoniziran | 8. prosinca 1881. |
| Spomendan | 21. srpnja |
| Zaštitnik | Brindisija |
| Svetišta | Villafranca del Bierzo |
| Datoteka:Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu | |
Lovro Brindiški (Brindisi, 22. srpnja 1559. – Lisabon, 22. srpnja 1619.), katolički svećenik i kapucinski redovnik, crkveni naučitelj i svetac.
Životopis
Giulio Cesare Russo je rođen u Brindisiju u Napuljskom Kraljevstvu, u obitelji mletačkih trgovaca. Školovao se u učilištu svetog Marka u Veneciji i pridružio kapucinima u Veroni kao brat Lovro. Dalje se školovao na Sveučilištu u Padovi. Lovro je govorio tečno većinu europskih i semitskih jezika. Imenovan je kapucinskim generalom definitorom u Rimu 1596. Papa Klement VIII. dodijelio mu je zadatak rada sa Židovima u Rimu. Počevši od 1599., Lovro je osnivao kapucinske samostane u Njemačkoj i Austriji, unaprijedio protureformacijski pokret i uspješno djelovao na povratku protestanata na katoličku vjeru.
Godine 1601., služio je kao carski kapelan u vojsci Rudolfa II., cara Svetog Rimskog Carstva. Uspješno je regrutirao Filip Emanuel, vojvodu od Mercœura za pomoć u borbi protiv Turaka. Vodio je vojsku tijekom oslobođenja Stolnog Biograda u Mađarskoj od Osmanskog Carstva, naoružan samo raspelom. Godine 1602., izabran je za generalnoga vikara kapucinskog reda. Izabran je ponovno 1605., ali je odbio. Stupio je u službu Svete Stolice i postao papinski nuncij u Bavarskoj. Nakon što je bio i papinski nuncij u Španjolskoj, povukao se u samostan 1618. Bio je još posebni izaslanik kralja Španjolske u Napulju 1619. Umro je na svoj rođendan u Lisabonu. Papa Pio VI. proglasio ga je blaženim 1783. Papa Lav XIII. proglasio ga je svetim 1881. godine. Papa Ivan XXIII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1959. godine. Njegov blagdan slavi se 21. srpnja.
Vanjske poveznice
| Datoteka:Wikisource-logo.svg | Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Autor:Lovro Brindiški |
