More actions
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
Stjepan Šiber je rođen 20. kolovoza 1938.<ref>African Armed Forces Journal : the Official Journal of the Reserve Officers' Association of SA, Military Publications Limited, svibnja 1995., str. 24. ({{Google books|6eYxAQAAIAAJ|Arhiv časopisa}}).</ref> u [[Gradačac|Gradačcu]]. Pradjed mu je bio njemački doseljenik.<ref name=Glavni>{{pdf}} [http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/dogadjaji%20konjic-jablanica%201992.-1993/185.pdf Glavni stožer Armije BiH]. Preuzeto 30. rujna 2013.</ref> U Gradačcu je Šiber završio osnovnu i srednju školu, a nakon toga odlazi [[1957.]] u [[Ljubljana|Ljubljanu]] na Vojnu akademiju KoV. Nakon završene akademije postaje aktivnim časnikom u [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenskoj narodnoj armiji]]. Do 1992. napredovao je do čina [[pukovnik]]a.<ref name=HSP1861>Despot, Zvonimir. [http://www.hsp1861.hr/vijesti/010105zd.htm Alija kriv za zločine nad Hrvatima, a Kordić nad Muslimanima]. [[Večernji list]]. 5. siječnja 2001. Preuzeto 27. studenoga 2011.</ref> U travnju 1992. kada počinje [[rat u Bosni i Hercegovini]], Šiber se podređuje [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine]]. Izetbegović mu je predlagao da postane zapovjednik ARBiH, no Šiber je to odbio jer je ministar obrane bio Hrvat.<!-- navesti koji je to čovjek bio ministar obrane RBiH --><ref name=HSP1861/> Imenovan je zamjenikom zapovjednika ARBiH. Dana 14. prosinca 1993. promaknut je u [[Brigadni general|brigadnoga generala]] i uskoro imenovan [[vojni izaslanik|vojnim izaslanikom]] u Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u [[Švicarska|Švicarskoj]] u [[Bern]]u.<ref name=HSP1861/><ref name=Duhacek>[http://www.depo.ba/front/alija-izetbegovic-je-trebao-odgovarati-u-hagu General Armije RBIH Stjepan Šiber: Alija Izetbegović je trebao završiti u Hagu]. Depo Portal. 19. ožujka 2011. Preuzeto 27. studenoga 2011.</ref> U vrijeme rata dobivao je ponude [[Mate Boban|Mate Bobana]], predsjednika [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] i [[Milivoj Petković|Milivoja Petkovića]], načelnika Glavnoga stožera HVO-a da prijeđe u [[Hrvatsko vijeće obrane]], ali je takve ponude odbio.<ref name=HSP1861/> | Stjepan Šiber je rođen 20. kolovoza 1938.<ref>African Armed Forces Journal : the Official Journal of the Reserve Officers' Association of SA, Military Publications Limited, svibnja 1995., str. 24. ({{Google books|6eYxAQAAIAAJ|Arhiv časopisa}}).</ref> u [[Gradačac|Gradačcu]]. Pradjed mu je bio njemački doseljenik.<ref name=Glavni>{{pdf}} [http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/dogadjaji%20konjic-jablanica%201992.-1993/185.pdf Glavni stožer Armije BiH]. Preuzeto 30. rujna 2013.</ref> U Gradačcu je Šiber završio osnovnu i srednju školu, a nakon toga odlazi [[1957.]] u [[Ljubljana|Ljubljanu]] na Vojnu akademiju KoV. Nakon završene akademije postaje aktivnim časnikom u [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenskoj narodnoj armiji]]. Do 1992. napredovao je do čina [[pukovnik]]a.<ref name=HSP1861>Despot, Zvonimir. [http://www.hsp1861.hr/vijesti/010105zd.htm Alija kriv za zločine nad Hrvatima, a Kordić nad Muslimanima]. [[Večernji list]]. 5. siječnja 2001. Preuzeto 27. studenoga 2011.</ref> U travnju 1992. kada počinje [[rat u Bosni i Hercegovini]], Šiber se podređuje [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine]]. Izetbegović mu je predlagao da postane zapovjednik ARBiH, no Šiber je to odbio jer je ministar obrane bio Hrvat.<!-- navesti koji je to čovjek bio ministar obrane RBiH --><ref name=HSP1861/> Imenovan je zamjenikom zapovjednika ARBiH. Dana 14. prosinca 1993. promaknut je u [[Brigadni general|brigadnoga generala]] i uskoro imenovan [[vojni izaslanik|vojnim izaslanikom]] u Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u [[Švicarska|Švicarskoj]] u [[Bern]]u.<ref name=HSP1861/><ref name=Duhacek>[http://www.depo.ba/front/alija-izetbegovic-je-trebao-odgovarati-u-hagu General Armije RBIH Stjepan Šiber: Alija Izetbegović je trebao završiti u Hagu]. Depo Portal. 19. ožujka 2011. Preuzeto 27. studenoga 2011.</ref> U vrijeme rata dobivao je ponude [[Mate Boban|Mate Bobana]], predsjednika [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] i [[Milivoj Petković|Milivoja Petkovića]], načelnika Glavnoga stožera HVO-a da prijeđe u [[Hrvatsko vijeće obrane]], ali je takve ponude odbio.<ref name=HSP1861/> | ||
Šiber se zalagao za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu zasnovanu na građanskoj demokraciji. Tijekom rata je izjavio "da se slučajno rodio kao Hrvat te da se mogao roditi i kao [[Romi|Ciganin]]". U vrijeme izbijanja [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskoga sukoba]] svrstao se na stranu [[Muslimani (narod)|Muslimana]]-[[Bošnjaci|Bošnjaka]] i kritizirao [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu]]. Šiber je nakon mira zagovarao ukidanje [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskoga vijeća obrane]], no naišao je na protivljenje [[Alija Izetbegović|Alije Izetbegovića]].<ref name=Glavni/> | Šiber se zalagao za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu zasnovanu na građanskoj demokraciji. Tijekom rata je izjavio "''da se slučajno rodio kao Hrvat te da se mogao roditi i kao [[Romi|Ciganin]]''". U vrijeme izbijanja [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskoga sukoba]] svrstao se na stranu [[Muslimani (narod)|Muslimana]]-[[Bošnjaci|Bošnjaka]] i kritizirao [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu]]. Šiber je nakon mira zagovarao ukidanje [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskoga vijeća obrane]], no naišao je na protivljenje [[Alija Izetbegović|Alije Izetbegovića]].<ref name=Glavni/> | ||
Dana [[31. prosinca]] [[1996.]] preko televizijskoga programa saznaje kako je potjeran u mirovinu.<ref name=HSP1861/> Učlanjuje se u [[Republikanska stranka Bosne i Hercegovine|Republikansku stranku Bosne i Hercegovine]] zajedno sa [[Stjepan Kljujić|Stjepanom Kljujićem]], bivšim članom Predsjedništva RBiH u vrijeme rata. Kasnije prelazi u [[Bosanskohercegovačka patriotska stranka|Bosanskohercegovačku patriotsku stranku]] i postaje njezinim potpredsjednikom. | Dana [[31. prosinca]] [[1996.]] preko televizijskoga programa saznaje kako je potjeran u mirovinu.<ref name=HSP1861/> Učlanjuje se u [[Republikanska stranka Bosne i Hercegovine|Republikansku stranku Bosne i Hercegovine]] zajedno sa [[Stjepan Kljujić|Stjepanom Kljujićem]], bivšim članom Predsjedništva RBiH u vrijeme rata. Kasnije prelazi u [[Bosanskohercegovačka patriotska stranka|Bosanskohercegovačku patriotsku stranku]] i postaje njezinim potpredsjednikom. | ||
Posljednja izmjena od 4. studeni 2025. u 01:32
| Stjepan Šiber | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 20. kolovoza 1938. |
| Mjesto rođenja | Gradačac, Bosna i Hercegovina |
| Datum smrti | 25. kolovoza 2016. |
| Mjesto smrti | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Knjige | Prevare, zablude, istina |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1957. – 1996. |
| Čin | brigadni general |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Važnije bitke | Bošnjačko-hrvatski sukob |
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija (do 1992.) Armija Republike Bosne i Hercegovine
|
Stjepan Šiber (Gradačac, 20. kolovoza 1938. – Sarajevo, 25. kolovoza 2016.),[1] hrvatski bosanskohercegovački general i političar njemačkoga podrijetla.
Životopis
Stjepan Šiber je rođen 20. kolovoza 1938.[2] u Gradačcu. Pradjed mu je bio njemački doseljenik.[3] U Gradačcu je Šiber završio osnovnu i srednju školu, a nakon toga odlazi 1957. u Ljubljanu na Vojnu akademiju KoV. Nakon završene akademije postaje aktivnim časnikom u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Do 1992. napredovao je do čina pukovnika.[4] U travnju 1992. kada počinje rat u Bosni i Hercegovini, Šiber se podređuje Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine. Izetbegović mu je predlagao da postane zapovjednik ARBiH, no Šiber je to odbio jer je ministar obrane bio Hrvat.[4] Imenovan je zamjenikom zapovjednika ARBiH. Dana 14. prosinca 1993. promaknut je u brigadnoga generala i uskoro imenovan vojnim izaslanikom u Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u Švicarskoj u Bernu.[4][5] U vrijeme rata dobivao je ponude Mate Bobana, predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Milivoja Petkovića, načelnika Glavnoga stožera HVO-a da prijeđe u Hrvatsko vijeće obrane, ali je takve ponude odbio.[4]
Šiber se zalagao za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu zasnovanu na građanskoj demokraciji. Tijekom rata je izjavio "da se slučajno rodio kao Hrvat te da se mogao roditi i kao Ciganin". U vrijeme izbijanja Bošnjačko-hrvatskoga sukoba svrstao se na stranu Muslimana-Bošnjaka i kritizirao Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Šiber je nakon mira zagovarao ukidanje Hrvatskoga vijeća obrane, no naišao je na protivljenje Alije Izetbegovića.[3]
Dana 31. prosinca 1996. preko televizijskoga programa saznaje kako je potjeran u mirovinu.[4] Učlanjuje se u Republikansku stranku Bosne i Hercegovine zajedno sa Stjepanom Kljujićem, bivšim članom Predsjedništva RBiH u vrijeme rata. Kasnije prelazi u Bosanskohercegovačku patriotsku stranku i postaje njezinim potpredsjednikom.
Komentari o ratu u Bosni i Hercegovini
Šiber je optužio Mustafu Cerića za islamizaciju ARBiH i ocijenio da su mudžahedini bili nepotrebni u obrani Bosne i Hercegovine.[5] Prema njegovim tvrdnjama, Alija Izetbegović kriv je za pokolje nad Hrvatima, a Dario Kordić za pokolje nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini.
Izvori
- ↑ (boš.) www.klix.ba – Preminuo general Stjepan Šiber, jedan od glavnih organizatora odbrane BiH, objavljeno i pristupljeno 25. kolovoza 2016.
- ↑ African Armed Forces Journal : the Official Journal of the Reserve Officers' Association of SA, Military Publications Limited, svibnja 1995., str. 24. (Arhiv časopisa na Google knjigama ).
- ↑ 3,0 3,1
(PDF) Glavni stožer Armije BiH. Preuzeto 30. rujna 2013.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Despot, Zvonimir. Alija kriv za zločine nad Hrvatima, a Kordić nad Muslimanima. Večernji list. 5. siječnja 2001. Preuzeto 27. studenoga 2011.
- ↑ 5,0 5,1 General Armije RBIH Stjepan Šiber: Alija Izetbegović je trebao završiti u Hagu. Depo Portal. 19. ožujka 2011. Preuzeto 27. studenoga 2011.
