Panteon u Rimu

1. PREUSMJERI Predložak:Preusmjerava

Panteon, fotografija iz 19. stoljeća.

Panteon ili Hram svih bogova je rimski hram sagrađen tijekom vladavine Hadrijana u to doba, na obrub arhitrava dodan je natpis koji je izvorno pripadao hramu, a koji je sagradio Marko Vipsanije Agripa 27.-25. pr. Kr. On je vodio gradsku i graditeljsku obnovu Rima pod vladavinom Augusta i također je odgovoran za oblikovanje i ostvarenje monumentalne transformacije središnjeg Campusa Martiusa. Drugi natpis, ispod prvog, bilježi restauracijski rad obavljen na Panteonu po naredbi cara Septimija Severa i njegova sina Karakale 202. g.

Savršeno očuvani Panteon je preživio nekoliko pljački, izmjena i restauracija, a za to je djelomično zaslužan bizantski car Foka koji je ovu zgradu dao na dar papi Bonifaciju IV. 608. godine. On ju je preobrazio u crkvu s nazivom Sveta Marija od mučenika.

Ime

"Panteon" (s prefiksom "takozvani") naziv je koji nam je prenio povjesničar Kasije Dion. On je objasnio da taj naziv doslovno znači posvećen "svim bogovima" ili kako je on također naslućivao, potječe od sličnosti sagrađenog svoda s nebeskim svodom. Međutim, moguće je da je Agripina zgrada bila posvećena Marsu i da je "panteon" bio naziv u općoj uporabi za hram koji je sačuvao Hadrijan. Taj car je ovu zgradu pretvorio u carsku dvoranu u kojoj je mogao službeno primati senatore.

Arhitektura

Tlocrt Panteona

Panorama unutrašnjosti Panteona od 180° sastavljena od 7 fotografija

Presjek Panteona

Raniji hram je bio pravokutan, gledao je na jug i bio je sagrađen od travertina. Restaurirao ga je Domicijan nakon požara 80. g., bio je potpuno ponovno izgrađen nakon razaranja u drugom požaru tijekom Trajanove vladavine. Hadrijanova rekonstrukcija 125. g. radikalno je preobrazila raniju zgradu: pročelje je bilo okrenuto za 180° da bi bilo okrenuto prema sjeveru, a rotonda je sagrađena u praznom prostoru koji je ležao ispred prvog hrama.

Sadašnja inačica – prepoznatljiva po svom ugrađenom kolonadnom trijemu koji gleda na trg i visokom, izoliranom i vidljivom valjku iznad kojeg se diže kupola - potpuno je drugačija od Panteona iz Hadrijanovog doba. Okruglo tijelo je nekada bilo okruženo drugim zgradama, a ispred impozantnog pročelja podignutog na stubištu, nalazio se dugi trg s trijemovima na tri strane. Slavna rotonda nije bila vidljiva izvana jer je bila skrivena arkadama i mogla se bolje procijeniti iznutra. Zgrada je bila jednodijelna, velika i kružna prostorija promjera 43,5 metra, na vrhu pokrivena polutkom.

Vanjski red stupova na trijemu sačinjen je od osam monolita sivog granita, postavljenih na bazu od bijelog mramora, a na vrhu su korintski kapiteli. Stupovi u unutarnjem redu su izrezani od ružičastog granita i čine tri prolaza: središnji prolaz koji vodi do vrata Panteona širi je od dvaju lateralnih gdje su velike niše nekada sadržavale kipove Augusta i Agripe. Ovaj veliki trijem je povezan s rotondom pomoću masivnog ciglenog "avant-corpsa" prošaranog mramorom.

Brončana vrata su drvena, ali su bila intenzivno restaurirana: možda nisu ni izvorna.

Da bi se rasteretila težina, zid rotonde (visok 21,7 m, debeo 6,2 m) sagrađen je pomoću posebnih arhitektonskih tehnika i od sve lakših materijala kako se diže u visinu, sve dok ne dođe do malog, vulkanskog kamenja oko okulusa. Raspored masivnih lukova podupire strukturu, pojačanu radijalnim potpornim stupovima. Oni raspoređuju težinu na osam masivnih, ali djelomično šupljih lukova koji unutra izgledaju kao osam velikih niša (eksedre i ulaz) u zidnoj konstrukciji. Polukružne ili pravokutne eksedre, izmjenjuju se s osam kioska na stupovima, od kojih svaki sadrži tri niše i stoji iza dva izbrazdana, monolitna plava ili stara korintska stupa.

Većina poda je izvorna; napravljena je od višebojnog mramora i kamena raspoređenog u dijagonalne redove kvadrata i krugova upisanih unutar kvadrata. Savršeno polukružna kupola napravljena je od jednog dijela promjera 43,5 metara: to je najveća kupola ikad izgrađena uporabom zidne konstrukcije. Unutrašnje lice kupole podijeljeno je na pet redova šiljaka, koncentrični kesoni koji završavaju u glatkom prstenu. Okulus ima promjer od 8,9 m. Vanjsko lice kupole je ukrašeno pomoću sedam prstenastih stuba, ali samo najviši dio je vidljiv. Proporcije ove zgrade su uzorne: cilindar i kupola imaju isti promjer što je u skladu s Arhimedovom simetrijom.

Panteon je građevina simetrična s obziom na središte, tlocrt mu je kružnica ili geometrijski lik u koji se može upisati i opisati kružnica. Tlocrtno građevina se sastoji od dva bitno različita dijela: velikog središnjeg prostora presvođenog kupolom i pravokutnog trijema, djelomično zatvorenog zidom, a na pročelju raščlanjenog stupovima. Središnji prostor zatvoren je zidom koji je s unutrašnje strane raščlanjen nišama i parovima stupova.

Okomiti presjek pokazuje da se zid sastoji od dva koncentrična omotača načinjena od vodoravno položenih opeka između kojih je šupljina ispunjena betonskom smjesom od kamena i žbuke. Kupola je konstruirana u tri vodoravna pojasa: najdonji je od slojeva sitne opeke, središnji od naizmjeničnih slojeva opeke i tufa i završni od slojeva tufa i, zbog njegove lakoće, vulkanskog kamena. U unutrašnjosti kupola počinje na otprilike dvije trećine visine vanjskog valjka, pa je time, kao i većim zakošenjem donjeg dijela kazeta (kvadratne udubine u stropu ili svodu) kojim se stvara optiča varka da se središte kupole nalazi niže nego što zapravo jest, postignut učinak posvemašnje dominacije svoda. Taj učinak je istodobno potvrđen i oslobođen otvorom u sredini: pogled u nebo iznutra i prodor svjetla i sunčanih zraka izvana naglašavaju prsten otvora, materiju i oblik kupole, njezin prostor i površinu.

Unutarnji prostor je jedinstven, pregledan, statičan. Takav karakter prostora određen je prije svega potpuno uravnoteženim odnosom okomica i vodoravnica (promjer = visina). Statičnosti pridonosi i gotovo isključivo vodoravna podijeljenost mase – niz usporednih prstenova sve manjeg i manjeg promjera potpuno vode pogled do otvora, odakle se svjetlost ravnomjerno rasprostire dohvaćajući svaki dio. Omjeri zgrade su takvi da pri ulazu jednim pogledom možemo obuhvatiti čitav prostor. Drugi vijenac vidimo pod kutem od 25°, gornji rub kupole pod 45°, što ne zahtijeva nikakvo naprezanje jer je prilagođeno fiziološkim svojstvima oka. Statičnost i preglednost prostora neznatno je negirana njegovim ulaženjem u masu zida. Prostor stupnjevito istiskuje masu. U donjem dijelu, gdje je masa najdeblja, prostor u obliku niša prodire u nju najdublje. U lažnim prozorima iznad niša prodor prostora mnogo je plići. S kazetama prostor ulazi sasvim plitko, što odgovara stanjivanju mase kupole, ali postupno, čime je još jednom ponovljen osnovni ritam mase i prostora. U odnosu mase i prostora uključeno je i kretanje svjetlosti. Ona dolazi s vrha okomite osi kocke-kugle, u koju je, odnosno oko koje je građevina komponirana. Svjetlost dolazi s mjesta gdje je masa najtanja te se ravnomjerno rasprostire i do onih dijelova gdje je najdeblja, do niša, gdje prostor duboko ulazi u masu, te se tako stvara vrlo oštar kontrast svjetlosti i sjene u kojem se ističe plastičnost svakog detalja.

Poveznice

• Umjetnost starog Rima
• Rimski hram
• Aja Sofija
• Panteon (Pariz)