Septimije Sever
Septimije Lucije Sever (Leptis Magna, 11. travnja 146. - Eboracum, 4. veljače 211.), rimski car. Prvi je rimski car podrijetlom s afričkog kontinenta.[1]
Panonske legije su ga proglasile carem poslije ubojstva cara Publija Helvija Pertinaksa 193. godine. Sever je krenuo na Rim i na taj način osigurao svoj izbor u Italiji. U svom pohodu na istok, pobijedio je protupretendenta Gaja Pescenija Nigera i u šestom partskom ratu osvojio Mezopotamiju. U međuvremenu je suzbio pobunu Decima Klodija Albina, suvladara u Britaniji, Galiji i Hispaniji.
Tijekom svoje vladavine proveo je veliki broj značajnih reforma u vojsci, financijama i pravosuđu.[1] Raspustio je dotadašnju, vrlo ujecajnu pretorijansku gardu, i osnovao novu od pouzdanih bivših vojnika iz podunavskih legija. Dopustio je izgradnju kanaba, naselja vojničkih obitelji, u blizini vojnih logora rimske vojske, dopustio vjenčanje rimskim vojnicima i omogućio je vojničko napredovanje svakog vojnika bez obzira je li on bio rimski građanin ili ne. Umanjio je moć senata i prenio prava odlučivanja na carevo vijeće. U vladavini se oslanjao na vojsku. Vojsci je osigurao povlastice kao što su: pojačana civilna skrb, izvanredna promaknuća, izgradnja naselja vojničkih obitelji – kanaba i dr. Radio na smanjenju razlika između Italije i provincija.[1]
Bez obzira na svoju okrutnost koja je postala poznata zbog pogubljivanja neprijatelja, Septimije Sever je bio čovjek sa smislom za humor što nam dokazuju ove dvije anegdote:
Nakon dolaska na vlast, iz poštovanja prema svojim prethodnicima na prijestolju, proglasio se najprije najprije sinom Pertinaksa, a potom Marka Aurelija.[2] Čuvši za tu vijest, jedan rimski senator mu je pristupio, bez ikakvih posljedica po sebe, s čestitkom: "Drago mi je da si napokon našao oca!"
U drugoj anegdoti Sever je predsjedao sudom tijekom suđenja radi vojne pobune protiv cara. Optuženi se branio riječima: "Ja sam se pobunio kada i ti Severe samo si ti prije stigao do Rima". Na tu obranu Sever je odgovorio oslobađajućom presudom zbog nevinosti optuženog.
Ratovao u Mezopotamiji protiv Parta koje je pobijedio (Victoria Parthica) te je dao podići velik slavoluk u Rimu.[1] Poznat je po ratnom pohodu u Britaniju (započet 208.). Tamo je preuredio Hadrijanov zid, a u Škotskoj je ratovao s Piktima. Nakon nekoliko sukoba je sklopljen mir i Rimljani su se obećali povući iz Britanije. No, Sever se ubrzo razbolio i umro 211. Prije nego je umro, dao je savjet svojim sinovima rekavši: "Budite složni, obogaćujte vojnike i prezirite sve druge ljude".
Izvori[uredi | uredi kôd]
| Prethodnik: | Rimski carevi | Nasljednik: |
| Didije Julijan | Karakala |