Zanos svete Tereze

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir kip

Ekstaza Svete Tereze je remek-djelo baroknog kiparstva i jedno od najboljih djela kipara Gianlorenza Berninija.

Odlike

Anđeo i sv. Tereza

Ekstaza sv. Tereze čini središnji dio oko kojega je organizirana kapela Cornaro u crkvi Svete Marije Pobjedonosne (Santa Maria della Vittoria) u Rimu. Kapela Cornaro je bila grobna kapela kardinala Federica Cornara koji je iz Venecije stigao u Rim 1644. godine. On je dao da se skulpture njegove obitelji postave na zidovima iluzinosističkog prostora kapele osvjetljenog sa skrivenog prozora na vrhu(poput gledatelja u ložama okrenuti kazališnoj sceni) s jonskim stupovima i bačvastim svodom, iznad izvučenog arhitrava, na kojemu su oslikana otvorena nebesa s anđelima i Duhom svetim u obliku golubice.

Reljef na bočnoj strani kapele s prikazom članova obitelji Cornaro koji svjedoče ekstazi sv. Tereze.

Kapela Cornaro na slici nepoznatog autora iz 18. st.

Središnji dio ove veličanstvene kapele je upravo figuralna skupina koja predstavlja vizionarski svijet mistične svetice. Figure u prirodnoj veličini su smještene u baroknoj niši uovirenoj parnim korinstkim stupovima koji nose prelomljenu trokutastu lunetu iznad zakrivljenog arhitrava. Bernini je prikazao trenutak pojačanih emocija – ispoljavanje ekstaze kroz simboliku likova. Anđeo se upravo priprema probosti svetičino srce strijelom dok se lagano spušta u ritmu draperije na njezinoj odjeći. Njegova draperija lagano vihori kao da je upravo sletio, a sv. Tereza je uzdignuta iznad tla na formaciji oblaka. Ona se u transu, zatvorenih očiju i blago otvorenih usta, lagano savija unatrag u dijagonalu. Njena očita napetost je u kontrastu s njezinim opuštenim tijelom, a očituje se nervoznom i dramatičnom draperijom njezine odjeće koja se stapa s oblacima. Iza anđela i sv. Tereze su pozlaćene šipke koje predstavljaju zrake božanskog svjetla s Nebesa.

Ako se približimo prizoru primjećujemo veoma dinamičnu kompoziciju dijagonala, različito usmjerenih u prostor, koje volumen toliko otvaraju, raščlanjuju da je ravnoteža samo labilno lebdenje. Obris kao kontinuirana opisna linija ne postoji. Kompozicijski dinamično otvaranje kulminira na površini, koja je razvedena i izlomljena u plohe što se međusobno isprepleću, sudaraju, izbacujući se u prostor i uvlačeći prostor u sebe, jer iskidane sjene sugeriraju da je prodor prostora još dulji no što jeste. Materijal – mramor, je potpuno negiran, pretvoren u materijalnost tkanine ili mekoću puti, odnosno slikarske kvalitete.

Na ovom prikazu Bernini je spojio barokni ukus za prikazivanje unutarnjih emocija i protureformatorski misticizam. Samo je umjetnik poput Berninija u istom prikazu uspio iskombinirati snažan vjerski sadržaj s erotskim naznakama tako da zadovolji strogi ukus Crkve. Također, Berninijeva vještina je i u tome da od promatrača učini sudionika događaja, što je još pojačano dramskim smještajem i okružjem same kapele. Promatrači su potaknuti da svjedoče mističnom doživljaju sv. Tereze poput posjetitelja dramske predstave.

Vanjske poveznice

• smARThistory: Ekstaza Svete Tereze, Kapela Cornaro, Rim.