Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Stanko Banić''' ([[Gračani]], [[Zagreb]], [[1. travnja]] [[1917]]. - [[Bjelovar]], [[4. lipnja]] [[2004]].) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], [[Franjevci|franjevac]] i pjesnik. | |||
Išao je u školu u Zagrebu i [[Varaždin]]u, a na Katoličko - bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je bogosloviju [[1942]]. Želio je učiti, znati što više kako bi stečena znanja prenosio na mlade te od [[1942]]. do [[1945]]. pohađa [[Filozofski fakultet u Zagrebu]]. Apsolvirao je [[pedagogija|pedagogiju]], [[hrvatski jezik]] i književnost, [[filozofija|filozofiju]] te [[ruski jezik]]. [[Komunizam|Komunistička]] vlast ništa mu nije priznala od toga. U mladim danima, bio je na odgovornom mjestu magistra [[kler]]ika u Zagrebu, zatim [[vikar]] [[samostan]]a i [[kapelan]] u [[Ilok]]u, upravitelj Trećeg reda i vođa [[ministrant|ministranata]] u [[Bjelovar]]u, a u [[Vukovar]]u od [[1948]]. do [[1954]]. obavlja službu [[gvardijan]]a i [[župnik]]a te istodobno predaje [[vjeronauk]] na osnovnoj školi i gimnaziji. | Išao je u školu u Zagrebu i [[Varaždin]]u, a na Katoličko - bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je bogosloviju [[1942]]. Želio je učiti, znati što više kako bi stečena znanja prenosio na mlade te od [[1942]]. do [[1945]]. pohađa [[Filozofski fakultet u Zagrebu]]. Apsolvirao je [[pedagogija|pedagogiju]], [[hrvatski jezik]] i književnost, [[filozofija|filozofiju]] te [[ruski jezik]]. [[Komunizam|Komunistička]] vlast ništa mu nije priznala od toga. U mladim danima, bio je na odgovornom mjestu magistra [[kler]]ika u Zagrebu, zatim [[vikar]] [[samostan]]a i [[kapelan]] u [[Ilok]]u, upravitelj Trećeg reda i vođa [[ministrant|ministranata]] u [[Bjelovar]]u, a u [[Vukovar]]u od [[1948]]. do [[1954]]. obavlja službu [[gvardijan]]a i [[župnik]]a te istodobno predaje [[vjeronauk]] na osnovnoj školi i gimnaziji. | ||
Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 02:31
Stanko Banić (Gračani, Zagreb, 1. travnja 1917. - Bjelovar, 4. lipnja 2004.) - hrvatski katolički svećenik, franjevac i pjesnik.
Išao je u školu u Zagrebu i Varaždinu, a na Katoličko - bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je bogosloviju 1942. Želio je učiti, znati što više kako bi stečena znanja prenosio na mlade te od 1942. do 1945. pohađa Filozofski fakultet u Zagrebu. Apsolvirao je pedagogiju, hrvatski jezik i književnost, filozofiju te ruski jezik. Komunistička vlast ništa mu nije priznala od toga. U mladim danima, bio je na odgovornom mjestu magistra klerika u Zagrebu, zatim vikar samostana i kapelan u Iloku, upravitelj Trećeg reda i vođa ministranata u Bjelovaru, a u Vukovaru od 1948. do 1954. obavlja službu gvardijana i župnika te istodobno predaje vjeronauk na osnovnoj školi i gimnaziji.
Zbog protesta protiv zatvaranja, kardinala Alojzija Stepinca bio je na prisilnom radu u kaznenoj vojnoj brigadi u Rodoču povrh Mostara. Temperatura je iznosila 40° C. Godinu dana kasnije zabranjen je vjeronauk u školama. Stanko Banić odmah je organizirao vjeronauk u crkvi. Nakon nekoliko dana opet je pozvan na sud. Bez mogućnosti novčane kazne osuđen je na dva mjeseca zatvora. Od 1954. bio je magistar novaka u Cerniku kod Nove Gradiške sve do 1966., uz to i zborovođa polifonog pjevanja te magistar koralnog pjevanja.
Na provincijskom Kapitulu u Samoboru početkom srpnja 1972. izabran je za provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, na šest godina. Bila mu je povjerena i dužnost voditelja gradnje crkve i samostana sv. Križa u Sigetu u Novom Zagrebu. Tu je imao puno problema s traženjem kredita, no uspio je uz pomoć inozemstva. Po završetku šestogodišnje službe provincijala, postaje vikarom provincije i župnikom u župi Presvetoga Trojstva u Karlovcu. Od 1980. na dužnosti je župnika novoosnovane župe sv. Antuna Padovanskoga u Bjelovaru. Od 1981. do 1990. vršio je službu župnika i službu predstojnika samostana. Poslije 1990. bio je kapelan, a kasnije je i u mirovini ostao u Bjelovaru. Župu je postavio na visoku razinu. Bjelovarski Caritas bio je najaktivniji u Hrvatskoj, odmah poslije zagrebačkoga.