Razlika između inačica stranice »Antonio Caggiano«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (engl > Eng oznaka)
Redak 26: Redak 26:
Antonio Caggiano se rodio u Corondi [[30. siječnja]] [[1889.]] godine. Studirao je u sjemeništu u Santa Feu te postao svećenik [[23. ožujka]] [[1912.]] Od [[1913.]] do [[1931.]] je predavao na sjemeništu. Godine [[1920.]] je poslan u [[Rim]], zajedno sa još tri svećenika, kako bi se dobio uvid u organizaciju ''Azione Cattolica'' (Katolička akcija). Poslije toga je, [[1931.]] godine, po tom modelu, osnovana Argentinska katolička akcija.
Antonio Caggiano se rodio u Corondi [[30. siječnja]] [[1889.]] godine. Studirao je u sjemeništu u Santa Feu te postao svećenik [[23. ožujka]] [[1912.]] Od [[1913.]] do [[1931.]] je predavao na sjemeništu. Godine [[1920.]] je poslan u [[Rim]], zajedno sa još tri svećenika, kako bi se dobio uvid u organizaciju ''Azione Cattolica'' (Katolička akcija). Poslije toga je, [[1931.]] godine, po tom modelu, osnovana Argentinska katolička akcija.


Caggiano je imenovan prvi biskupom novopodignute biskupiji Rosario, [[13. rujna]] [[1934.]] te posvećen [[14. ožujka]] [[1935.]] godine.<ref>{{engl}} [http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bcaggiano.html Antonio Caggiano na stranici ''Catholic-Hierarchy''], pristupljeno 2. rujna 2016.</ref> Papa [[Pio XII.]] ga je posvetio za kardinala svećenika crkve ''San Lorenzo in Panisperna'', na [[konzistorij]]u održanom [[18. veljače]] [[1946.]] [[15. kolovoza]] [[1959.]] imenovan je za buenosaireski nadbiskupa te voditelja Vojnog ordinarijata u Argentini. [[25. listopada]] [[1959.]] je posvećen za nadbiskupa. Na tom mjestu ostaje do umirovljenja [[21. travnja]] [[1975.]] godine.
Caggiano je imenovan prvi biskupom novopodignute biskupiji Rosario, [[13. rujna]] [[1934.]] te posvećen [[14. ožujka]] [[1935.]] godine.<ref>{{Eng oznaka}} [http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bcaggiano.html Antonio Caggiano na stranici ''Catholic-Hierarchy''], pristupljeno 2. rujna 2016.</ref> Papa [[Pio XII.]] ga je posvetio za kardinala svećenika crkve ''San Lorenzo in Panisperna'', na [[konzistorij]]u održanom [[18. veljače]] [[1946.]] [[15. kolovoza]] [[1959.]] imenovan je za buenosaireski nadbiskupa te voditelja Vojnog ordinarijata u Argentini. [[25. listopada]] [[1959.]] je posvećen za nadbiskupa. Na tom mjestu ostaje do umirovljenja [[21. travnja]] [[1975.]] godine.


Kardinal Caggiano je sudjelovao na konklavama [[1958.]] i [[1963.]] godine. Od [[1962.]] do [[1965.]] sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]]. Za svoje geslo je imao ''Žrtvovati, i sebe žrtvovati'' ([[latinski|lat.]] ''Impendam et super impendar''). Umro je u [[Buenos Aires]]u, [[23. listopada]] [[1979.]] godine.
Kardinal Caggiano je sudjelovao na konklavama [[1958.]] i [[1963.]] godine. Od [[1962.]] do [[1965.]] sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]]. Za svoje geslo je imao ''Žrtvovati, i sebe žrtvovati'' ([[latinski|lat.]] ''Impendam et super impendar''). Umro je u [[Buenos Aires]]u, [[23. listopada]] [[1979.]] godine.

Inačica od 09:03, 9. ožujka 2022.

Njegova Uzoritost
Antonio Caggiano
Buenosaireski nadbiskup emeritus
Antonio Caggiano.jpg
Template-Cardinal (Metropolitan Archbishop).svg
IMPENDAM ET SUPER IMPENDAR
Rođen 30. siječnja 1889.
Coronda
Umro 23. listopada 1979.
Buenos Aires
Svećenik 23. ožujka 1912.
Biskup 17. ožujka 1935.
Nadbiskup 15. kolovoza 1959.
Kardinal 18. veljače 1946.
Nacionalnost Argentinac
Služba kardinal svećenik
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Antonio Caggiano (Coronda, 30. siječnja 1889.Buenos Aires, 23. listopada 1979.), je bio argentinski rimokatolički kardinal i nadbiskup Buenos Airesa.

Životopis

Antonio Caggiano se rodio u Corondi 30. siječnja 1889. godine. Studirao je u sjemeništu u Santa Feu te postao svećenik 23. ožujka 1912. Od 1913. do 1931. je predavao na sjemeništu. Godine 1920. je poslan u Rim, zajedno sa još tri svećenika, kako bi se dobio uvid u organizaciju Azione Cattolica (Katolička akcija). Poslije toga je, 1931. godine, po tom modelu, osnovana Argentinska katolička akcija.

Caggiano je imenovan prvi biskupom novopodignute biskupiji Rosario, 13. rujna 1934. te posvećen 14. ožujka 1935. godine.[1] Papa Pio XII. ga je posvetio za kardinala svećenika crkve San Lorenzo in Panisperna, na konzistoriju održanom 18. veljače 1946. 15. kolovoza 1959. imenovan je za buenosaireski nadbiskupa te voditelja Vojnog ordinarijata u Argentini. 25. listopada 1959. je posvećen za nadbiskupa. Na tom mjestu ostaje do umirovljenja 21. travnja 1975. godine.

Kardinal Caggiano je sudjelovao na konklavama 1958. i 1963. godine. Od 1962. do 1965. sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru. Za svoje geslo je imao Žrtvovati, i sebe žrtvovati (lat. Impendam et super impendar). Umro je u Buenos Airesu, 23. listopada 1979. godine.

Odlikovanja

  • Cordone di gran Croce OMRI BAR.svg - Vitez Velikog Križa reda za zasluge Republike Italije

Izvori

  1. (engl.) Antonio Caggiano na stranici Catholic-Hierarchy, pristupljeno 2. rujna 2016.