Razlika između inačica stranice »Drago Hedl«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)) |
||
| Redak 72: | Redak 72: | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{Izvori}} | {{Izvori}} | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [https://web.archive.org/web/20120405072148/http://www.icfj.org/node/38194 "Drago Hedl"] | * [https://web.archive.org/web/20120405072148/http://www.icfj.org/node/38194 "Drago Hedl"] | ||
Trenutačna izmjena od 04:27, 18. studenoga 2021.
 |
Potrebno je provjeriti točnost podataka u ovom članku.) |
| Drago Hedl | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 24. siječnja 1950. Osijek, Hrvatska |
| Zanimanje | Pisac, književni kritičar, istraživački novinar, reporter, kolumnist |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1969. - |
| Književne vrste | književna kritika, biografija |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Drago Hedl (Osijek, 24. siječnja 1950. – ), istraživački novinar, reporter, scenarist, romanopisac i književni kritičar.
Životopis
Počeci
Završio studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao književne kritike i eseje od 1969. Od 1980. profesionalni novinar. Dobitnik nagrade Knight International Journalism Award.[1]
Novinarski rad
U doba komunističkog režima između ostaloga je nazivao je blaženog Alojzija Stepinca "krvnikom među svecima". U takav kontekst stavljao je i blaženog Ivana Merza. Prema priopćenju Iustitia et pax Hedl je pozivao “na represiju prema onima koji drukčije misle i tako ugrožavao živote nevinih ljudi".[2]
U osječkome Glasu Slavonije bio je zaposlen od 1980. Glavni urednik tog lista je bio od 1986. do 1991. Istjeran je s tog mjesta oružanom akcijom HDZ pod zapovjedništvom Branimira Glavaša.[3][4]
Od 1991. do 1994. bio je osječki dopisnik i ratni reporter splitske Slobodne Dalmacije. Nakon toga se pridružio londonskome IWPR (Institutu za ratno i mirnodopsko izvještavanje) za koji je nekoliko godina vodio programe poučavanja mladih novinara s Balkana. Istodobno je i kasnije pisao za splitski Feral Tribune, i riječki Novi list. Bio je dugogodišnji suradnik američkoga Radija ‘’Slobodna Europa’’. Njegove članke su objavljivali mnogi istaknuti dnevnici i tjednici, među njima londonski The Guardian, The Times i züriški Die Wochenzeitung. Od 2008. do umirovljenja 2015. bio je uposlen u zagrebačkome Jutarnjem listu kao šef osječkog dopisništva i kao glavni "istraživački novinar" u listu. Od tada je vodeći istraživački novinar informativnog portala Telegram.hr.
Hedl je poznat po svome istraživačkome novinarskom radu u otkrivanju ratnih zločina u Domovinskom ratu, pretežno u Feral Tribuneu. Za to je nagrađen, među ostalim, i Knightovom međunarodnom novinarskom nagradom koju dodjeljuje International Center for Journalists. U obrazloženju je navedeno: „Drago Hedl je pretrpio prijetnje smrću, vladine prijetnje, prebijanja sa strane lokalnih političara i vojnika, među ostalim, i verbalne uvrede zbog svog izvještavanja o ratnim zločinima u Jugoslaviji devedesetih“.[5]
U Jutarnjem listu pa u Telegramu.hr Hedl se izrazito angažirao u otkrivanju zatajene imovine i privrednih prijestupa mjesnih i nacionalnih političara. Njegova istraživanja su, na primjer, prisilila Tomislava Tolušića da 2019. odstupi s dužnosti ministra u vladi Andreja Plenkovića.
Sudski procesi
Pravomoćno je proglašen krivim i presuđen za klevetu zbog svoga pisanja zbog
- slučaja maloljetničke prostitucije u osječkom “sivom domu”.[2]
- zbog klevete načelnika Osječke policijske, Tomislava Bilandžića.[2]
Knjige i scenariji
Autor je više knjiga, te filmskih scenarija, među kojima je i Vukovar – posljednji rez[6], u režiji Janka Baljka u srpsko-hrvatskoj koprodukciji 2006.
Bibliografija
- Smijeh na kiši (1969.)
- Osječka slikovnica (1984.)
- Naši obračuni s Krležom (1987.)
- Žifci u škripcu (1988.)
- Ratne reportaže (1993.)
- Glavaš : kronika jedne destrukcije (2010.)
- Skriveno lice : biografija trećeg hrvatskog predsjednika (2010.)
- Donjodravska obala (2014.)
Nagrade i priznanja
- Otokar Keršovani, za životno djelo u novinarstvu
- Nagrada HND Marija Jurić Zagorka 2000. za radijski intervju
- Knight International Journalism Award 2006.
- Dr. Erhard Busek Award for Better Understanding in South East Europe[7] (SEEMO) 2011.
- Red Stjepana Radića (za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine) 2011. dodijelio mu je Ivo Josipović[8]
- Kovačićevo pero 2014. za roman Donjodravska obala.
Izvori
- ↑ http://www.youtube.com/watch?v=7f6AyehCFJQ
- ↑ 2,0 2,1 2,2 http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=765DAA27-B8CA-45AE-9171-98F5017ED71B
- ↑ http://www.hnd.hr/hr/novine/show/50237/
- ↑ http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=994&NrSection=1&NrArticle=8786
- ↑ "Drago Hedl". International Center for Journalists. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2012.. http://www.icfj.org/node/38194 Pristupljeno 12. listopada 2011
- ↑ http://www.b92.net/specijal/vukovar/
- ↑ http://www.seemo.org/awards/busek/busek2011.html (Arhivirano 16. lipnja 2014.) Dr. Erhard Busek - SEEMO 2011 Award
- ↑ http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=9db637d2-7690-46d9-8aa2-928f32676234