Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Jacques Monod''' (''Žak Môn'o'' ; [[Pariz]], [[9. veljače]] [[1910]]. - [[Cannes]], [[31. svibnja]] [[1976]].), [[Francuska|francuski]] biolog i filozofski pisac. Dobitnik [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelove nagrade za medicinu]] [[1965]]. godine. U knjizi ''Slučaj i nužnost'' (1970.) razmatra posljedice novovjekovnih znanosti, osobito [[biologija|biologije]] (genetika i evolucija) na [[religija|religiju]], [[etika|etiku]] i društvo. Bio je također dobar glazbenik. Za vrijeme [[2. svjetski rat|drugog svjetskog rata]] sudjelovao je u [[francuski pokret otpora|francuskom pokretu otpora]] (''Forces Françaises de l'Interieur''). | |||
Od [[1941]]. godine radi na ''Pasteurovu institutu'' u Parizu. Od 1959. je profesor na ''Collège de France''. Najprije ispituje kinetiku rasta [[bakterije|bakterijskih]] populacija; utvrdivši neke činjenice biometrijskog reda, prelazi na područje [[enzimologija|enzimologije]] i istražuje elementarne biokemijske mehanizme. Na kulturama ''[[Escherichia coli]]'' otkriva fenomen dvostrukog rasta, koji naziva ''diaxia''. U suradnji s [[François Jacob|F. Jacobom]] formulira hipotezu o tzv. genetičkoj djelatnoj cjelini ([[operon]]). Potkrepljuje teoriju indukcije na genetskoj razini kao inhibiciju ''represora''. Proučava sustave [[enzim]]a ''regulatora'' te opisuje interakcije stereospecifičnih receptora smještenih na površini [[protein]]skih [[molekula]], koje naziva ''alosterički efektori''. | Od [[1941]]. godine radi na ''Pasteurovu institutu'' u Parizu. Od 1959. je profesor na ''Collège de France''. Najprije ispituje kinetiku rasta [[bakterije|bakterijskih]] populacija; utvrdivši neke činjenice biometrijskog reda, prelazi na područje [[enzimologija|enzimologije]] i istražuje elementarne biokemijske mehanizme. Na kulturama ''[[Escherichia coli]]'' otkriva fenomen dvostrukog rasta, koji naziva ''diaxia''. U suradnji s [[François Jacob|F. Jacobom]] formulira hipotezu o tzv. genetičkoj djelatnoj cjelini ([[operon]]). Potkrepljuje teoriju indukcije na genetskoj razini kao inhibiciju ''represora''. Proučava sustave [[enzim]]a ''regulatora'' te opisuje interakcije stereospecifičnih receptora smještenih na površini [[protein]]skih [[molekula]], koje naziva ''alosterički efektori''. | ||
:[[Jacques Monod|'''...Dalje''']] '''/''' [[:Kategorija:Biolozi|Ostali biolozi]] '''/''' [[Portal:Biologija/Biolog/Arhiv/2010|Vidi arhiv]] | :[[Jacques Monod|'''...Dalje''']] '''/''' [[:Kategorija:Biolozi|Ostali biolozi]] '''/''' [[Portal:Biologija/Biolog/Arhiv/2010|Vidi arhiv]] | ||
Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 02:22
Jacques Monod (Žak Môn'o ; Pariz, 9. veljače 1910. - Cannes, 31. svibnja 1976.), francuski biolog i filozofski pisac. Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1965. godine. U knjizi Slučaj i nužnost (1970.) razmatra posljedice novovjekovnih znanosti, osobito biologije (genetika i evolucija) na religiju, etiku i društvo. Bio je također dobar glazbenik. Za vrijeme drugog svjetskog rata sudjelovao je u francuskom pokretu otpora (Forces Françaises de l'Interieur).
Od 1941. godine radi na Pasteurovu institutu u Parizu. Od 1959. je profesor na Collège de France. Najprije ispituje kinetiku rasta bakterijskih populacija; utvrdivši neke činjenice biometrijskog reda, prelazi na područje enzimologije i istražuje elementarne biokemijske mehanizme. Na kulturama Escherichia coli otkriva fenomen dvostrukog rasta, koji naziva diaxia. U suradnji s F. Jacobom formulira hipotezu o tzv. genetičkoj djelatnoj cjelini (operon). Potkrepljuje teoriju indukcije na genetskoj razini kao inhibiciju represora. Proučava sustave enzima regulatora te opisuje interakcije stereospecifičnih receptora smještenih na površini proteinskih molekula, koje naziva alosterički efektori.