Dalmatinsko-venecijanski dijalekt: razlika između inačica
Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 132 sati) |
ažurirano prema hr.wikipediji |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dalmatinsko-venecijanski dijalekt''' ('''mletačko-dalmatinski''', ''veneto-dalmata'') jest govor kojim se tradicionalno služe [[Dalmatinski Talijani|dalmatinski Talijani]]. Ne treba ga brkati s [[Dalmatski jezik|dalmatskim jezikom]], izumrlim jezikom kojim se govorilo na hrvatskoj obali i koji se razvio odvojeno od ostalih [[Romanski jezici|romanskih jezika]]. | |||
Dijalekt se upotrebljava među dalmatinskim Talijanima od vremena srednjega vijeka, a posebice se veže uz kulturnu, privrednu i vojno-političku povijest primorja gdje se rabio usporedno s hrvatskim i među Talijanima i među [[Južni Slaveni|Slavenima]]. Prožimanje dvaju jezika ostavilo je venecijanske [[posuđenice]] u hrvatskim govorima i hrvatske posuđenice u dalmatinsko-venecijanskome.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Ljubičić|first=Maslina|date=1994-05-10|title=O hrvatskoj leksičkoj komponenti u Miottovu "Vocabolario del dialetto veneto-dalmata"|url=https://hrcak.srce.hr/158625|journal=Folia onomastica Croatica|language=hr|issue=3|pages=93–106|issn=1330-0695}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa|last=Skansi|first=Sandro|date=2025-11-02|title=Raize Venete: Culture of the Republic of Venice as an Integral Part of Croatian Culture and National Identity|url=https://hrcak.srce.hr/337389|journal=Kroatologija : časopis za hrvatsku kulturu Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu|language=en|volume=16|issue=2|pages=205–221|doi=10.59323/k.16.2.10|issn=1847-8050}}</ref> To se odnosilo na gradove [[Split]], [[Zadar]], [[Šibenik]], [[Trogir]], [[Makarska|Makarsku]], [[Hvar (grad)|Hvar]], [[Rab (grad)|Rab]] i druge, pa onda i na [[Dubrovnik]] i [[Boka kotorska|Boku Kotorsku]]. | |||
Na prostoru [[Venecija|Venecije]] razvio se vlastiti jezik, [[Venecijanski jezik|venecijanski]], koji se od 13. stoljeća počeo pojavljivati i u službenim zapisima, a na prostorima Dalmacije postojao već od 9. ili 10. stoljeća kao ''[[lingua franca]]'' područja [[Jadransko more|Jadranskoga mora]]. Zapisi iz zadarskoga arhiva pokazuju mnoge značajke venecijanskoga.<ref name=":0">{{Citiranje weba|last=Sadovski-Kornprobst|first=Lena|title=Multilingualism in Venetian Dalmatia: studying languages and orality in written administrative documents from Split (fifteenth/sixteenth centuries)|url=https://www.tandfonline.com/action/cookieAbsent|url-status=live|access-date=2026-05-13|website=www.tandfonline.com|doi=10.1080/09518967.2021.1964062#d1e193}}</ref> | |||
Položaj | [[Mletačka Republika]] nije nametala svoj jezik niti imala određenu jezičnu politiku (primjerice, i u samoj Veneciju počeo je prodirati [[Talijanski jezik|toskanski talijanski]] od otprilike 16. stoljeća), ali jezik se ukorijenio u Dalmaciji. Primjerice, Giovanni Battista Giustiniano piše da u Splitu 1553. svi građani znaju ''linguu francu'', a neki se i oblače po talijanskoj modi, ali žene ne govore ništa osim slavenskoga.<ref name=":0" /> | ||
U razdoblju između | |||
<ref>Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 7.</ref> | Položaj dijalekta i njegovih mjesnih inačica nije se bitno promijenio padom mletačke vlasti ni dolaskom [[Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću|francuske]] i [[Austro-Ugarska|austrijske vlasti]]. Međutim, nakon [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] upotreba dijalekta uglavnom se svela na obiteljsku i privatnu komunikaciju. U [[Međuraće|razdoblju između dvaju svjetskih ratova]] opada broj obitelji koje su se služile dalmatinsko-venecijanskim dijalektom, a nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] njegova je upotreba u živom govoru svedena na malen broj pripadnika talijanske narodnosti koji žive u Dalmaciji ili emigranata u Italiji ili pak pripadnika onih hrvatskih obitelji koji ga vrlo često upotrebljavaju u kombinaciji s [[Čakavsko narječje|čakavskim govorima]].<ref>Marasović-Alujević, Marina. ''[https://hrcak.srce.hr/file/198835 DOPRINOS DIJALEKTOLOGIJI DALMACIJE]'' U Povodu Rječnika Mletačko-Dalmatinskog Dijalekta. 1986., str. 122-123.</ref><ref>Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 7.</ref> | ||
== Primjeri frazema == | == Primjeri frazema == | ||
Slijedi nekoliko frazema na splitsko-venecijanskom s ekvivalentima na splitsko-čakavskom: | Slijedi nekoliko frazema na splitsko-venecijanskom s ekvivalentima na splitsko-čakavskom:<ref>Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 13-14.</ref> | ||
''aspetar come la mana dal ziel'' – čekat manu s neba | ''aspetar come la mana dal ziel'' – čekat manu s neba | ||
| Redak 42: | Redak 41: | ||
''verde come un cucumaro'' - zelen ka kukumar | ''verde come un cucumaro'' - zelen ka kukumar | ||
''viver come una madre badesa'' - sidit ka madre badeša | ''viver come una madre badesa'' - sidit ka madre badeša | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
<references /> | |||
[[Kategorija:Dijalekti]] | |||
[[Kategorija:Dalmacija]] | |||
[[Kategorija:Venecija]] | |||
Posljednja izmjena od 13. svibanj 2026. u 19:13
Dalmatinsko-venecijanski dijalekt (mletačko-dalmatinski, veneto-dalmata) jest govor kojim se tradicionalno služe dalmatinski Talijani. Ne treba ga brkati s dalmatskim jezikom, izumrlim jezikom kojim se govorilo na hrvatskoj obali i koji se razvio odvojeno od ostalih romanskih jezika.
Dijalekt se upotrebljava među dalmatinskim Talijanima od vremena srednjega vijeka, a posebice se veže uz kulturnu, privrednu i vojno-političku povijest primorja gdje se rabio usporedno s hrvatskim i među Talijanima i među Slavenima. Prožimanje dvaju jezika ostavilo je venecijanske posuđenice u hrvatskim govorima i hrvatske posuđenice u dalmatinsko-venecijanskome.[1][2] To se odnosilo na gradove Split, Zadar, Šibenik, Trogir, Makarsku, Hvar, Rab i druge, pa onda i na Dubrovnik i Boku Kotorsku.
Na prostoru Venecije razvio se vlastiti jezik, venecijanski, koji se od 13. stoljeća počeo pojavljivati i u službenim zapisima, a na prostorima Dalmacije postojao već od 9. ili 10. stoljeća kao lingua franca područja Jadranskoga mora. Zapisi iz zadarskoga arhiva pokazuju mnoge značajke venecijanskoga.[3]
Mletačka Republika nije nametala svoj jezik niti imala određenu jezičnu politiku (primjerice, i u samoj Veneciju počeo je prodirati toskanski talijanski od otprilike 16. stoljeća), ali jezik se ukorijenio u Dalmaciji. Primjerice, Giovanni Battista Giustiniano piše da u Splitu 1553. svi građani znaju linguu francu, a neki se i oblače po talijanskoj modi, ali žene ne govore ništa osim slavenskoga.[3]
Položaj dijalekta i njegovih mjesnih inačica nije se bitno promijenio padom mletačke vlasti ni dolaskom francuske i austrijske vlasti. Međutim, nakon Prvoga svjetskog rata upotreba dijalekta uglavnom se svela na obiteljsku i privatnu komunikaciju. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova opada broj obitelji koje su se služile dalmatinsko-venecijanskim dijalektom, a nakon Drugoga svjetskog rata njegova je upotreba u živom govoru svedena na malen broj pripadnika talijanske narodnosti koji žive u Dalmaciji ili emigranata u Italiji ili pak pripadnika onih hrvatskih obitelji koji ga vrlo često upotrebljavaju u kombinaciji s čakavskim govorima.[4][5]
Primjeri frazema
Slijedi nekoliko frazema na splitsko-venecijanskom s ekvivalentima na splitsko-čakavskom:[6]
aspetar come la mana dal ziel – čekat manu s neba
come can e gato – ka pas i maška
come Dio vol / comanda – kako Bog zapovida
comprar un gato in saco – kupit mašku u vriču
Dio delibera! – Bože oslobodi (sačuvaj)!
eser al setimo ziel – bit u sedmon nebu
lavarse le man – oprat ruke
non creder ai propii oci – ne moč virovat vlastitin očima
non creder ale propie rece – ne virovat svojin ušima
non mover un dito – prston ne maknit
parola d’onor – časna rič
romper el iazo – probit led
roso come un gambaro – crven ka rak
verde come un cucumaro - zelen ka kukumar
viver come una madre badesa - sidit ka madre badeša
Izvori
- ↑ • Nepoznat parametar:
issue
• Nepoznat parametar:issn
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ • Nepoznat parametar:
issue
• Nepoznat parametar:issn
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ 3,0 3,1 • Parametar
doinije dopušten u klasiweb - ↑ Marasović-Alujević, Marina. DOPRINOS DIJALEKTOLOGIJI DALMACIJE U Povodu Rječnika Mletačko-Dalmatinskog Dijalekta. 1986., str. 122-123.
- ↑ Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 7.
- ↑ Menac, Antica; Menac Mihalić, Mira. Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, Zagreb: Knjigra, 2014., str. 13-14.